Roditelji generacije Z se obračunavaju s prošlošću

Mediji su objavili vijest o tome kako su relevantna znanstvena istraživanja, koja od kraja 19. stoljeća redovito prate kognitivni razvoj novih generacija, pokazala da generacija Z ima nižu razinu inteligencije od svojih roditelja. Ovime je prekinut niz kojim je svaka generacija bilježila kognitivni rast u odnosu na prethodnu.

Znanstvenici ovaj pad tumače pretjeranim oslanjanjem generacije Z na tehnologiju. Razvoj tehnologije se ne može i ne smije zaustavljati, ali je potrebno voditi računa o tome kako su ljudi prvenstveno vrijednosna i socijalna bića, a ta područja smo ili potpuno marginalizirali, smatrajući kako su neprofitabilna i beskorisna, ili smo ih usmjerili prema rastućoj generacijskoj laži.

Generacijska laž je, da se poslužim Nietzscheovom terminologijom, prevrednovanje onoga što se zbilo. Kritičko mišljenje tendira prema istini, dok generacijska laž počiva na negaciji istine. Potpuno mi je razumljiva žudnja mladih generacija za onim što se zbilo u prošlosti. Ako nekome oduzmete ono što mu vitalno pripada, on će na sve moguće načine to pokušati nadomjestiti.

Mladim generacijama je oduzeto bivanje u povijesnom svijetu, oni su iz njega, u duhovnom smislu, deložirani te su useljeni u svijet tehnologijske alijenacije. Svaki izgon čovjeka iz povijesti rezultira alijenacijom.

Čovjek je živo biće čiji je život obilježen dualnim aspektom. Naime,

pripadamo prirodi i prirodnim zakonima, ali tome pripadaju i sva ostala živa bića, stoga to ne predstavlja nešto specifično ljudsko. Sva živa bića se nalaze u životnom odnosu s prirodom – kada bi ih se maklo iz prirode, ona bi prestala postojati. Međutim, ono što je samo naše, što pripada isključivo čovjeku kao čovjeku i upravo zato što je čovjek, je povijest.

U prirodi smo rođeni, povijest stvaramo kako bismo se drugi put rodili.  Kao što sva živa bića ne mogu opstati izvan prirode, tako čovjek ne može opstati kao čovjek ako mu se oduzme povijest.

Dakle, dvostruko smo ovisno – naš biološki opstanak je ovisan o onom što se zbiva u prirodi, dok je naš duhovni i vrijednosni odnosno specifično humani opstanak ovisan o onome što se zbiva u povijesnom svijetu odnosno on je ovisan o tome koliko smo u stanju zauzeti se za sebe i druge, kako bismo sebe realizirali i drugima omogućili da se realiziraju kao ljudi upravo u tom povijesnom svijetu.

Humanost nije prirodna činjenica, ona pripada duhovnom području odnosno povijesti kao jedinom mjestu koje nastaje iz specifično ljudske biti. U prirodi živimo, u povijesti se realiziramo.

Sve generacije do generacije Z su toga bile svjesne, zato su napredovale. Generacija Z je izgubila tu svijest, zato je osuđena da živi u greškama, lažima, zabludama i nemoralu svojih roditelja.

Generacija Z tehnologiju doživljava kao povijest, a to je pogrešno. Tehnologija nije povijest premda se ona zbiva unutar povijesnog konteksta. Tehnološki razvoj je samo jedan segment povijesti.

Mnogi katastrofičari zaziru od razvoja tehnologije proglašavajući je protuljudskim stanjem, nečim što će ljudski rod konačno i nepovratno pokoriti, obezvrijediti i uništiti.

Ja ne mislim tako. Veseli me razvoj tehnologije, a zadatak humanstike, posebno filozofije i teologije, je da osvijesti značaj povijest i moralnih vrijednosti. Bez toga nema čovjeka.

Čovjek je vrijednosno biće – koliko u vlastiti život primi moralnih normi i koliko realizira vrijednosnih sadržaja, toliko će živjeti sretnim i čovjeka dostojnim životom. Naša sreća i naše dostojanstvo opstoje isključivo unutar onoga što nazivamo povijesnim svijetom.

