autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.

AUTOR: Anna Maria Grünfelder / 22.05.2026.

Anna Maria Grünfelder

Iako ovaj osvrt pišem sa zakašnjenjem na černobilsku katastrofu koja se dogodila 26. travnja 1986. godine, činjenica je da je odjek na 40. godišnjicu nuklearne eksplozije na sjeveru bivše sovjetske Ukrajine u javnim medijima bio impresivan. Neosporno je da se ovaj datum ljudima duboku urezao u sjećanja.

I neposredno poslije kobnog datuma, kao i danas ljudi su očito pod dojmom da se tada dogodio ”lom”, da ništa više nije bilo kao prije, da nije ostao kamen na kamenu. Kao ”glasnika” prijetećeg zla mnogi su komentirali nastupe tadašnje heroine izvješćivanja dr. sc. Alice Baumann (1928. – 2017.), voditeljice Laboratorija za radioaktivnost biosfere Instituta za medicinska istraživanja u Zagrebu, koja se odvažila javno istupati i upozoravati.

”Evo Baumanice – bit će zla”, samo je jedan u nizu anonimnih komentatora javnog mišljenja. Njegova precizna primjedba postala je krilaticom za buduće vrijeme. A dr. Alice Baumann je čak prijetilo hapšenje i zatvaranje zbog protuustavne objave događaja jer je tada jedino vojska imala dopuštenje obznaniti događaje poput Černobila.

Sva sreća da su se i u Beogradu i u Zagrebu našle dovoljno razumne osobe, koje su prepoznale važnost ovog ”kršenja ustava” i sa svoje strane preuzele odgovornost za pravovremeno informiranje građana. Dr. Alice Baumann pak postala je simbolom i uzorom neustrašivosti te korektnog odnosa znanosti prema javnosti.

Državni vrh je u svojim informativnim emisijama vezanim uz reaktorsku katastrofu dotaknuo i mogućih vanjskopolitičkih odjeka, koliko ih se tada moglo naslutiti. Jedna se posljedica najavljivala nedugo nakon kobnog travnja 1986. godine. U to vrijeme građani su diljem Europe prosvjedovali i iznosili optužbe na račun sovjetskog bloka.

Tadašnji predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov je te prosvjede dobra dva mjeseca nakon nuklearne katastrofe mudro iskoristio za svoj već planirani, ali 1986. godine tek vrlo oprezno započeti proces političkih promjena i reformsku politiku, za tzv. ”Glasnost” – otvorenost, transparentnost i slobodu medija, umjesto tradicionalne zakukuljenosti i netransparentnosti.

A radioaktivnost u zraku se povećavala s prvim toplim sunčevim zracima. Opasnost je dodatno rasla s dugotrajnim ljetnim, sunčanim danima, koji inače ljude mame van. Najprije se čulo samo za dvojicu mrtvih radnika u černobilskoj eksploziji, da bi se grubim procjenama u narednim tjednima i mjesecima procjene povisile na 4.000 neposredno stradalih, a neprocjenjive su brojke stradalnika od dalekosežnih posljedica radioaktivnosti u zraku.

Černobil je ”menetekel” za odnos čovjeka prema tehnici, upozoravali su pastiri kršćanskih crkvi diljem Europe. ”Preuzimati odgovornost za svijet” znači prepoznati i uvažavati ljudske granice, te – dosljedno – preispitivati opravdanost primjene nuklearne snage u civilne svrhe!

I u Jugoslaviji su političari bili dovoljno razumni da su smjesta zaustavili daljnju izgradnju novih nuklearnih elektrana (NE) u bivšoj državi, iako se i NE Krško gradila po Westinghouseovoj licenci, s mnogo modernijim i sigurnijim zapadnim kriterijima od sovjetskog tipa u Černobilu. Bilo je planirano još najmanje tri nuklearke do kraja XX. stoljeća uključivši Prevlaku kod Zagreba.

Kako je NE Krško već bila u pogonu od 1983. godine, nuklearka se nije mogla zaustaviti već je stavljena pod nadzor Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i novoosnovanog udruženja WANO (Svjetsko udruženje operatora nuklearnih elektrana).

Nakon nuklearne katastrofe 2011. godine u Fukushimi u Japanu raspoloženje europske javnosti protiv nuklearne energije dobilo je novi zamah, a ”zasluga” je Trumpove administracije da je ponovno narastao strah od oskudica, a ne od ekoloških posljedica.

Zemlje koje ni nakon Černobila nisu ukinule nuklearke, sada su mirne, dok Srednja Europa strepi od duboke i dugotrajne energetske nestašice.

Černobil je u cijeloj Europi djelovao kao znak upozorenja i stvorio dugotrajnu odbojnost prema nuklearnoj energiji. Iz ove katastrofe iznjedrio se politički potencijal ekološkog pokreta, koji je u zapadnoj Europi probuđen 1981. godine uslijed planiranog stacioniranja američkih raketa srednjeg dometa, u svrhu zastrašivanja sovjetskog bloka.

Ekološki pokret sramežljivo se pojavljivao i u Hrvatskoj u drugoj polovici osamdesetih godina prošloga stoljeća. Poprimit će dinamiku, koja je 1989. godine ”rušila zidove”, doslovce i simbolički. Annus mirabilis 1989. godine kao da je razum trijumfirao nad silom i moći – toliko impresivno da je Francis Fukuyama 1992. godine vidio na pomolu ”kraj povijesti” (The End of History), jer je ”pobijedila demokracija i zaokružena čovjekova evolucija”.

Američki politički filozof japanskoga podrijetla Fukuyama preispitivao je svoju tezu uoči novih sukoba i ratova, novih autoritarizama i agresivnog nacionalizma. On i danas upozorava na uspon populizma i povlačenje demokratskih vrijednosti, upravo u domovini demokracije.

Svijet čeka na glasnu poruku novoga pape Lava XIV. i u tradiciji enciklike Laudato si (2015. godine) prethodnog pape. Vjerujemo da će prvi američki papa u povijesti ustrajavati i u toj tradiciji.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

• Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
• Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
• Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
• Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
• San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator
• Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima
• Zavijati s vukovima
• Nadbiskup Kutleša ne razumije nakane ''klečavaca''
• Više nego opravdana peticija Sanje Sarnavke
• Crkveno učiteljstvo protiv marijanske narodne pobožnosti

> Svi tekstovi ovog autora

Objavljeno u: ADVOCATA DIABOLI
Oznake: Advocata diaboli, Alice Baumann, Anna Maria Grünfelder, Černobil, Fukushima, Laudato si, Lav XIV, Mihail Gorbačov, NE Krško

Drago Pilsel Follow

Born in 1962 in Buenos Aires, Argentina. Lives in Zagreb, Croatia. Journalist and Theologian. Married. d.pilsel@zamir.net

Drago Pilsel @dragopilsel ·

19 May

Gledam čuda inženjerstva i prometa koja se izvode u Kini, a jedan j*beni lik, Zijad Krnić, već jako dugo priječi u BiH da se postigne dogovor o otvaranju novog graničnog prijelaza kod Gradiške čak i nakon što se urušila ograda mosta na starom prijelazu. Nečuveno.