Nije istina da sam ”peglao Komšićev imidž za novac”

Jasno mi je da je atraktivno pisati, kako se piše ovih dana, da me je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić angažirao da mu ”peglam imidž” za novac u Hrvatskoj.

Ali, to nije istina. Neistinu o meni, nažalost, donosi i Slobodna Dalmacija u tekstu ”Dodik se ograđuje, Izetbegović hvali”, objavljen u četvrtak 12. kolovoza na stranici 9.

(Uredništvo Slobodne Dalmacije je korektno objavilo moje reagiranje kojeg ponavljam u ovim prvim pasusima i pod istim naslovom kolumne koju upravo čitate).

Kao ”dokaz” se navodi jedna moja kolumna s Autografa u kojoj sam kritizirao novinara i urednika HTV-a Aleksandra Stankovića odmah nakon što je ugostio Željka Komšića u emisiji ”Nedjeljom u 2”, 20. siječnja 2019.

Molim vas da se pažljivo pročita što sam objavio dan nakon Komšićeva gostovanja u Nu2, 21. siječnja 2019. Vidjet će se da se iznosi neistina o meni kada u zadnjem pasusu članka, kojeg je SD donijela i na portalu 11. kolovoza u 21.41, piše i ovo: ”Spominjao je tada i svoje kolege novinare koji dobivaju – novac”.

To je kleveta. Dokaz vam je ta moja kolumna (ponovljena prošli tjedan u rubrici ODJECI).

Legitimno je da se autor teksta u Slobodnoj Dalmaciji ne slaže sa mnom oko načina kako je Stanković vodio tu emisiju. Ja bih tu kolumnu sto puta napisao i potpisao, bilo kada. I to što sam tada napisao nije imalo nikakve veze s ugovorom za analitičke tekstove s kabinetom člana Predsjedništva BiH i s porukama za gospodina Komšića.

Mojim ”uznemirenim” poznanicima, pak, nije bilo važno uočiti da se na Autografu javljaju i vrsni autori iz BiH (Dizdarević, Ivanković, Jergović, Komšić, Markešić, Šoja…) i da se baš u tim tekstovima ne bacaju ruže na gospodina Željka Komšića

Pretpostavljajući da je čitao moju kolumnu, o kojoj piše, legitimno bi bilo i da se autor teksta u Slobodnoj Dalmaciji, Zoran Šagolj, ne slaže s ocjenom koju je dao pokojni gospodin Slavko Lepej (suprug Ankice Lepej: ”Stankoviću, Stankoviću, zašto ste htjeli tako dobrog čovjeka Željka Komšića izluditi? Mogli ste mu dopustiti barem u nekoliko minuta da iznese svoje viđenje BiH, pa onda postavljati pitanja… Zašto novinarstvo ide u nasilništvo? Naime, zašto na postavljeno pitanje ne dopuštate da sugovornik slobodno iznese cjelovit odgovor? Vi, Bago… zašto ste nasilni prema sugovornicima?”), ili ocjenu koju su dali drugi gledatelji. Ali poanta mojeg reagiranja je da nije istina da sam spominjao ili prozivao druge novinare u toj kolumni u kontekstu novca, kao ni to da sam lijepo pisao o Komšiću za novac.

Kao što sam kratko izjavio novinaru Večernjeg lista BiH: imao sam ugovor za posao analitike s kabinetom Željka Komšića. Taj ugovor je prestao važiti. Ne smatram spornim baviti se analitikom. Dodajem: ugovori su poslovna tajna i o njima javno smije dati informacije samo odgovorna osoba za kabinet gospodina Željka Komšića ili on sam.

Poslovima analitike se bavim od 1985. kada sam to počeo raditi, za novac, u argentinskom konzulatu u São Paulu, Brazil. Bilo je godina kada to nisam radio. Imao sam različite klijente. Neki su mi bili i prijatelji. Najpoznatiji moj angažman, jer se o tomu najviše pisalo, je bio posao analitičara u prvoj kampanji predsjedničkog kandidata Ive Josipovića. Naši prijateljski odnosi se nastavljaju i na način da bivši predsjednik RH piše kolumne za portal Autograf. (Imam li sada klijenta? To je poslovna tajna.)

