Zemlja u kojoj i hrana ima nacionalnost

”Ukoliko ne želiš riješiti problem, osnuj povjerenstvo” glasi pravilo za kojim su kroz noviju povijest posegnuli mnogi političari na vlasti kad nisu imali hrabrosti iznijeti jasan stav o nekom problemu.

Najnoviji primjer dolazi iz Vlade Republike Hrvatske. Njezin premijer Andrej Plenković za alibijem povjerenstva posegnuo je u trenutku kad se našao pred zidom zbog zahtjeva oporbe da se skine ploča postavljena u Jasenovcu jedanaestorici poginulih pripadnika HOS-a, jer u svome grbu sadrži svakom normalnom građaninu Hrvatske odiozan pozdrav zločinačkog ustaškog režima u kojemu je bio moguć logor smrti poput onog jasenovačkoga.

Kad smo pomislili da su debelo iza nas devedesete godine u kojima se opako koketiralo s ustaškim simbolima i odorama, znakovljem, govorom i korienskim pravopisom, godine u kojima se sistematski obezvređivao partizanski, antifašistički pokret, vrijeme u kojem su ljudi mijenjali imena i prezimena samo da prežive, dobili smo nažalost samodopadnu ignoranticu za predsjednicu.

S Pantovčaka je naglavce, odmah po dolasku, izbacila bistu vođe tog istog partizanskog pokreta, ali ju pritom nimalo ne smeta fotografiranje uz hrvatski grb što počinje bijelim poljem. Ispričava se zbog srpskih ”Pionir” čokoladica (samo u nas hrana ima nacionalnost), ali ne i zbog ustaškoga pozdrava uklesanog u ploču u Jasenovcu.

S Pantovčaka je naglavce, odmah po dolasku, izbacila bistu vođe tog istog partizanskog pokreta, ali ju pritom nimalo ne smeta fotografiranje uz hrvatski grb što počinje bijelim poljem. Ispričava se zbog srpskih ”Pionir” čokoladica (samo u nas hrana ima nacionalnost), ali ne i zbog ustaškoga pozdrava uklesanog u ploču u Jasenovcu

I naravno, dok umiveni premijer onim svojim izbirokratiziranim, pravnim rječnikom predlaže povjerenstvo i događaj u Jasenovcu prozirno relativizira dosadnim ponavljanjem osude svih totalitarnih režima, uvjeren da će time zastrašiti one koji traže da se bez odlaganja sporna ploča ukloni, dok Predsjednica koja sliku svoju dijeli i ljubi bježi od novinara k’o od kuge i ne daje izjave o spornoj spomen-ploči strahujući da se ne zamjeri onima koji se na svim skupovima zamataju u grb što počinje bijelim poljem i bespogovorno glasaju i financiraju nju i njezine na svim izborima, gužvu koriste i prostor otvaraju politički marginalci tipa Ante Đapića.

Nasuprot birokratskom govoru Andreja Plenkovića koji u nekoliko minuta ne uspije reći ništa što bi se dalo pamtiti duže od minutu, eto nama ratnički raspoloženog Đapića i društvanca čije obraćanje zato vrvi prijetnjama, arhaičnim vitezovima, neprijateljima, lustracijom, borbom, Bleiburgom, domoljubima i crvenima… Slušam njegovu nezgrapnu ikavicu i mislim si, Bože, kao da ih je netko teleportirao iz ’91.

Za njih i Prvi program HRT-a Domovinski rat je “never ending story“, nepresušno vrelo za raznorazna nova dijeljenja i sukobe, duhovnu hranu bez koje bi ti smiješni ljudi pričali samo doma televizoru. Uz pomoć Željke Markić, kojoj su ti profesionalni mrzitelji pomagali oko skupljanja potpisa, organizirat će, vele, referendum oko spornog pozdrava,Tita i koječega drugog.

