Spustila se gusta magla iznad Imotskog

Iste godine kada je organizirano prvo javno nacističko spaljivanje “nepoželjnih” knjiga u Berlinu, na kojem je govor održao nacistički ministar propagande Joseph Goebbels, u Hrvatskoj (koja je tada bila dio Kraljevine Jugoslavije) je objavljena zbirka pjesama najvećeg hrvatskog pjesnika Tina Ujevića, “Ojađeno zvono”, i u njoj pjesma “Pobratimstvo lica u svemiru”.

Te 1933., na lomači u Berlinu gorjele su knjige Alberta Einsteina, Sigmunda Freuda, Maxa Broda, Franza Kafke i mnogih drugih, a Ujević je u “Pobratimstvu lica u svemiru” pisao:

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju

da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,

a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,

opet je samo jedna historija duša.

U isto vrijeme, ili čak koji mjesec ranije, u prvom broju lista “Ustaše” Ante Pavelić je zapisao: Nož, revolver, strojna puška i pakleni stroj, to su idoli, to su zvona, koja će navijestiti osvit zore i uskrsnuće Nezavisne Države Hrvatske.

Nakon spaljenih knjiga, u godinama koje su uslijedile, gorjeli su i ljudi, točno kako je to, puno ranije, predvidio njemački pjesnik Heinrich Heine. Gorjeli su ljudi diljem Europe u jednom od najtužnijih i najsramotnijih razdoblja europske povijesti. Gorjeli su i u NDH, proganjani rasnim zakonima, mučeni i ubijani uz povik “Za dom spremni”. Ta je krv, prolivena u Drugom svjetskom ratu, “poraz svih nas, u klanju” i ujedno bolna “historija duša”.

Nasuprot pobratimstvu lica u svemiru i nasuprot ovim Ujevićevim stihovima:

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

u razdoblju koje počinje i prije 1941. pa sve do 1945., stanovnici europskog kontinenta i čitavog svijeta zaboravili su na ljudskost, na zajedničko vrelo po kojem svi možemo biti i veliki i čisti, zbog kojeg naše misli i u drugima žive. Svijet je snašla nacionalistička podjela na “mi” i “oni” i šovinističko porobljavanje i ubijanje “njih” koji nisu “mi”. Polarizacija, ogromna tenzija, krvava eksplozija besmisla.

Postoje mnoge knjige o tome. I udžbenici. Nekada se iz knjiga i udžbenika u školama učilo. Postojale su lekcije o Drugom svjetskom ratu i završavale su sintagmom – Ne ponovilo se!

A što se danas uči u školama, teško mi je reći jer nedavno se u Imotskom dogodilo bezumlje koje signalizira da se u školama više ništa ni ne uči.

Dakle, niti 100 godina od posljednjeg velikog europskog krvoprolića, u Imotskom, uoči koncerta Mate Bulića, Dražena Zečića i Marka Perkovića Thompsona, neki mladi, potpuno neuki i divlji pripadnici ljudske vrste koji očito ni jednu knjigu ni udžbenik nikada nisu pročitali (ali su sve pjesme spomenutih zabavljača naučili pjevati), ogrnuli su Tina Ujevića, točnije njegov spomenik, crnom zastavom sa sloganom “Za dom spremni”.

Ima li snažnije simbolike kojom se može oslikati poremećenost ljudskog uma i teška mentalna bolest društva koje smo izgradili?

Prenijeli su mediji i druge detalje koji su se događali u Imotskom na dan koncerta spomenutog trojca, ali i dva dana kasnije na samostalnom koncertu M.P. Thompsona.

Bezumlje oživljavanja ustaštva u Imotskom javno su osudili predsjednik države i pučka pravobraniteljica, a na njihove osude reagirao je HDZ i Thompsonom menadžment. I tako su na temi dva krajnje problematična koncerta u Imotskom, stali “čovjek protiv čovjeka” – institucija predsjednika i pučke pravobraniteljice protiv neukih pojedinaca koji sramote Hrvatsku, potom članovi političke stranke i menadžeri zabavljača protiv predsjednika i pravobraniteljice, a potom se ponovo polarizirala cjelokupna šira javnost i evo nas – “svi skupa tmuša”!

Kao što kaže Štulić – “ponavlja se to serijski”. Naime, nije Thompson jučer rođena estradna zvijezda i nije njegov nedavni koncert u Imotskom prvi koji je ikad održao pa da nas sve skupa jako iznenađuju popratni događaji.

