novinarstvo s potpisom
Istina svakog čovjeka sadržana je u jeziku, a neistina u neartikuliranome kriku.
Artikulirana ljudskost je ona koja se može jezikom izreći i potvrditi se u relacijama.
U biblijskom smislu jezik ima svoj početak u prvom susretu Adama i Eve, kada Adam, ushićen prisutnošću Eve, napušta vlastitu samotnost i određuje bit ljudskosti, a ona je sadržana u komunikacijskoj jednakosti dvaju bića koja su konstituirana od istih elemenata: ”Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega!” (Post 2, 23).
Susrevši se s drugim, u drugome prepoznajemo i verificiramo istinu o sebi. Drugi je naprosto istina o nama. Ako smo mi kost, drugi je kost, ako smo mi meso, drugi je meso, ako smo mi čovjek, drugi je čovjek.
Drugi je jednak s nama, naš odnos je odnos jednakosti. Jezik nastaje iz otvorenosti prema drugome, on je u funkciji razotkrivanja, jednakosti, povezivanja, ali i priznavanja različitosti.
Drugi, sve dok govorimo, nikada ne postaje ono što ja jesam na način da ga negiram, drugi, sve dok govorimo, čuva vlastitu različitost.
Usvajanjem govora mi zapravo usvajamo istinu o sebi, istinu jednakosti i istinu različitosti. Govoriti i usvajati jezik može samo čovjek.
No, postoje i druga bića; ona su konstituirana od strahova, njihova forma je ljudska, ali njihova konstitucija nije konstitucija koja je u stanju usvajati jezik, priznavati jednakost i radovati se različitosti.
Bića nalik ljudskim bićima najlakše je prepoznati po tome što umjesto govora, pojmova i riječi koriste neartikulirane urlike koji djeluju kao jezik, govor, pojam i riječ, ali zapravo nisu ništa drugo nego strah, strah od drugoga.
Ljudski strahovi ne govore, oni urliču, ljudski strahovi nisu u funkciji ljudskog, nego su izraz stalne spremnosti na započinjanje sukoba, oni su zapravo u funkciji čuvanja animalnosti.
Ljudsko govori i otvara se ljudskome, a životinjsko urliče i boji se ljudskog.
Budući da se Hrvatska nalazi u službenoj kampanji za buduće članove Europskog parlamenta, pojačana je naša izloženost političkom urlikanju i jačanju ljudskih strahova. Poseban oblik političke animalnosti dolazi u formi egzorcizma.
Ljudski strahovi se hrane ugrozom od sveprisutnog zla, a zlo se, naravski, najučinkovitije otklanja egzorcizmom.
Egzorcista imamo toliko da ih ne možemo pobrojati, ali lako možemo uočiti što to za njih dolazi kao zlo. Zlo su im stranci, nacionalne manjine, ljudska prava, znanstvena postignuća, sadašnjost, povijesna istina…
Puno toga im je zlo, ali imaju jedno sveto mjesto s kojega sva ta zla mogu uspješno egzorcirati, a to sveto mjesto je ono koje im jamči političku moć i plaću.
Politički egzorcisti se bore za čistu, svetu i neporočnu naciju te za svoj posao ne očekuju plaću – tako se makar predstavljaju u fazi prije nego što stupe na jedno od svetih mjesta političkih funkcija. Oni ono što dobiju od političke funkcije smatraju nadnicom te ih stoga možemo nazvati nacionalnim nadničarima.
Politički egzorcisti ili nacionalni nadničari sada jurišaju na Europski parlament, znaju oni dobro gdje je sveto tlo nadnice, zato tako zdušno urlikanjem puštaju na slobodu ljudske strahove.
Posebno je zanimljivo što se naši nacionalni nadničari predstavljaju kao kršćani, a o kršćanstvu jako malo znaju jer se znanje o kršćanstvu usvaja govorom i pojmovima, a ne mahnitanjem unutar granica nacionalne države, a po potrebi, kada je nadnica u pitanju, i u Europskom parlamentu.
Oni moji znaju što kršćanstvo jest, znaju da je model kršćanskog djelovanja zasnovan na modelu tzv. trinitarne ontologije, koja se, najkraće, može sažeti u sljedećem: Otac, Sin i Duh Sveti su tri božanske osobe koje su model savršene jednakosti jer su jedna supstancija, imaju isti bitak, ali su i model priznavanja različitosti.
Naime, Otac nikada ne postaje Sin, uvijek ostaje Otac, Sin ne želi uništiti Oca i doći na njegovo mjesto, kao što ni Duh Sveti nema problem s prisutnošću Oca i Sina.
Kršćanski Bog od kršćana traži da priznaju različitost i da žive jednakost. Različiti u jednakosti su upravo svi oni koje su naši nacionalni nadničari i politički egzorcisti prokazali kao zlo koje treba egzorcirati kako bi se u Hrvatskoj proglasio isključivi pojas nacionalnih nadničara.
Jasno je da naši nacionalni nadničari nisu jedini koji su modelom urlikanja usvajali kršćanstvo; bilo je takvih u križarskim ratovima, inkvizicijskim procesima ili pedofilskim aferama. Ima takvih i danas, njih je najlakše prepoznati po tome što nisu prihvatiti Drugi vatikanski koncil, te ih možemo smatrati tridentskim momcima.
Njima je kršćanstvo skup konkretnih odgovora na najbanalnija pitanja, ali s najstrašnijim posljedicama za one koji te odgovore dovode u pitanje.
Budući da se tridentski momci i nacionalni nadničari kreću u istim misaonim gabaritima te da dijele istu strast prema ljudskim strahovima, ali i istu fascinaciju prema proračunskim sredstvima, ne čudi što zastupaju i isti pogled na političku stvarnost. Njima je politika djelatnost nadziranja, discipliniranja, kažnjavanja i ograničavanja.
Jasno, sve to čine zbog ljubavi prema nebesima i zemlji. Na tim nebesima stoji sveto Nitko, a na toj zemlji ne preživljava ništa ljudsko.
Čovjek, dakle, govori i susreće se s drugima. Čovjek je svjestan smrtnosti, on život vidi kao jednokratnu mogućnost susretanja s drugima.
Ljudski strahovi ne govore, oni kažnjavaju, ratuju, otimaju, uništavaju.
Za povijesno mahnitanje ljudskih strahova nisu odgovorni nacionalni nadničari, politički egzorcisti i tridentski momci, za njih su odgovorni ljudi koji su zašutjeli.
Čovjek govorom, jezikom i pojmovima izgrađuje svijet, osmišljava ljudsku jednokratnost, ali i nacionalnim nadničarima omogućava da napuste urlikanje i usvoje ljudski jezik, odnosno da postanu ljudi jednakosti i priznavanja različitosti.
UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.