autograf.hr

Ime Dar ul-islamili Kuća islama, kao opšte ime za islamske zemlje i muslimanske narode, iznjedrila je sama islamska civilizacija, tako da se ne radi o nekoj vanjskoj konstrukciji prisilno primijenjenoj na Svijet islama. U islamskoj imaginaciji taj i takav Dar ul-islam stoji nasuprot Dar ul-harbu, Kući rata, sveukupu teritorija koje se još uvijek nisu potčinile […]

Bio jednom jedan kralj vrlo mudar, vrlo moćan i vrlo bogat koji vladaše kraljevstvom toliko velikim da je trebalo sto godina da bi se došlo s jednog njegovog kraja na drugi.  U jednom tako velikom kraljevstvu moralo je biti i zločinaca, haramija i lopova – ali dobri kralj ne htjede da se pomiri s činjenicom […]

Koptišem ti ja tako, pred rat nekad, mlad i zelen, u Jerusalim, u ješivu; a još u Jugoslaviji, u šehri Sarajevu, sam bio naučio, iz pera am-Ribi Geršoma Šolema (iz nabas mu ćitaba Kabala i njena simbolika), neka je mir s njim, đe je da je, da je Zo(h)ar u Španiji nastao. Zna se, k’o […]

Vele da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo oči što je sultanov lični ljekar bio Jevrejin.  Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum – uvijek bi se umiješao rečeni ljekar […]

Još u vrijeme učitelja Mišne, dakle u prvom i drugom vijeku nove ere, govorni jezik u Zemlji Izraela bio je aramejski. Hebrejski su znali govoriti samo oni učeniji – dok je većina prostog naroda (zahvaljujući, između ostalog, i sličnosti između klasičnog hebrejskog i govornog aramejskog) posjedovala pasivno poznavanje hebrejskog jezika koje im je dostajalo za […]

Budući da je prema biblijskom izvještaju Elijau a-Navi (hebrejski: Ilija Prorok), u vatrenim kočijama uzet na nebo – narod vjeruje da prorok nije doživio tjelesnu smrt – nego i dan danas obilazi svijet, ispravljajući nepravdu i pomažući one koji to obdržavanjem Božjih zapovijesti i zaslužuju.

U jednoj zabitoj kasabi ogromnog Osmanskog Carstva živjela je i mala jevrejska zajednica, siromašna kao i kasaba u kojoj je našla utočište. Rabin koji je vodio zajednicu uvijek je u svojim propovijedima nastojao podvući kako Božje misli nisu naše misli – i kako na nebu ono što nama izgleda važno može biti sasvim nevažno – […]

Vele da je jednom bio nekakav vezir koji Jevreje nije mogao okom vidjeti. Posebno mu je bolo oči što je sultanov lični ljekar bio Jevrejin. Svaki put kad bi vezir skovao kakav pakleni plan kako da naudi Jevrejima, taman kad bi uspio privoljeti sultana da odobri njegov naum – uvijek bi se umiješao rečeni ljekar […]

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog preopterećenosti autora). (Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.) U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj […]

(jenna narodna, oslobod’lačka i pokretna) *** Jean čojk fasovo miša, šta god bi ti on kući donesi, onaj bi mu miš pojedi, probaj mišolovke, probaj mišomor, probaj ovo, probaj ono, ništa… pomaže, što bi mu ga naš narod reko: ”ko visoki prectavnik protiv okupacije”… veli njemu jenna komšinca:

Ortodoksna konzerva Dok su se Aškenazi tokom devetnaestog vijeka uspješno i poprilično definitivno podijelili na reformne (podvrgnimo Toru modernističkoj reviziji), ortodoksne (odlučno odbacimo modernu) i konzervativne (prihvatimo modernu koliko god možemo i sačuvajmo Toru bar isto toliko); dotle su se orijentalni Jevreji sve do nastanka države Izrael dijelili na tri kategorije propustljivih granica, koje bi […]

Još u vrijeme učitelja Mišne, dakle u prvom i drugom vijeku nove ere, govorni jezik u zemlji Izraela bio je aramejski. Hebrejski su znali govoriti samo oni učeniji – dok je većina prostog naroda (zahvaljujući, između ostalog, i sličnosti između klasičnog hebrejskog i govornog aramejskog) posjedovala pasivno poznavanje hebrejskog jezika koje im je dostajalo za […]

Dio treći: Gorke trave i opresnici Gorke trave – uperspektivljujući začin skromnosti Dok pashalna žrtva simbolizuje spaljivanje mostova ka starom poretku, dotle gorke trave sprječavaju da se revolucija pretvori u kabdahijsko orgijanje nad vlastitom moći, tipa: ”Ja smijem i ono što ni sami Egipćani ne smiju”.

Dio drugi: Pashalna žrtva onako kako je Torom zapovjeđena daleko je više politički/revolucionarni čin, nego li ritualni akt. Ona, zapravo, predstavlja vid unaprijednog osiguravanja organizatora ustanka od eventualnog kompromiserstva Izraelaca.

Dio prvi: ”Kažite svemu zboru sinova Izraelovih i recite: Desetoga (dana) ovoga mjeseca svaki čovjek neka uzme jagnje (ili jare) po domovima otačkim (porodicama) – jagnje (ili jare) po kući. A, ako li bi dom bio mali za (cijelo) jagnje (ili jare) – neka uzmu on i susjed najbliži domu njegovom, pa prema broju duša […]

(Mali Jerusalim, tako bosanskohercegovački Sefardi zovu Sarajevo.) U jednoj od scena u mom romanu ”Sarajevska megila”, kad u toku pretposljednjeg rata pripadnik Legije Jure Francetić, po stupanju na teritoriju tadašnje HB, pretresa jednu sarajevsku Sefartkinju, ona mu veli: ”Možete vi biti ustaša koliko hoćete, to je moj lični kofer i nemate pravo da kopate po […]