Monsinjor Franjo Topić bio je i ostao jedinstvena osobnost

(Opaska uredništva: Ponavljamo raniju kolumnu zbog bolesti autora).

Monsinjor prof. dr. Franjo Topić osobena je pojava u vjerskom, kulturnom, ali i političkom životu Bosne i Hercegovine.

U doba kada je sadašnji počasni predsjednik HKD Napredak rukovodio djelatnostima HKD-a Napredak osobno sam se kao suvremenik svih tih brojnih događanja uvjerio da je rad ovoga nacionalnog kulturnog subjekta poprimala gabaritnost giganta u kulturi i umjetnosti ne samo Bosne i Hercegovine, nego i regiona.

Stipendirajući mlade talente, organizirajući bujnu produkciju glazbenog, književnog, likovnog, teatarskog života ”Napredak” je u periodu agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, kao i u poraću, bio kućom otvorenih vrata za umjetnike, kulturne stvaraoce, uopće za sve vrste relevantnih dosega u svim tim oblastima.

Doživio sam da u najtežim trenucima za Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu dr. Topić sa skupinom svojih agilnih suradnika omogući meni osobno da realiziram tri svoja kazališna projekta: predstavu prema tekstu Venka Andonovskog o Majci Tereziji, poetski karusel teatarskih slika temeljem dramskih i poetskih slika pape Karola Vojtile, konačno u koprodukcijskom odnosu sa Kamernim teatrom 55 predstavu poetskoga teatra SEANSA ŠOP.

Monsinjor je Topić posredovao da moje knjige ”Klecalo Pape Franje” i ”Kolumne od Hercegovine” dožive svoja izdanja, a posebno dragocjenim cijenim izdavanje knjige mojih libreta za balete “Katarina, jedna bosanska fantazmagorija”…

Posebnim pothvatom smatram, a u okviru plodne suradnje sa drugim kulturnim društvima, konkretno BZK Preporod, izdavanje knjige ”Gospar”, posvećene skladateljstvu maestra Đela Jusića…

Napore monsinjora Topića bilježim i kod djelatnosti zbora Trebević, Radijske postaje Vrhbosna, više listova i časopisa. Permanentno u pokretu diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske monsinjor Franjo Topić zaslužan je za stvaranje niza Napretkovih podružnica po Europi.

Kao negdanji ravnatelj Kamernog teatra 55 mogu posvjedočiti Topićevo gostoprimstvo i izvrsnu suradnju u Napretkovoj palači u Titovoj ulici u Sarajevu. Svakodnevno prevladavajući ”u hodu” brojne poteškoće, posebice one materijalne prirode, profesor je Topić iznalazio putove i za obrazovne jednako kao i kulturne projekte HKD Napredak.

Posebno treba procjenjivati Topićeve zasluge za bukvalno preživljavanje stvaralaca u opsjednutom Sarajevu, kao i uopće humanitarnu djelatnost HKD Napredak.

Monsinjorovo domoljublje, njegov bh patriotizam teško da imaju adekvata i u vjerskim, ali i svjetovnim bh javnim krugovima. Zalažući se za integralno hrvatstvo, temeljem nauka katoličkog, monsinjor Topić širio je i širi bratstvo među ljudima po izravnoj, inspirativnoj crti čuvene Ujevićeve pjesme ”Pobratimstvo lica u svemiru…”.

Posebno imam potrebu osvrnuti se na monsinjorovo spisateljstvo.

Franjo Topić je na stranicama Stećka, poglavito, intenzivno objavljivao svoj iznimno žanrovski interesantan ”Kronopis” koji je bio daleko više od klasične kolumnistike. Bilježeći stilski iznimno rafinirano između 1994. i 2000. i dobro i loše što nam se i što mu se dešavalo monsinjor Topić profilirao se u čudesnog ”profeta nade”.

Dok su mnogi sijali beznađe i tragizam in continuo dr. Franjo Topić je u svojim tekstovima podsticao ognjice nade, trudeći se da i najmanje, nekima beznačajne povode pretvara svojim nadahnutim zapisima u grotla trijumfa života, u literarnim slapovima životodajnosti.

