novinarstvo s potpisom
Prema poslednjim podacima svaki peti građanin naše slobodne Domovine je u riziku od siromaštva!
Prema podacima Državnog zavoda za statistiku 35 % naših građana, hrvatskih ljudi, ne bi bilo u stanju da plati iznenadne troškove koji bi se pojavili dok 15 % građana jedva preživljava kalendarski mesec, a da sebi nešto ne dokine u ishrani ili u grejanju tokom zimskih meseci.
Ali ovo nisu teme koje bi trebale da nas uzbune i izazovu osećaj solidarnosti i dokidanja nepravde već nam je interes reinterpretacija istorije o kojoj smo čitali sa TikToka.
Koliko ko voli ovu zemlju, našu Hrvatsku, vidi se i po tome koliko takvih istinskih domoljuba ima nameru da se usudi i ostane ovde sa nama i da živi. To je onaj paradoks da su najgrlatiji u nametanju neke svoje vizije domoljublja: crna boja, prvo belo polje, ZDS i neki mesari, oni koji baš nikako ne proživljavaju sve naše deprivacije javnih usluga, visoku inflaciju ili korupciju, ali koji nam tumače kako bi to domoljublje iz Beča, Berlina ili Frankfurta trebalo da izgleda. O dalekim pustarama Australije i Argentine ni da ne pišemo.
Mnogo nečega, najviše lažnog ali kitnjastog, vidljivog i masovnog, videlo se i čulo u javnom prostoru prethodnih meseci, a sve s namerom veličanja ljubavi prema Domovini i njenim (anti)vrednostima. To što to nije to, odnosno što to ne piše da su ustavne vrednosti Domovine, nebitno je. Najbitnija je ljubav prema svome, malo i tuđem u obliku Herceg Bosne, te je važno pokazati koliko koga ima i kome je gde u svemu tome mesto.
Tako smo slušali, retko ko više šta čita, kako je Jugoslavija mrtva, kako je ovo zemlja u kojoj trebamo da poštujemo hrvatske branitelje, odnosno kako je katolička vera važna za nas i naš identitet koji je po nekima prožet i neustavnim obeležjima iz vremena NDH, te se sve to s namerom brka sa vrednostima Domovinskog rata.
Treba biti pedantan i istaći da Domovinski rat nema nikakve veze sa NDH i da svako ko to blenda ujedno čini veliku štetu sadašnjosti, ali i samim hrvatskim braniteljima, zbunjujući ljude i izlažući ih sudskom progonu.
Ako neko kaže da se oseća loše, teskobno i uplašeno, jer vidi neke ljude koji dižu desnicu oponašajući nacistički pozdrav, a tako nešto je sinonim za masovna ubistva Srba, Roma, Jevreja i drugih, je l’ to onda ok? Ok iz perspektive da taj neko ima pravo da oseća šta već oseća, a nije ništa dobro, odnosno je l’ ok da neko demonstrira tu desnicu uz uzvikivanje neustavnog pokliča koji je nastao za vreme one neustavne NDH (ova tvorevina nije imala ni ustav).
U svom tom komešanju neznanja, propalih ideologija, tuđih očekivanja, ali i nasleđenih filozofskih uverenja, najopasnije je to da se tako nešto poistovećuje sa Domovinskim ratom, legitimnom odbranom Domovine, i onda se nepotrebno, a zapravo s namerom diže tenzija u već i ovako podeljenom društvu kakvo je naše.
Sam Titov general i prvi predsednik Domovine Franjo Tuđman više puta je radio otklon od neustavne NDH i njenog folklora te je sve to preneo u izvorišne osnove Ustava Republike Hrvatske. I to se sada negira, prebrojavaju se njegova komunistička krvna zrnca, te više nije jasno ko je ovde domoljub, zašto i zbog čega, i ko je onaj ko je doprineo samostalnosti naše Domovine. Da li je to političko vodstvo Franje Tuđmana i hrvatskih branitelja ili su to neki koji su rasformirani u crnim košuljama?!
Ako je sve tako kako jeste, a nije dobro, kako da se otrgnemo ponašanju sinonima za sunčanicu i otvorimo prostor za nužni dijalog? Jer razgovorom, čak i kada se čini da je to pa uzaludno i da nema vajde, iznedri se barem upoznavanje ko je ko, zašto neko podržava i propagira jedno, a neko drugi nešto drugo, i koje su to sigurne silnice koje nas spajaju u svemu tome.
Mnogi se ovih dana pozivaju na onaj čuveni Dokument dijaloga, a upravo izbegavaju bilo kakav dijalog. Osim što je takav dokument pokušaj relaksacije neuralgičnih društvenih tema on je u obliku pravnog akta nepostojeći jer nije pravna norma. To nalikuje nečemu što se imenuje kao soft law i može da služi, ali ne i da posluži, kao izvor nadahnuća za donošenje pravnog rešenja, ali to nije pravo kao takvo.
Zna se šta su ustavne vrednosti naše zemlje i jasno su pobrojane u najvišem pravnom aktu. Zna se i ko je tu da nam tumači sve one izražene i neizražene ustavne norme koje nam jako teško padaju, jer ih ne razumemo, ali ih iznova zloupotrebljavamo i drugima naturamo na nos. Tako nam je Ustavni sud, onaj koga smo svi šikanirali i od nekih s idejama i da bi ga trebalo ukinuti, u četiri navrata dao do znanja da je ZDS neprihvatljiv u bilo kojem obliku!
Možda će sve ovo proći kada nam oni glasni domoljubi s početka odu svojim kućama, van ”Lepe Naše”, i kada ostanemo sami sa sobom da se borimo kroz svakodnevicu koja nas iseljava i selektivnom primenom prava zastrašuje, a sve to nas socijalno osiromašuje.
Šta nam predstoji da živimo ostaje da preživimo te ćemo se i dalje nadati kako će se iznedriti neko u političkom svetlu, kao kakav mesija prosvećenog apsolutizma, koji će nam pokazati šta znači ljudsko dostojanstvo i poštovanje osećaja drugoga.
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.