Hrvati nemaju povjerenje u svoju državnu vlast

”Promijenio se alat, promijenila su se cjepiva koja su postala neusporedivo bolja, no ljudi i mišljenja otišli su u sasvim drugom smjeru. Nekad su u manje sigurna cjepiva građani imali znatno više povjerenja, a danas kada imamo sigurna, provjerena i efikasna cjepiva, imaju manje povjerenja. Situacija se preokrenula – cjepiva su postala puno bolja, a reakcija ljudi na cijepljenje puno gora”, kaže dr. Jasna Suzanić Karninčić, epidemiologinja u mirovini, koja je čitav radni vijek bila liječnica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo u Rijeci. (Izvor: Novi list, 6. studenog 2021.).

Njene riječi u cijelosti potvrđuje položaj Hrvatske na listi postotka cijepljenih građana Europske unije – s manje cijepljenih jedino su Rumunjska i Bugarska, dok Hrvatska drži treće mjesto od pozadi, među trideset država Europske unije…

Na vrhu su Danci koji su procijepili 95 posto populacije, a u stopu ih slijede Irska, Island, Malta i Portugal – svi s više od 90 posto cijepljenih građana.

Začelje liste čvrsto drže zemlje koje su do pada Berlinskog zida bile Istočna Europa – uz spomenute, tu su Latvija, Slovačka, Slovenija, Poljska, Estonija, Češka, Mađarska, ali sve su one u procijepljenosti ispred Hrvatske.

Na listi sačinjenoj prema postotku cijepljenih građana u trideset država Europske unije, Hrvatska drži treće mjesto od pozadi, iza nas su samo Rumunjska i Bugarska

Što to Hrvate odbija od cijepljenja?

I otkud odjednom to nepovjerenje u znanost, nakon desetljeća dobre procijepljenosti na našem području?

Sedamdesetih godina cijela Jugoslavija cijepljena je protiv velikih boginja; pomorci su oduvijek trebali cjepni karton kao uvjet ukrcaja na brod, štoviše, cijepile su se čitave posade. Prije pedesetak godina otpočela su i masovna cijepljenja protiv gripe – desetine i stotine tisuća ljudi…

Kad je početkom 2020. pandemija COVID-19 iznenadila i okupirala čitav svijet, kao spasenje očekivalo se cjepivo, a sad kada ga konačno imamo i znamo da štiti od fatalnih posljedica – javlja se nepovjerenje…

Što to znaju Danci, što ih je uvjerilo da se gotovo svi cijepe, a što to Hrvate – koji se smatraju Europljanima po svemu – odbija od znanosti i struke koja preporuča cijepljenje?

Danci, ali ne samo oni – slično je i s većinom stanovnika visoko procijepljenih država – vjeruju svojim političarima, koji su im preporučili cijepljenje kao izlaz iz krize. U državama sa stabilnim standardom i uređenim zdravstvenim, socijalnim, pravosudnim i edukativnim sustavom, stanovnici smatraju da državni aparat radi na njihovoj zaštiti i u njihovu korist. Zato su spremni i povjerovati, i poslušati kad im se nešto sugerira s državnog nivoa.

U takvim državama nezamislivo je da građani izbjegavaju plaćanje poreza, ne pada im napamet nepridržavanje propisa ili traženje ”veze” kako bi izbjegli neku zakonsku obavezu. Poštivanje zakona oni smatraju ne samo obavezom već i rodoljubljem. Opća disciplina i međusobno povjerenje dolazi s vrha države, a taj primjer se reflektira na svakodnevni život.

Treba li povlačiti paralelu s Hrvatskom i političarima koji prednjače u kršenju ili izigravanju zakona?

Ili govoriti o korupciji koja je prisutna vertikalno i horizontalno u svim državnim i javnim službama?

Treba li spominjati natječaje za radna mjesta u javnom sektoru, gdje se nemoguće probiti osobnim kvalifikacijama i vrijednostima, a bez političke veze?