Povijest je, dakle, jedan oblik reducirane, kontekstualno uvjetovane etičnosti. Nikad nisam maštao o tome da živim u prošlim vremenima, iako o njima donosim sud, ali taj sud ne može savladati vremensku distancu. Ono što se zbilo, zbilo se, to mi pripada kao misao, rečenica ili sud. Prošlost je moja samo ako ja nisam njezin.

Ovo je razlog zbog kojeg donosim sud i o temama za kojim žude oni koji nisu vrijednosno formirani pa posežu za prevrednovanjem prošlosti, kao da se to može napraviti, a to su sljedeće dvije teme: Drugi svjetski rat i  Domovinski rat. Partizani su tijekom Drugog svjetskog rata branili dobro, a ono je u povijesnim okolnostima uvijek kontekstualno, dok su obranu kontekstualnog dobra u Domovinskom ratu predvodili hrvatski branitelji.

Oba rata su, na svu sreću, završila i istinu o njima nije moguće promijeniti. Partizanska pobjeda ima svjetski značaj, dok pobjeda hrvatskih branitelja ima lokalni značaj. Domovinski rat nije rat od svjetskog značaja. Ovo ne znači da je on za hrvatske građane beznačajan – upravo suprotno: baš zato što taj rat nije značajan nikome osim Hrvatima, taj rat je za Hrvate najznačajniji, jer da nije, on bi svima bio beznačajan. Ono što je značajno samo nama i nikome više, za nas je najznačajnije. To je s logične i emocionalne razine sasvim razumljivo.

Međutim, moralan čovjek ne želi rat. Nikada, ni u vremenima koje prethode ratu, ni u ratnim vremenima, ali niti u vremenima nakon rata. Kada se rat nastani u čovjeku, oduzima mu čovještvo. Taj život više nije, u punom smislu riječi, ljudski život.

Toga sam svjestan, zato ne dopuštam da mi itko – od bogova do ljudi – rat prikazuje kao vrhunac ljudskosti. Vrhunac ljudskosti je briga oko morala i nastojanje da se ne ogriješimo o moralne norme, jer kada to učinimo, u naš život ulazi negacija. Mi se tada negiramo.

Aurelije Augustin je sasvim ispravno definirao zlo kao negaciju dobra. Kada se na nekom mjestu predviđenom za zbivanje dobra, ne zbiva dobra, to mjesto je mjesto negacije dobra. Zlo nikakvom misaonom akrobatikom ili fizičkim nasrtajem ne može zamijeniti dobro.

Trenutni pokušaji, koji sve više preuzimaju pandemijske razmjere, da se generaciji Z povijesno zlo pokuša prikazati kao njihovo sadašnje dobro, osuđeni su na neuspjeh. Generacija Z će na nešto takvo pristajati samo dok pristaju da budu manje inteligentni od vlastitih roditelja.

Da, generacija Z je pristala da živi u svijetu obmana i laži vlastitih roditelja, ali i to će proći. Generacija Z nije manje inteligentna po sebi, ona je manje inteligentna po svojim roditeljima – ti roditelji mlađe generacije poučavaju o onome što je navodno bilo, oduzimajući im ono što se treba dogoditi.

Ako se sada događa ono što je navodno bilo, ako o tome ovisi sadašnjost, na djelu je zlokobna generacijska laž.

Generaciju Z ne uništava tehnologija, ona ima nesreću da za roditelje ima ljude koji se obračunavaju s prošlošću, a u taj sukob uvode i vlastitu djecu. Sve dok generacija Z pristaje na to da na pitanja iz današnjice odgovara lažima iz prošlosti, osuđena je da živi životom niže razine inteligencije.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ustav i rukometaši: Državu ne mogu imati beskorisni idioti
    •  Moja domovina je sloboda, u mojoj domovini nema grobova
    •  Milanović i Plenković pristaju biti na jelovniku Trumpa
    •  Omniprezentnosti je bolest političara bez autorefleksije
    •  Nakane molitelja muške krunice su bile protukršćanske
    •  Plenković boluje od nerazumijevanja smisla vlastite egzistencije
    •  Do boga ne može se doći ako skrenete s puta ljudskosti
    •  Hrvatska perverzija nedozrelih kršćana bez kršćanstva
    •  Antifašistički prosvjed – pobjeda Zadra i Dalmacije
    •  Biskupi, osim jednog, šute o oživljavanju fašizma u RH

> Svi tekstovi ovog autora