novinarstvo s potpisom
Fenomen svećenika pedofila potresa temelje vjerskih institucija diljem svijeta, izazivajući valove šoka i nevjerice kod vjernika i laika. Ovaj zločin, koji se mnogima čini gotovo nezamislivim u kontekstu moralne i duhovne uloge svećenstva, postavlja brojna pitanja o psihološkim korijenima takvog ponašanja. Kako je moguće da pojedinci, koji bi trebali biti moralni uzori i duhovni vodiči, […]
Tokom onih pandemijskih godina, koje su nam pojele dodatne izolacije među ljudima, fizičke i one socijalne, kada smo se raspolutili na stranu koja veruje u postojanje i potentnost globalnog virusa kao i one koji su sve negirali i koji su bili spremni da se izlažu opasnosti po svoj i tuđi život, neki mladi ljudi u […]
U mom svakodnevnom radu s ljudima česta tema su sram i krivnja (osobito značajno u radu s traumatiziranim osobama). Ljudi se najčešće srame svog srama i teško ga priznaju (i samima sebi). Sram i krivnja dvije su samookrivljujuće emocije koje će svatko više puta osjetiti u životu.
Moglo bi izgledati kao da sam u prethodnim tekstovima potajice navijao za sram. I kao da sam pretjerano isticao njegove moguće pozitivne – pa čak i ”kontrakulturne” – učinke, namjesto onih nesumnjivo negativnih i bolnih; blaženosti srama, prigovorit će netko, nedovoljno sam suprotstavio njegovo prokletstvo, pa bi moglo izgledati kao da u posramljenosti neskriveno uživam, […]
Sram je duboko otuđujuća emocija. Prema mišljenju Dietricha Bonhoeffera, sram je ”čovjekovo sjećanje na njegovu razdvojenost od izvora koje ne treba zatomljivati. On predstavlja bol zbog te razdvojenosti i nemoćnu čežnju da se ona poništi. Čovjek se srami jer je izgubio nešto što spada na njegovu izvornu narav, na njegovu cjelovitost.”
Suvremeni stil života nabacuje čovjeku veoma različite životne scenarije, ali sram i posramljenost svakako nisu među poželjnijima. Naime, rijetko što je među nama današnjima dospjelo na tako zao glas kao što je to sposobnost i osjećaj za sram.
”Kako vas nije sram doć’ ovdje, kako te nije sram da si tu došao, ima te biti sram, majke mi”, dovikivala je više puta neimenovana navijačica ”vatrenih”, sudeći po narječju Splićanka, vidjevši među gostima Svjetskog prvenstva u Rusiji bivšeg hrvatskog premijera.
Kakav je to naslov? O čemu ja to trtljam. Kako o čemu – trtljam o našoj stvarnosti. Dvije mi imenice zapele za um, smetaju i zaprečuju misao.
Kada bi se birao najveći Nijemac nakon 1945, Willy Brandt bi bio moralna, Konrad Adenauer nacionalna, Helmut Kohl ujedinjujuća figura, ali najveći je Grass. Posljednji put u europsku je zbilju intervenirao prije manje od dva mjeseca, kada je za Neue Westfälische izjavio da mu se čini kako je Treći svjetski rat već počeo. Ali to […]
Ima ljudi koji vole da prave spiskove drugih ljudi, a ima i onih koji se, bilo samim rođenjem, bilo nekom specifičnom zaslugom ili krivicom, na tim spiskovima počesto nađu, kao da im je, eto, takva karma da su pretplaćeni na to. Sigurnije je biti među ovima prvima, ali nije baš časno; zato je bolje biti […]