Pisanje kronika doba koje smo živjeli i preživjeli (riječ koju je monsinjor Topić uobičavao u ratnim i poratnim zdravicama!) nije u slučaju profesora Topića bilo izraz bilo kakove literarne rutine i pragme… Dapače, svakoj svojoj kolumni davao je nevjerojatne količine šarma i duhovitosti, podstičući stalno nadu, šireći pozitivnu energiju i omogućujući osobnim primjerom vitalitet koji je plijenio…

I kao aktivni zagovornik humanističke širine Franjo je Topić poseban obol dao širenju HKD-a Napredak na polju sporta, a samo su materijalna ograničenja i društvene limitnosti onemogućile NK Napredak da se i na sportskom polju vine do vrhunaca, kako je to činio na organizacijskom planu, gdje je malonogometni Napretkov turnir okupljao nogometnu elitu iz BiH i Hrvatske…

Dosljedan principima svoje katoličke vjerske zapućenosti i svojih svećeničkih zavjeta monsinjor Topić je odbacio i pruženu mu mogućnost da bude gradonačelnikom Sarajeva, ostajući dosljednim svjetlokazom nade u brojnim oblastima svoga širokoga humanističkoga angažiranja.

Interesantno je da je Franjo Topić kao profesor Vrhbosanske nadbiskupije i jedno vrijeme tijekom rata najangažiraniji pedagog, ali i voditelj kompletnoga ustroja ove visokoškolske institucije, organizirao prehranu najugroženijeg sarajevskog pučanstva, a posebno je skrbio tijekom trajanja opsade Sarajeva za umjetnike i kulturne djelatnike grada na Miljacki i pomagao logistikom HKD Napredak i Caritas Vrhbosanske nadbiskupije.

”Napredak” je tada u zgradi Nadbiskupije okupljao sav progresivni (bez obzira na etničku pripadnost!) intelektualni svijet, razvijajući u dugim noćima ispunjenim granatiranjem živu antiratnu, krajnje pacifističku djelatnost. U mješovitom zboru ”Trebević” koji je baštinio dugu tradiciju više od polovice članstva činili su Bošnjaci, Srbi i Židovi. Sve je to zasluga monsinjora Topića. Živa informativna djelatnost bila je organizirana preko časopisa Stećak, Radija Vrhbosna i Napretkove knjižnice. Imponirao je Topićev ekumenski angažman kroz sve ove oblike djelovanja…

Profesor je Topić široko razgranatom djelatnošću HKD-a Napredak, a sve obojeno snažnim crtama aktivnoga ekumenizma stalno širio prostore za suradnju sa brojnim istaknutim osobnostima iz religijskog, političkog, kulturnog, sportskoga pa i gospodarskoga života…

Danas kada je monsinjor Topić počasnim predsjednikom svoga čeda HKD Napredak može se sa određene vremenske distance cijeniti njegove inovacije u upravljanju u kulturi, njegovo svojevrsno revolucioniranje procesa u kulturi u Bosni i Hercegovini. Neponovljiv u svojim ”polivalentnim” kulturnim djelanjima i ostvarenim djelima prof. dr. monsinjor Topić je ostavio neizbrisivu brazdu u kulturama Hrvatske i BiH.

To se posebno vidi danas kad je monsinjor manje prisutan u našoj javnosti… Puca ta praznina, koju nitko popuniti ne može!

Bio je i ostao jedinstvena osobnost!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Demostarizacija Alekse Šantića
    •  Sinan Gudžević, genij s Golije
    •  Suvremenost pripovjedanja Svetlane Broz
    •  Pero Zubac nije pjesnik jedne pjesme
    •  Sve moje ulice ili od Lacine do Partizanske
    •  Mostarske intelektualne i umjetničke okomice
    •  Sarajlijama je i nakon 40 godina olimpijska bajka u venama
    •  Stazama tuzlanske Thalije
    •  Periklovo doba mostarskog nakladništva
    •  Likovne senzacije Enesa Sivca

> Svi tekstovi ovog autora