Autor teksta u Slobodnoj Dalmaciji (kao i svi oni koji ponavljaju laž da me Željko Komšić plaćao da mu ”peglam imidž”) imali su i imaju obavezu nazvati me i provjeriti o čemu pišu. Na sva njihova pitanja bih odgovorio.

***

Prije nego pojasnim pozadinu ove nove kampanje protiv mene još ću nekoliko pasusa posvetiti mom angažmanu u kabinetu člana Predsjedništva BiH.

Činim to i zato što je vijest da sam primao honorar za te analitičke poslove (jer sve drugo je laž) uznemirila neke moje prijatelje i poznanike koji ili žive u BiH (u Sarajevu, recimo) ili žive u Hrvatskoj ali imaju porijeklo u BiH, kao što ga, uostalom, imam i ja kao unuk dviju baka i jednog djeda koji su sinovi/kćeri Bosne i Hercegovine.

Jedan od tih mojih poznanika mi je napisao da su ga moja bliskost s gospodinom Komšićem i neki moji tekstovi ”duboko povrijedili”. Kada smo konstatirali da sam Željka Komšića u mojim kolumnama spomenuo samo dva puta (u već navedenoj kolumni posvećenoj u prvom redu neprofesionalnosti novinara i urednika Aleksandra Stankovića i autorice priloga u spornoj emisiji, Maje Sever, te u jednoj drugoj kolumni posvećenoj pokojnom fra Luki Markešiću i to kako bih istaknuo razmimoilaženje Željka Komšića i Zorana Milanovića u kontekstu fra Lukine ostavštine) zapravo se ispostavilo da tog poznanika kao i neke druge ljude ne smeta samo političko djelovanje Željka Komšića već u prvome redu učinak nekih ljudi iz njegova okruženja koji stvaraju neprilike, ponajprije, bosanskih Hrvata koji nisu i neće nikada biti podupiratelji politike HDZ-a (čitaj ”Herceg-Bosne”).

Spomenuo sam Komšića još ponekad, mimo mojih tekstova. Recimo u jednom razgovoru za Radio Slobodna Europa, ali bilo je tu najprije govora o budućnosti BiH u odnosima s NATO-om i EU-om.

Imam puno poštovanje prema onima koji trpe posljedice sindroma tzv. ”dvostruke manjine”: ”i kao antinacionalisti među Hrvatima i kao dostojanstveni Hrvati među Bošnjacima i višestruka opozicija – i spram čovićizma i dodikizma i izetbegovićevizma i komšićizma – u ovom društvu” (citat iz pisma tog poznanika iz Sarajeva).

Jasno mi je da je atraktivno pisati, kako se piše ovih dana, da me je član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić angažirao da mu ”peglam imidž” za novac u Hrvatskoj. Ali, to nije istina

”Žrtve komšićizma i njegovih ljudi, koje on okuplja oko sebe, postavlja za savjetnike, telali preko njih po raznim drugim instancama, smo između ostaloga (nabraja taj poznanik razna imena) i brojni drugi više ili manje poznati – svi smo mi UZP-ovci, ustaše, neprijatelji Bosne i tako dalje i tome slično. Ukratko, da bi netko tko je Hrvat u tom društvu bio prihvaćen kao ljudsko biće, mora za početak da se pokloni pred Komšićem, pred svim mitovima bošnjačkog nacionalizma i da recimo krene s pričom kako treba ukinuti konstitutivnost i eliminirati Hrvate”.

Na sve ovo mogu reći da:

Nikada nisam miješao posao analitičara i posao novinara. Iskusan sam, dobro obrazovan, sposoban i profesionalan u oba sada navedena aspekta mog načina zarađivanja (premda imam i drugih načina zarađivanja kao što je uređivanje ili pisanje knjiga).

Nikada, ponavljam, nikada nisam ”peglao imidž” Željka Komšića za novce! (niti gratis). To su laži iz kuhinje propale ”Herceg-Bosne” i njihovih satelita. Isti, manje više, koji su višestruko napadali Ivu Komšića, napadaju sada i mene.

Shvaćam da ljudi koji su ”uznemireni” zbog tog mog rečenog angažmana, a važni su mi, imaju drugačiji senzibilitet jer imamo drugačija iskustva i drugačije životne putanje.