Bože, kako je zamorna ta referendumska vrtnja u krug, ta potreba neostvarenih i iskompleksiranih da vrijednost traže u onome što je očigledno krivo i zlo. Vrijednosni sustav takvih rezultirao je i onim strašnim prilogom u TV kalendaru ove srijede.

Godišnjicu strašnog ubojstva dvanaestogodišnje djevojčice koju je iz sna prenulo odvođenje i ubojstvo oca nepoćudna imena, za koje tvorac priloga, indoktriniran s četvrt stoljeća nacionalističke propagande, smatra da je medijski prenapuhano

Tekstom još uvijek anonimnog vanjskog suradnika i isto tako anonimnog urednika koji je taj mrziteljski uradak pustio. Riječ je, naravno, o obljetnici ubojstva obitelji Zec.

Godišnjici strašnog ubojstva dvanaestogodišnje djevojčice koju je iz sna prenulo odvođenje i ubojstvo oca nepoćudna imena za koje tvorac priloga, indoktriniran s četvrt stoljeća nacionalističke propagande, smatra da je medijski prenapuhano.

Bojan Glavašević je s pravom upozorio da je taj prilog ponovno ubojstvo male Aleksandre Zec! Nema dvojbe, ponovni je to pucanj u svako nevino dijete. Svakoga tko je u ružičastoj pidžamici potrčao u noći za mamom i tatom koje odvode zločinci. Pucanj ubojica koje je ova država u kojoj i čokoladice imaju nacionalnost prvo oslobodila – a potom im na prsa okačila odličja.

Voljom bezdušnih kriminalaca koje je netko unovačio da se bore za “našu stvar” odlučena je strašna smrt jedne nevine zagrebačke obitelji krivih krvnih zrnaca, jedne zagrebačke djevojčice na Sljemenu, smrt koja je postala paradigmatskom upravo zbog ignorantskog odnosa države, zbog žmirenja i šutnje svih nas da su civili ubijeni oružjem koje je zadužila jedinica pričuvnog sastava MUP-a, da ih je ubio i to priznao netko tko je valjda trebao čuvati i braniti u ratu građane Zagreba.

Takvi svojim mlakim stavom ili otvorenim koketiranjem s onima koji negiraju zločinački karakter NDH vuku suvremenu Hrvatsku u slijepu ulicu novih podjela, pa i zločina… Nema tih podobnih čokoladica koje mogu isprati gorak okus aktualne politike

Šteta da nitko iz državnog vrha nije smogao snage pojaviti se na komemoraciji u povodu dvadeset i pete obljetnice ubojstva Zečevih koju je organizirala Antifašistička liga i javno osuditi taj sramotni zločin.

No možda je nerealno očekivati takvo što od onih koji  relativiziraju prilog u TV kalendaru koji ni jedna naknadna, iznuđena isprika HRT-a ne može ublažiti, onih koji se slikaju uz zastave s početnim bijelim poljem i osnivaju povjerenstva kad im funkcija nalaže da jasno i glasno osude pozdrav koji je stajao pod nalozima što su u strašnu smrt odvodili u Drugom svjetskom ratu brojne Židove, Srbe, Rome…

Takvi svojim mlakim stavom ili otvorenim koketiranjem s onima koji negiraju zločinački karakter NDH vuku suvremenu Hrvatsku u slijepu ulicu novih podjela, pa i zločina…

Nema tih podobnih čokoladica koje mogu isprati gorak okus aktualne politike.

    •  Mozgovi okovani žilet žicom
    •  Dobrodošlica ispisana kundakom
    •  Posljednja pomast za glupost na Laudato TV
    •  ''Antivakser revolucija'' miloševićevskoga tipa
    •  A Boro a Day Keeps Illness Away
    •  Kad virus neodgovornosti zahvati politiku
    •  Respekt liječnicima, a ne za Milanovićeve pohvale zločincima
    •  Hrvatska iz nehata na pravoj strani
    •  HRT politički plijen ili javni servis?
    •  Čoban tjera migrante

> Svi tekstovi ovog autora