novinarstvo s potpisom
Ako je još tkogod dvojio o tome što su značenje i smisao posjete pape Franje Sarajevu – unatoč jasnom očitovanju njegova pastoralna poslanja u posljednje dvije godine pontifikata – to više ne bi trebao činiti čuvši Papinu propovijed izgovorenu za slavljenja svete mise na stadionu Koševo u Sarajevu. On je došao svima, „svim muškarcima i ženama dobre volje“, progovoriti o temeljnim ljudskim vrijednostima: miru, pravdi, praštanju i ljubavi. I ne tek progovoriti, nego ih na njih potaknuti. Više od toga ni ne može. Odaziv je na nama. I nemojmo ga očekivati od političara i religijskih vođa, nego ponajprije od sebe samih.
Papa je došao u zemlju etničkih i religijskih razlika, čiji narodi, kako napisa fra Ivan Šarčević, „upravljani svojim slijepim i sebičnim vođama, prihvaćaju anticivilizacijski i antivjernički model dominacije jednih nad drugima“. Došao je u vrijeme u kojem su građani već umorni od politizacije i ideologizacije koja nasilno prožima sve razine društva, posebice religijsku, u vrijeme u kojem se malobrojnim katolicima (čija vjera redovito biva deklarirana u sprezi s nacionalnom pripadnošću),“ uza svu demografsku i političku dehumanizaciju, servira nacionalna, hercegbosanska iluzija da im je jedini spas definitivno raskidanje odnosa s drugima“.
Mnogi će pojedinci koji su slušali propovijed možda slijepo slijediti svoje poglavare te će prihvatiti ono značenje Papina govora koje mu dadne autoritet u kojega pojedina etnička ili religijska većina kojoj pripada vjeruje. No, prije nego se njegove riječi presele u tuđe političke i ideološke interpretacije, ili tek, kao što se to redovito događa s riječima otešćalima od smisla, u puste želje, dopustimo da nam se one obrate, da progovore meni osobno.
Papina propovijed – kojoj je prethodio poman odabir biblijskih perikopa –bila je jednostavna, vrlo kratka, svedena na bitno. Pozvao je one koji su ga slušali na mirotvorstvo, potaknuo ih je na svakodnevno, jednostavno, strpljivo i ponizno tvorenje i življenje praštanja, pomirenja, pravednosti, sloge, mira.
Mir je dar Božji te stoga tek pomiren s Bogom svih ljudi i čovjek, pozvan da u svakom čovjeku bez razlike vidi brata/sestru, može biti tvorac mira, a kao tvorac mira biva blažen blaženstvom o kakvom Isus govori u Govoru na gori.
Smisao i značenje Papinih riječi nisu tek u sadržaju izgovorenih riječi, nego u simboličkom potencijalu čina samoga dolaska: Božji čovjek, više istinski pripadnik nego vođa jedne od najbrojnijih svjetskih religija, jednostavno dolazi ljudima podsjetiti ih na njihovu ljudskost i potaknuti ih da ju prihvate i žive. Stoga je i sama njegova posjeta dar. I više od samih riječi koje je izgovorio.
Papina propovijed, i uopće njegov dolazak u Bosnu i Hercegovinu, u čijem kontekstu će valjati čitati i samu propovijed, teško da će išta promijeniti. Sjetimo se samo kako su brzo izašle iz pamćenja i govora kršćana, posebice biskupa i svećenika, pozivi na praštanje i pomirenje pape Ivana Pavla II. posebice za prve njegove posjete Hrvatskoj 1994. Ali ako je ikoja riječ pape Franje nadahnuta Isusovom osobom , a nikako kakvim moraliziranjem, politiziranjem, religiziranjem,doprla do srca ma kojeg kršćana, muslimana, agnostika ili ateista te je on dopustio da se štogod u njemu promijeni, njegova posjeta nije zaludna.