Poruka svim tatama koji se tako osećaju

Za sve sujeverne, i one koji to ne priznaju, prošao nam je retrogradni Merkur. Posle nekog vremena sada opet možemo da otpustimo sve kanale sopstvenog mišljenja te da se ne zamaramo sa pomodarskom političkom korektnošću. Jer što se korektnosti tiče, (ne)korektni smo.

Mesec i nešto krupno svi smo, direktno ali i indirektno, bili deo prividno suprostavljenih strana prava na obrazovanje i valjda neprijatelja u obliku nastavnika, odnosno njihovog prava na dostojanstvo. U početku nam je to bilo i simpatično, a onda se javio problem, pre svega roditeljima, jer narod nije znao šta će sa sopstvenom decom tokom dana.

No medijsko tržište ima sasvim dovoljno prostora da zadovolji i stalnu potrebu za voajerizmom pa tako svedočimo životnim sudbinama pojedinaca koji su, eto ti ga na, i poznate ličnosti, što svemu daje dodatni sadistički momenat jer nas teši da i ”bogati plaču”.

Sećate se one nesrećne Istanbulske konvencije gde smo umalo kao nastavnici po tabli crtali šta znači pol, koji se odnosi na biološke karakteristike pojedinca, muške i ženske polne organe, a šta rod, koji je društveni konstrukt koji jednoglasno pripisujemo nekome na osnovu njegovih bioloških oznaka. ”Muškarci love i deru lešinu, a žene odgajaju decu u pećini.”

I sada, vratimo se na ono što ne želimo, a to su rodne uloge i izvitoperena tradicija na koje kalemimo i predrasude da starateljstvo prirodno – a već smo crtali da nije ništa kao takvo prirodno, već društveno oblikovano – pripada majci jer je, eto, valjda ”emotivniji pol”

Sve smo mi to nekako i objasnili, svarili i prespavali. Posebno se oni sa levog spektra naše drage domovine kunu, koje je sudbina proklela da ipak pišu desnicom, da rod moramo da batalimo sada i uvek jer nas on ograničava, kalupi i čini nam život nepravednijim mestom za život.

Prema prihvaćenom izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova (PRS) možemo da pročitamo kako pravobraniteljica prati sprovođenje načela ravnopravnosti polova na području roditeljske brige (skrbi). Prema dostupnim pritužbama, roditelji su se žalili na nejednak tretman pred nadležnim centrima za socijalnu skrb smatrajući da su po pitanju roditeljske brige stavljeni u nepovoljniji položaj, i to, prema njihovom mišljenju, upravo zbog pola.

Iz ovog područja 48% pritužbi podnosili su muškarci, koji su se žalili na poteškoće oko ostvarivanja ličnih odnosa sa detetom sa kojim ne stanuju smatrajući kako nadležni centri za socijalnu skrb nisu preduzimali sve potrebne mere u cilju omogućavanja ravnopravnog roditeljstva.

Kako je navedeno i u žalbama, očevi su iznosili sumnju i na polne stereotipe stručnih delatnica za socijalnu skrb (politička korektnost i bez Merkura – delatnika), a posebno vezano za stereotipe prema kojima se ”majke automatski smatraju boljim skrbnicama za djecu”.

U ovakvim slučajevima imamo i ono, još uvek paranaučno stajalište, da malu decu sudovi najčešće dodeljuju na čuvanje i vaspitanje majkama, a vrlo retko očevima, zbog, valjda, biološke i psihološke povezanosti deteta koje je malog uzrasta s majkom i majčine biološke obaveze prema detetu.

Da je ovo film, sada bi u nekoj ”vukojebini” kroz kadar prošao onaj plast sena koji nosi vetar…

I sada, vratimo se na ono što ne želimo, a to su rodne uloge i izvitoperena tradicija na koje kalemimo i predrasude da starateljstvo prirodno – a već smo crtali da nije ništa kao takvo prirodno, već društveno oblikovano – pripada majci jer je, eto, valjda ”emotivniji pol”.

U Obiteljskom zakonu jedno od temeljnih načela upravo je načelo ravnopravnosti žena i muškaraca te su žene i muškarci međusobno jednaki u pogledu prava i dužnosti u svom porodično-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku brigu. Prema članu 104., koji govori o zajedničkom ostvarivanju roditeljske brige, roditelji imaju pravo i dužnost da ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsko pravo

U Obiteljskom zakonu jedno od temeljnih načela upravo je načelo ravnopravnosti žena i muškaraca te su žene i muškarci međusobno jednaki u pogledu prava i dužnosti u svom porodično-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku brigu. Prema članu 104., koji govori o zajedničkom ostvarivanju roditeljske brige, roditelji imaju pravo i dužnost da ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvaruju roditeljsko pravo.

Još jednom radi korektnosti, da ne bi sada nekome pala roletna na oči, ukoliko se vratimo na izvješće pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, zaključuje se da žalbe u kojima je ustanovljena povreda načela ravnopravnosti polova u području roditeljske brige jesu izolovani slučajevi, a ne neko pravilo u postupanju centara te da svaki slučaj treba posmatrati pojedinačno.

S tim u vezi PRS preporučuje: ”Daljnje edukacije djelatnika/ica iz sustava socijalne skrbi, a vezano uz provedbu načela ravnopravnosti spolova na području roditeljske skrbi, kao i kontinuirano promoviranje načela ravnopravnog roditeljstva te uklanjanje svih oblika nejednakosti unutar obitelji.”

Svim tatama i onima koji se tako osećaju.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Sintaksa prava
    •  Dosta je kopanja po živim ranama onih koji tuguju u Vukovaru
    •  SDP ima puno posla da se vrati na još nejasni, novi početak
    •  Ustavni sud je nama bitan radi zaštite ljudskih prava
    •  Teško je biti romske ili srpske nacionalnosti u RH
    •  Kreće predizborna šizofrenija. Najgore je ne izaći na izbore
    •  Srbija kao domaće jalovište za globalni profit
    •  Rodni apartheid 
    •  Teško je biti žena u ovom nesavršenom svetu i u našem ataru
    •  Topuzom protiv ''Susreta na tromeđi''!

> Svi tekstovi ovog autora