novinarstvo s potpisom
Alen Kristić
Jutarnja molitva – Laude
Sudište
Ne zanima me
kako si iz ništavila
prizvao svijet
Je li to bio
trenutak slabosti
Nije me briga
jesi li u sebi
Troje il Jedan
Odazivaš li se radije
na muška il ženska imena
Ne marim za ono
nad čim cvjetaju
teološka zdanja
umišljeno propitujuć tajne
Tvog nedokučivog bića
Zanima me što činiš
s vrelom ljudskom suzom
Kamo smještaš
napuklu čovječju nadu
Zanima me što činiš
s prezrenom ljubavlju smrtnika
Kamo polažeš
čovjekov urušen život
Što činiš Ti
za kog vele
da možeš sve
s bezdanom
ljudskom tugom
Kako podnosiš
nezacjeljivu ranu
na vrtoglavom razboju
tjelovljenja ljudske duše
Čemu ljudske slutnje
o vječitoj sreći
pod svodom
neprolazne boli
Ako slučajno
djetinje zaigran
tim uvelim pupoljcima
s lomne stabljike
ljudskog života
za nas bolji svijet
u nekoj drugoj dimenziji
vječnošću opijen gradiš
Oda sna se
u okrutnosti ogrezao
već jednom trgni
Sudište jedino
Tebe pred nama
nas pred Tobom
prolazni je svijet
obilježen jatom
ljudskih krika
Svijet proboden
Galilejčevim
krikom
Omča
Oko Tvog lika
nisku pohvala
zaneseni sobom
nezaustavljivo nižu
Sveznajuć si
onkraj mijena
vremenitog kova
štitom vječnosti
zaštićen od patnje
Suveren neupitan
Neprepoznatljivog me
ogorčen preplavljuje bijes
Ako Te ne mijenja
vrelina ljudske suze
Ako ne učiš
iz ponora ljudskih
Ako Te ne progone
krici ljudske patnje
Ako na Tvom licu
lepršav ljudski osmijeh
ne nanosi nove boje
Ako na Tvom čelu
podvizi ljudski
ne začinju upitnika četu
Ako Tvoje oči
ne blistaju dugom
krajnosti ljudskih
Ako su u pravu
hvalisavci Tvog
suverenog lika
radije ću prigrlit
kozmičku prazninu
Ljubavni kotači
nemilosrdno drobe
suverenosti omču
Slabost
Pozvao bih Te
za kavanski stol
neobičnom
okružen svitom
S moje desne Hagara bi bila
u pustinju bezdušno odagnana
rukom miljenika Tvog Abrahama
kog ne pokoleba ni plač prvog mu
u doba zamrle muškosti darovanog sina
S moje lijeve Urije Hetit bi bio
u boju od suboraca smrti predan
na zapovijed miljenika Davida Tvog
kom požuda za Hetitovom ženom
u mislima spletkarske mreže skroji
Sa mnom bi pred lice Tvoje
stupio i nesretnik Juda
kog udes zloguki stiže
miljenika Tvog Isusa
poljupcem u smrt predati
Iza nas bi se mnoga
tiskala još lica
u glas nestrpljivo
izvikujuć pitanja gorka
Faraonska četa vojnika
potopljena valovljem Crvenog mora
po naumu Tvom
miljeničkom Izraelu
nedokučivo sklonom
I desetero Jobove djece
usputnom žrtvom
razmetne opklade Tvoje
s dovitljivim Satanom
pred kim se neporočnošću
miljenika pohvali Svog
Kroz prozore kavanske
naguravala bi se i tmurna lica
iz sumpornim ognjem
zatrvene Sodome
i sestrice joj Gomore
Dugo bismo u noć
uz zaglušujuću buku
raspredali strasno
o kormilarenju Tvom
usudima našim
I neporecivoj slabosti Tvojoj
pred svojeglavošću miljenika Tvojih
koja me i poželjet nagna
s ovako neugodnom svitom
sučelit lice Tvoje
ponekad blasfemično slično
ljubomorno gnjevnom
svojeglavo pristranom
čovječjem licu
MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.