Ne smatram se sposobnim tumačiti bilo koji unutardržavni aspekt politike Željka Komšića. Nikada se time nisam bavio niti je to bilo područje dogovoreno navedenim ugovorom s njegovim kabinetom. Ne dajem niti sam ikada dao ocjene o unutarnjoj politici Željka Komšića. U prvome redu jer sam davne 1999. otišao s mojih sarajevskih adresa (na kojima sam bio od jeseni 1996. što mnogi još pamte zbog mojih tekstova u Oslobođenju i drugdje kao i zbog mojih čestih televizijskih pojava, u prvom redu na nekadašnjoj NTV Studio 99).

Zaključno, ne bavim se u svojim tekstovima, koji su mahom religiološke tematike, Željkom Komšićem niti unutarnjom politikom BiH. Ne živim tamo. Nisam dopisnik iz BiH. Radio sam to za Novi list i neke europske medije, od jeseni 1996. do jeseni 1999. kada sam živio u Sarajevu. Više nemam na to pravo.

Mojim ”uznemirenim” poznanicima, pak, nije bilo važno uočiti da se na Autografu javljaju i vrsni autori iz BiH (Dizdarević, Ivanković, Jergović, Komšić, Markešić, Šoja…) i da se baš u tim tekstovima ne bacaju ruže na gospodina Željka Komšića.

I to bi bilo sve što za sada imam potrebu napisati. O navedenim ugovorima, ponavljam, imaju pravo javno govoriti samo ljudi iz kabineta Željka Komšića ili on sam.

Nikada, ponavljam, nikada nisam ”peglao imidž” Željka Komšića za novce! (niti gratis). To su laži iz kuhinje propale ”Herceg-Bosne” i njihovih satelita. Isti, manje više, koji su višestruko napadali Ivu Komšića, napadaju sada i mene

***

Sada nešto o pozadini napada.

Bilo mi je jasno, od trenutka kada smo prof. Ivo Komšić i ja odlučili da ćemo objaviti njegove kolumne s Autografa posvećene raščlanjivanju raznih pitanja ”Herceg-Bosne” i kada smo se dogovorili da naslov knjige (u izdanju Synopsisa) bude ”Tuđmanov haški profil – Udruženi zločinački poduhvat na BiH”, a osobito kada sam na naslovnicu knjige odlučio staviti kopiju Tuđmanova crteža o njegovoj ideji podjele BiH s Miloševićem na jelovniku Paddyja Ashdowna (Banquet – Guildhall, 6th May 1995), a na zadnjim koricama vrlo važne misli američkog predsjednika Joea Bidena o Tuđmanu i Miloševiću (”…koji bi željeli podijeliti Bosnu nakon odlaska međunarodnih trupa”), da ću biti meta napada.

To da me proziva neki portal, neoustaški Poskok iz Hercegovine (by the way, omiljen u neočetničkim beogradskim krugovima i o kojem ne treba trošiti niti jednu rečenicu – ta paraobavještajna je Čovićeva ispostava, naravno, bez impressuma) i što isti lik iz Večernjeg lista BiH (čije ime nije vrijedno spomena, ta riječ je o nitkoviću) koji je napao Ivu Komšića zbog njegova pisanja o ”Oluji” sada napada i mene, pak, i to što to recikliraju ovi poskoci, narodi, markićke, direktni, bujice, hakaveovci, hrvatski glasnici i kako se već zovu svi ti govnići septičke medijske kanalizacije je apsolutno ispod mojih očekivanja.

Ako je to sve što imaju, hajde da citiram ”zloglasnog” Milanovića: Fit sam i mogu ih sve nositi zubima. Pojedem ja to sve za doručak. Odradim ih, inače, jednim tvitom.

Ali ovdje sam odužio i ovu sam kolumnu napisao zbog prijatelja i poznanika koji su morali čitati da sam plaćenička prostitutka, tako otprilike, netko tko otima od građana BiH.

A situacija je sasvim suprotna: od 1992. sve do danas, bez prestanka, ja dajem Bosni i Hercegovini: vrijeme, svu moju snagu i zdravlje. To je od neprocjenjive vrijednosti. Ali kada jedan Ivo Komšić pokaže prema meni povjerenje i kada zajedno razbucamo te zločinačke ”herceg-bosanske” strukture i parazite, meni je to najveća moguća nagrada.

Dakle, napadajte. Meni je milina promatrati koliko ste slabi, nesuvisli, neinventivni, dosadni i predvidljivi.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora