autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

S mlohavima valja oprezno

AUTOR: Vedran Limić / 04.04.2025.

Vedran Limić

Skoro na svim meridijanima i paralelama ove balote u životu svih očeva najlipši i najvažniji je oni dan kad mu se rodi sin. Kad pape vidi nasljednikov pišulinac on je trenutačno u jednom posebnom stanju, reklo bi se da je omađijan.

Dobro ta magija je negdi manja negdi veća, ali da ga spoznaja dolaska miška na svit drma, drma ga itekako. U ime dolaska na svitlo dana jednog običnog visuljka očevi i njihova bratija nerijetko slave pucajući iz pištolja, mitraljeza, a u najprimitivnijim sredinama radi top ili tenk, pa čak ako se ima i poneka bomba poleti. Jebaji ga, osjećaji su zajebana stvar.

U onim malo civiliziranijim društvima u znak slave jednom piši malo se zapiva. A po forci pisme i trajanja tog festivala od kurca skoro da možeš znat u centu koliki je BDP po glavi te države.

E sad kako smo mi muškići samim rođenjem tako toplo počašćeni u slavu našeg visuljka i njegova dva prijatelja onda je red da mi te silne emocije i poštujemo. I to radimo cili život.

On, pišulinac, je nama skoro najvažnija stvar na svitu i mi prema njemu gajimo doživotni poseban respekt. I ma kakav mimo naše želje on bio: mali, tanki, duži, deblji, krivi ili kakav već, on je nama, s ona dva dodatka koja bez njega ne idu nigdi, uvik na oku.

I triba to čuvat i pazit jer naš međunožni ponos nije mala stvar. U stvari ponekad je, a ponekad i nije. Da sam prost reka bih da mu skoro svaki kurac smeta, ali kako nisam onda ću ufino reć kako se njemu svaka promjena temperature u zraku odražava na obujam.

Istu ili sličnu reakciju kod njega izaziva blizina lipe žene. Što lipša i što oskudnije odjevena on je uspravnije, hm, pozdravlja. I ta, slobodno mogu reć, unisona skrb, osjetljivost i pažnja nad našim njim je imanentna svim muškarcima.

Ona ide toliko daleko da se svi mi, ma koliko bili različiti, podjednako užasavamo nad hudom sudbinom tuđih čuna. I kad ovo tvrdim ja se uopće ne zajebavam. Naime mo’š ti, kume, imat i bilu kapuljaču Ku-Klux-Klana na glavi, ali ako neko opali nogom u testise nekog crnca svi mi ostali se instinktivno hvatamo za našeg njega uz obavezni uzvik: AUUUUUUUU!!! Uz obavezno zajebanom zgrčenom grimasom na licu.

Naravno jer bili mi žuti, čokoladni, svijetli ili crni znamo kroz koje muke prolazi naš mučenik. Gorih od ovih nema.

Istovjetna će reakcija bit i kad se ta najveća nesrića po muški rod dogodi i zakletim neprijateljima jer u tim momentima nije važno jesi li Rus, Židov, Palestinac, Ukrajinac, mudžahedin, ustaša, četnik ili balija, naša muška solidarnost nad tom boli nadilazi sve moguće vjerske, etničke ili svjetonazorske podjele. Boli nas sve podjednako.

Nakon ovog, reklo bi se, panegirika jednom penisu valja nešto vrlo važno napomenit. Naime, ta naša bezgranična ljubav prema njemu nekako kopni njegovim biološkim bukvalnim padom. Onog trenutka kad nas on počne izdavat mi njega, dojučerašnji ponos i diku, počinjemo gledat kao najgoreg izdajnika i tu mu izdaju ne praštamo.

Naravno jer koliko jučer smo bili muškarčine, a sad smo tamo neke pičkice. I toj nepravdi se pokušavamo suprotstavit na sve moguće načine. Neki od nas za inat puste kosu, neki kupe Ferrarija, ekstremno uvrijeđeni odu u samostan, a poneki se pokušavaju okušat u politici.

A upravo ovo zadnje je najopasnije. Jer ako ovaj mlohavi uleti na neku važnu političku funkciju onda postanu do zla boga kruti u svim stavovima osim u postelji.

Upravo radi ove, reklo bi se, recentne svjetske realnosti valjalo bi da UN uvede jedinstveni zakon po kojem niko ne može aplicirat za predsjednika bilo čega, od predstavnika stanara, mjesne zajednice, preko županije pa sve do predsjednika Sjedinjenih Američkih Država ako mu je libido u banani.

U praksi bi to izgledalo ovako:

– Dobar dan.

– Molimo kandidata da spuštenih hlača pogleda ovaj meki pornić.

– Zašto?

– Da vidimo jeste li još uvijek Tvrtko ili ste postali Zvonko.

I ako komisija u nekih maksimalno dvi minute uvidi da se u njegovim gaćama ne uviđaju promjene, momentalno se valja kandidata pozdravit sa zbogom i pozvat sljedećeg.

Ovaj isti recept bi trebalo uvest i kod reizbora jer, bože moj, i reizborni je u međuvremenu mogao postat mlohav, a kao što znamo upravo ti mlohavi zagovaraju najkruće radikalne politike. I onda kad više ne mogu onda bukvalno najebu svi oko njih. A najčešće oni koji s njim nemaju nikakve veze.

Povijest nam je svjedok da svi oni kojima se u jednom trenutku mozak počne kurčit, a kurac pravit pametan, najlakše izgovaraju JUUUURIŠ! A tu moć, u ime svih nas kojima ti i takvi kroje sudbinu, valja na vrijeme spriječit. Duboko sam uvjeren da uvođenjem ove prakse svjetska recentna realnost ne bi bila u kurcu.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: