autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Svi smo, i vjerni i nevjerni, likovi u istoj knjizi života

AUTOR: Jadranka Brnčić / 20.11.2016.

jadranka brncic 2 Poželjeti je doživjeti da su kršćani poučeni u svojoj vjeri, njezinoj širini i dubini kakva ne ovisi o uvjerenjima, moralnim normama i razlikama među ljudima.

Poželjeti je da kršćani nikoga ne osuđuju. Pogotovo ne unaprijed i na neviđeno. Da su pripravni pomoći ljudima umjesto moralizirati oko razloga zbog kojih su dovedeni u situaciju da im pomoć treba. Ili barem da su pripravni saslušati ih.

Poželjeti je doživjeti da svećenici imaju duhovnoga iskustva iz kojega mogu pomagati drugima na njihovim putovima vjere. Ne nužno, ili, zapravo, nikako istovjetnima.

Vjeru doista žive oni koji ne govore o njoj. Ili rijetko.

Vjera je iskustvo. Intimno i duboko. Ono nije uvjerenje, već povjerenje.

Kršćanstvo neće imati vlastitu budućnost ne bude li usidreno u svojemu blagu: autokritici (otvorenom govoru o vlastitim neuralgičnim točkama), milosrđu (ljubavi prema svim ljudima bez razlike) i gradnji osobnoga odnosa vjernika s Bogom (zapravo, mistici)

Pripadnik kršćanstvu kaže: ”Vjerujem u Boga“, i taj Bog je često izvan njega, oblikovan po modelu što su ga stvorili autoriteti. Vjernik kaže: Hineni (riječ Hineni הנני znači ”Ovdje sam”), evo me, Gospode. Tu sam. Pripravan. Budan. Prisutan.

Aktivnosti se kotrljaju, ali mi, zapravo, nismo činioci aktivnosti. “Činilac” aktivnosti i “mislilac” misli uzrokuju goleme probleme proizvodeći, često međusobno sukobljene, identitete. A identiteti nisu usidreni u budnosti. I svijet, srećom, nije crno-bijeli svijet.

Iz vjere i nevjere, iz svjetla i mraka oblikovana je prisutnost. I tek iz nje, promatrajući njezine mijene koje ne tvore suštinu našega bića, možemo biti u onom na što nas zove sadašnji trenutak.

Kršćanstvo će zaboraviti na sadržaj vjere bude li podilazilo zahtjevima religije. Pogotovu one plemenske.

Kršćanstvo neće imati vlastitu budućnost ne bude li usidreno u svojemu blagu: autokritici (otvorenom govoru o vlastitim neuralgičnim točkama), milosrđu (ljubavi prema svim ljudima bez razlike) i gradnji osobnoga odnosa vjernika s Bogom (zapravo, mistici).

Kršćanstvo će teško imati vlastitu budućnost ukoliko nema i sadašnjost… Kršćanstvo teško da ima sadašnjost ako Boga u kojega vjeruje tjera u budućnost. Ako mu Bog ne postane njegova sadašnjost

Kršćanstvo će teško imati vlastitu budućnost ukoliko nema i sadašnjost.

A teško da kršćanstvo ima sadašnjost ako je Krista učinilo idolom negdje izvan čovjeka, na oltaru ili u sudištu. A ne u središtu ljudskog srca, i ne s onima koji nisu kršćani.

Kršćanstvo teško da ima sadašnjost ako Boga u kojega vjeruje tjera u budućnost. Ako mu Bog ne postane njegova sadašnjost.

Svi smo, međutim, i vjerni i nevjerni, likovi u istoj knjizi života.

Bez obzira na sve što zovemo ljudskom stvarnošću, svatko, sam pred sobom, i sam pred Bogom i u Njemu, uvijek može i životu i smrti reći: hineni, evo me, tu sam.

Još tekstova ovog autora: