novinarstvo s potpisom
Takozvano vijeće za suočavanje s prošlošću ovog je tjedna još jednom dokazalo da svjetonazorske i političke razlike u hrvatskom društvu ne mogu i neće nikada nestati. I da je tu bilo kakav kompromis ne samo nemoguć nego i besmislen.
Potpuno razumijem zbunjenost i dezorijentiranost koju u svojim istupima i komentarima iskazuju mnogi samoopredijeljeni pripadnici hrvatske desnice. Konzervativci, nacionalisti, katolici katoličkiji od pape, a da ne govorimo o onima koji bez pardona zaslužuju etiketu filoustaškog klerofašizma.
U stvari bi trebalo imati puno razumijevanja za te ljude. To je vjerojatno najbliže osjećaju zarobljenosti u krivom tijelu, na krivom mjestu. Treba imati malo mašte, ali nije to nedostižno i zamisliti kako i oni, potpisnici peticije, vjeruju da su neki drugi ljudi.
Zahtjev za rehabilitacijom ustaškoga pozdrava u vojsci, umjetno inficiranje Rijeke njoj stranim desničarskim ludilom što tako neprirodno i nepravedno dobiva prostor u medijima, koje su jednako tako neprirodno i nepravedno uz blagoslov bankara okupirali trgovci i fiškali kojima je do etičnoga novinarstva i čitatelja stalo otprilike k’o do lanjskog snijega. Depresivno je do neba u […]
Hrvatsku sam nogometnu reprezentaciju uživo, s tribina, gledao samo jednom: protiv Brazila u Berlinu, na Svjetskom prvenstvu 2006. Nikad se na takvo što ne bih odlučio sam od sebe, ali javio mi se zahvalni sponzor, Zagrebačka pivovara. Manjim dijelom zato što im već desetljećima radim golem promet, a većim zato što sam godinu dana ranije […]