U takvom neuređenom, a pritom i koruptivnom sustavu, premreženom rodbinskim i političkim vezama, ništa ne funkcionira kako bi trebalo, a posljedice se vide na svim razinama. Od kojih je najgore, kada se osjete na zdravlju ljudi.

Tu dolazimo do trenutka pandemije u neuređenom društvu.

Sjetimo se s kolikim su oduševljenjem, na početku pandemije, Hrvati dočekali dr. Vilija Beroša kao člana Nacionalnog stožera i kreatora epidemioloških mjera! Ali povjerenje je trajalo samo do prve kušnje.
A ona je bila procesija Za križen, na Hvaru.

Onog trenutka kad je Stožer – u jeku lockdowna – dopustio okupljanje zbog procesije, pala je aureola iznad Beroševe glave.

Nastavilo se s popuštanjem i zatezanjem kako je i kad kome odgovaralo. Pa su se mjere razvlačile i stezale oko raznih proslava, obljetnica, mimohoda, kolona i dakako izbora, da bi tijekom ljetne sezone ove godine potpuno zakazale, u cilju privlačenja turista, ne razmišljajući o posljedicama.

Što običan svijet, svjestan vrludanja s najvišeg državnog nivoa, može misliti, nego da je prepušten sam sebi i da sam mora odlučiti o svojoj budućnosti?

Zapanjujuće veliki postotak studentske populacije, koja bi trebala biti intelektualni cvijet hrvatstva, misli da je zemlja ravna ploča, da će cijepljenjem biti čipirani, a korona da je izmišljena kako bi ih se spriječilo u izlascima

U takvoj situaciji, kao i u svim krizama, javljaju se proroci, vračare, čitači iz karata, gatalci iz graha, trgovci sentimentima, kvazi stručnjaci, ali i političari (kojima reputaciju podržavaju mediji, posebno televizija), koji plaše ljude lažnim statistikama i podacima te odvlače pažnju od preporuka znanosti i potpiruju sumnju u službeni (makar i klimav) stav s državnog vrha.

Nije onda nikakvo čudo da zapanjujuće veliki postotak studentske populacije, koja bi trebala biti intelektualni cvijet hrvatstva, misli da je zemlja ravna ploča, da će cijepljenjem biti čipirani i kontrolirani (u čemu?), a korona da je izmišljena samo kako bi ih se spriječilo u izlascima…

Na kojem je nivou edukativni sustav u zemlji čija mladost tako misli?

Oni koji bi trebali biti zbog toga zabrinuti – ne pokazuju ni najmanje znakove brige, što znači da odobravaju stanje uma i duha u državi.

Državni vrh brine se jedino za vlastiti ostanak na poziciji koja im garantira dobre prihode i lijepu budućnost, a stanovništvo im je – sasvim nevažna stavka! Osim u trenutku izbora, kad im – za kratko – obećavaju brda i doline…

Hrvatskom narodu to nije ništa novo! Navikli su i oguglali. Više ništa ne očekuju, već – ugledajući se na one ”gore” – nastoje loviti u mutnom, koliko tko može i (k)ako može.

Rezultat su nezadovoljni, apatični, ali i neposlušni stanovnici, koji odbijanjem cijepljenja iskazuju nepovjerenje prema politici i državnom vrhu vlastite zemlje.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

    •  Rijeka ne prepoznaje svoje potencijale
    •  Zaborav je oružje diktature, a neznanje opasno po narod
    •  Zabranite Jugoslaviju
    •  Otvorenje Olimpijade – između ushita i uvrede
    •  Zlostavljanje kao kazališna tema i naša zbilja
    •  Ujedinilo nas je sjećanje na Valtera Dešpalja i Cellomaniju
    •  Ne ljutite se na kazalište
    •  Dubravka Vrgoč: Želim teatar u gradu i grad u teatru
    •  Rockeri i filharmoničari na dočeku Nove. U čemu je problem?
    •  Propuštena šansa da se Rijeka i Trst ujednačeno razvijaju

> Svi tekstovi ovog autora