Bolje spriječiti nego liječiti

Ustaška i NDH ikonografija, Jure i Boban, crne košulje, za dom spremni… ponavlja se to serijski, na svakom njegovom koncertu.

Prije desetak, petnaestak godina, dok sam bio gradonačelnik Rijeke, dobio sam jedan od mnogih zahtjeva Thompsonovog menadžmenta da im odobrim korištenje gradske sportske dvorane za održavanje Thompsonovog koncerta. Odgovorio sam im pismom čije dijelove ću ovdje citirati jer nakon tog odgovora, više mi se nisu obraćali.

Za početak sam im napisao: “s obzirom na mnoge kontroverze vezane uz gospodina Thompsona, vjerujem da ne možete garantirati da se na koncertu Marka Perkovića Thompsona neće, bilo od strane publike, bilo od strane samog izvođača, pojaviti nacionalistička i šovinistička obilježja poput kapa, zastava i majici s ustaškom ikonografijom te da ne možete garantirati da se neće uzvikivati pozdrav iz razdoblja Nezavisne države Hrvatske – “Za dom spremni!” uz podizanje desne ruke, bilo od strane publike, bilo od strane sudionika samog koncerta.”

Podsjetio sam ih potom da je prema Kaznenom zakonu RH, javno poticanje na nasilje i mržnju – kažnjivo – i to ne samo u smislu odgovornosti osobe koja na javnom skupu to čini nego zakon predviđa i odgovornost onoga tko javno odobrava kaznena djela zločina agresije, zločina protiv čovječnosti koji su usmjereni prema nekoj skupini ljudi zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti.

Posebno sam istaknuo da se Grad Rijeka nikako ne želi dovesti u situaciju da se u gradskom prostoru dogodi takvo što, te da neću izdati odobrenje da se u gradskom prostoru izvode pjesme u kojima se semantički vrlo jasno slavi razdoblje Nezavisne Države Hrvatske odnosno simbola koji obilježavaju tu državu i to razdoblje hrvatske povijesti.

A onda sam im zbilja detaljno pojasnio na što točno mislim:

“Gospodin Marko Perković Thompson na svojim koncertima, što svjesno, što nesvjesno, osim pjevanja o slavi naše domovine i ljubavi prema njoj, snažno potiče osjećaj različitosti hrvatskog naroda od drugih, koristeći pritom grube riječi iz kojih izvire agresivna poruka traženja jasnog otklona od onih koji nisu izvorni pripadnici hrvatskog naroda. Takvo što posve je neprikladno za Rijeku kao grad koji inzistira na suživotu manjina s većinskim stanovništvom, na povezivanju i suradnji, na dokidanju tobožnjih nacionalnih i vjerskih granica među ljudima.

No, gospodin Thompson ide i puno dalje pa slavu domovine i svojevrsne posebnosti hrvatskog naroda pretače u slavljenje navedenog sramotnog razdoblja hrvatske povijesti, u slavljenje NDH i simbola koji to razdoblje obilježavaju.

Primjerice, u pjesmi “Ljutu travu na ljutu ranu”, što predstavlja parafrazu izjave Ante Pavelića, gospodin Thompson otvoreno se poigrava ustaškim obilježjima, konkretno crnom košuljom, što ne smatram nimalo bezazlenim:

Onu istu našu košulju mi pripremi
na tavan je stavi, za mene je spremi
Bit će ona opet i sinu po mjeri
kao što je bila mom djedu i meni.

Nadalje, u pjesmi “Ljuta guja” himnično pjeva o imaginarnoj osobnosti koja je ubila partizane, a partizani su u Drugom svjetskom ratu oslobodili Hrvatsku od nacista i predstavljali stranu suprotstavljenu nacizmu, fašizmu i ustaškom pokretu koji je predvodio NDH:

Ona mi je sve što imam
malo sunca usred tame,
ne dam nikom da je dira,
ubila je partizane.

Također, u pjesmi “Reci, brate moj”, višekratno ponavlja stih:

Opet će se gusta magla spustiti

čime zapravo aludira na pjesmu povezanu također s NDH:

Spustila se gusta magla iznad Zagreba: Spustila se gusta magla/Iznad Zagreba/To ne biva gusta magla/Iznad Zagreba/Već to bila hrabra vojska/Poglavnikova/Poglavniče skupljaj vojsku/Sve pod jedan broj/Pa ju vodi sve do Drine/U krvavi boj/Poglavnik im dao ime/Hrabre Ustaše/To je vojska koja brani/Domove naše/Spustila se gusta magla/Iznad Kupresa/To ne biva gusta magle/Iznad Kupresa/Pod džamijom viče Boban/Hrabri Ustaša/Poglavnik im dao ime/Crna Legija/To je bila hrabra vojska/Crna Legija

U pjesmi “Bijeli golubovi” gospodin Thompson stih svake strofe završava sintagmom “Bili su za dom spremni”:

S ognjem pakla tu su se sreli
ostala su polomljena krila
a bili su za dom spremni

pa je sasvim logično da taj pozdrav uzvikuje i na samom koncertu kao i da ponavljanje tog pozdrava prihvaća i publika. Dapače, pjesma “Bojna Čavoglave” započinje upravo tim uzvikom.

To je pozdrav koji snažno asocira i koji je gotovo arhetipski vezan za razdoblje Nezavisne Države Hrvatske i vojnike ustaškog pokreta iz tog razdoblja.”

I na kraju, odgovor Thompsonovim menadžerima završio sam ovako:

“Zbog svega navedenog, Grad Rijeka ne želi odobriti održavanje koncerta Marka Perkovića Thompsona u prostorijama u vlasništvu Grada. Naravno, gospodin Thompson u Rijeci može nastupiti u privatnom aranžmanu brojnih vlasnika klubova, ugostiteljskih objekata i slično tj. može nastupiti kod onih poduzetnika koji su spremni snositi odgovornost za pozivanje na nasilje i mržnju – jer slavljenje razdoblja NDH slavljenje je zločina na kojima je ta država bila izgrađena.

Pjevanje o crnim košuljama, ubijanju partizana, citiranje ustaških vojnih pozdrava i pjesama koje se vežu uz to razdoblje, nije ništa drugo doli odobravanje zločina protiv čovječnosti koji su u toj državi bili počinjeni. A oblačenje odjeće s tom ikonografijom, tako često prisutno u publici na koncertima gospodina Thompsona, više je no eksplicitno umanjivanje stvarne težine zločina koje su pripadnici ustaškog pokreta počinili u Drugom svjetskom ratu.

Dakle, kontroverznost gospodina Thompsona proizlazi baš iz značenja simbola o kojima pjeva, i baš iz njegovog osobnog izbora da te simbole liši svake metaforičnosti i predstavi ih u najjasnijem izdanju, potpuno svjestan plitkog semantičkog sloja koji se lako razgrće i upravo poziva publiku na izgradnju pozitivnog stava prema NDH, ustaškom pokretu, pjesničkoj slici ubijenih partizana i sl.

Sasvim je logično da, s obzirom na to, niti Vi kao organizatori, niti gospodin Thompson, ne možete garantirati da se na koncertu neće kršiti zakon i da se neće ugroziti javni red. Tvrditi da se pjeva o Bogu, domovini i obitelji, a istovremeno podvaljivati pjesme koje pjevaju o gore navedenim temama, više je no proturječno i izvor je kontroverznosti.”

Nisu mi više pisali. Mislim da nisu jer su shvatili da bi svaka daljnja prepiska bila posve suvišna.

Kaznena prijava kao lijek

Nakon svega, ono što je meni u kontekstu događanja u Imotskom nejasno nisu crne košulje ni crne zastave, ni podivljala mladež, pa ni sramota koju svaki iole obrazovani građanin Hrvatske osjeća i na koju hrvatska vlast pristaje. Meni je samo nejasno da M.P. Thompson i njegov menadžment još nisu kažnjeni zbog poticanja na nasilje i mržnju i zbog javnog odobravanja kaznenog djela zločina protiv čovječnosti usmjerenog prema skupini ljudi zbog njihove nacionalne pripadnosti.

Ako su sastavni dio setliste koncerta u Imotskom činile pjesme “Ljutu travu na ljutu ranu”, “Ljuta guja”, “Reci brate moj” i  “Bijeli golubovi” – to bi trebalo biti sasvim dovoljno za podnošenje kaznene prijave po članku 325. Kaznenog zakona.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Gore ne može? Uvijek može
    •  Gromoglasna tišina
    •  Ne ulazi mi u javni prijevoz!
    •  Hoće li maneken biti kažnjen na izborima za mistera države
    •  Ne može se vezati jezik kako gazda kaže!
    •  Dani ponosa i pobjede
    •  Let u Liverpool
    •  Staljin u ježevu ruhu
    •  Godina isporuke Plenkovićevih spina
    •  Naopake bajke europske desnice

> Svi tekstovi ovog autora