Papina opomena aktualnim neprijateljima mira

Konačno je objavljena prva enciklika američkog pape Lava XIV. Dokument ”Magnifica humanitas” (”Veličanstvena ljudskost”) pojavio se, nestrpljivo dočekan, na Duhovni ponedjeljak. ”Duhovi” za objavu važnog crkvenog dokumenta, sami po sebi predstavljaju simboliku: trajnu prisutnost Svetog Duha u životu Crkve i njezinu naučavanju. Novi dokument govori o zaštiti ljudske osobe u vremenu umjetne inteligencije.

Naime, Papa je dokument potpisao 15. svibnja u znak obilježavanja 135. godišnjice enciklike ”Rerum novarum” (”Nove stvari”) kojom je papa Lav XIII. najavio sučeljavanje Katoličke Crkve s početkom industrijsko-tehnološkog razdoblja, dok se ”Magnifica humanitas” nadovezuje na crkveni hod kroz vremena svojom središnjom tematikom – početkom digitalne revolucije i umjetne inteligencije (UI) – te s time u vezi s mirom na svijetu.

Umjetna inteligencija budila je skoro pa utopijska očekivanja, no početna se euforija već odavno okrenula u zabrinutost za budućnost svijeta i čovječanstva. U utrci tehnoloških dostignuća i vizija, koja se sve više ubrzava, sve više pojedinaca osjećaju se gurnutima uz rub. Nažalost, u mogućnost da se ova utrka može zaustaviti ili barem usporiti do ljudski podnošljive mjere, ni Papa ne vjeruje. Zato mu je bilo važnije podsjećati na mogućnosti umjetne inteligencije, ali i propitkivati njezine potencijale, koji koriste – komu? I u koju svrhu?

Rijetko kad su se građani osjećali toliko ponukanim misliti na današnje moćnike, a upravo njima se Papa ovom enciklikom ponosno i odlučno suprotstavlja.

To je i (ponovno) propitkivanje pitanje ”opravdanog”, ”pravednog rata” (iustum bellum). Svi ”gospodari rata” oduvijek su tvrdili i polazili od toga da vode pravedni rat. Čak i ”Katekizam Katoličke Crkve” govori o mogućnosti ”opravdane obrane vojnom silom”, s time da trebaju biti udovoljeni neki strogi preduvjeti, pod kojima bi se odluka za primjenu vojnih sredstava mogla moralno opravdati. Enciklika pape Franje, ”Fratelli tutti” od 3. listopada 2020. godine sadrži odgovarajući pasus.

No olako se ovi uvjeti mogu velikodušno ”preširoko rastegnuti”, opravdavati i preventivno napadati. Oni nerijetko izazivaju štetu i kobne posljedice teže od zla koje se navodno namjeravalo ukloniti. I ”fatalno navikavanje na rat”, sprječava traženje miroljubivih rješenja.

Novi miljokaz u socijalnom nauku Crkve

Papa Prevost namjeravao je buditi nadu da će i on, kao i njegov prethodnik po imenu Lav XIII., postaviti novi miljokaz u socijalni nauk Crkve. A to čini u pravom smislu riječi.

On vidi čovječanstvo koje se mora opredijeliti: graditi novu Babilonsku kulu, odnosno izraditi novi projekt bez Boga ili da prkosi Bogu ili, pak s druge strane, kao prorok Nehemija u Starom/Prvom zavjetu, ugraditi kamen u Jeruzalemski zid i – kamen po kamen – ponovno izgraditi porušeni Jeruzalem, kao mjesto pravednog i dostojanstvenog suživota. Ova se alternativa pojavljuje kao crvena nit kroz cijeli tekst.

U pet poglavlja Papa raspravlja o temeljima i načelima socijalnog nauka Crkve koji sadrži već elemente za sučeljavanje s novom problematikom – digitalizacija i UI, te pitanjem rata i mira u svijetu suvremene tehnologije.

Treće poglavlje Papa je posvetio umjetnoj inteligenciji, ”jednom od presudnih izazova sadašnjosti” te pita ”što gradimo, što da gradimo?”

U odgovoru Papa se nadovezuje na element iz enciklike pape Franje, ”Laudato si”’. Tehnologija ne smije predstavljati jedino mjerilo ljudskog djelovanja. Učinkovitost, kontrola i profit ne smiju biti vrhunski i isključivi motivi ni mjerila, jer bi čovjeka pretvorili u objekt tehničkog optimiranja, a s pomoću umjetne inteligencije stvorili povezana tijela moći i odlučivanja, pa tako stvaraju nove ovisnosti i djeluju kao izvori socijalne nejednakosti.

”Magnifica humanitas” naglašava da je UI nesporno dragocjeno pomagalo – no moramo ostati svjesni da je ona tek pomagalo. Ona ne može ”proizvoditi” ljudske emocionalne vrijednosti. Naročito kritično Papa gleda ne primjenu UI i njezinu ”tek prividnu” objektivnost u odlukama vezanim uz svijet rada, financijskih potpora, uz javnu sigurnost, društvenu participaciju i uz područja ljudske odgovornosti, što je neraskidivo vezano uz emotivne sposobnosti.

Digitalna revolucija odražava se negativno i na prirodni okoliš, na održivost i prirodne resurse. U enciklici se nalazi i zahtjev za tehničkim inovacijama koje pomažu ”koristiti zajedničku kuću” bez dodatnog opterećenja okoliša i klime.

Kršćanski lik čovjeka

U petom poglavlju Papa se osvrće na čovjekovu odgovornost za korištenje tehnoloških mogućnosti – sistema s jasnim pravilima za transparentnost, odgovornost i kontrolu. Tehnološki koncerni ne smiju biti oni koji odlučuju o moralnim mjerilima za budućnost – na demokratskim društvima je suodlučivati o primjeni takvih sistema.

Kulturne i duhovne posljedice digitalne revolucije proizvode transhumanizam ili posthumanizam – kršćanski lik čovjeka, spoj intelektualnih, duhovnih, solidarnih i emotivnih sposobnosti podsjeća na to da bolesti i smrt nisu tek pogonske nesreće što ih donosi tehnološka revolucija. ”Digitalna revolucija mijenja pravila sukoba”, a bez etičkoga pristupa, odluke o životu i smrti ljudi bit će sve neosobnije, a uporaba sile smatrat će se ”neposrednom i izvedivom opcijom”. 

Novost je u ovoj enciklici Papin pogled na umjetnost i kulturu koje su iznimno važne jer čuvaju čovjeka od napasti da normalizira zlo. Kao djela proročanske vrijednosti Papa spominje Beethovenovu Devetu simfoniju i posljednji stavak te simfonije ”Odu radosti” što je ujedno himna Europske unije i Vijeća Europe, a poziva na jedinstvo svih ljudi. Papa preporučuje kao opomenu protiv zaborava roman Thomasa Keneallyja, po kojem je Steven Spielberg režirao film ”Schindlerova lista”.

Na svjetsku povijest kao popis dokaza za čovječanstvo Papa gleda i preporučuje kao uzore niz ličnosti našega vremena. To su Martin Luther King, Nelson Mandela, Majka Tereza, Maria Montessori, kao i Benazir Bhutto, bivšu predsjednicu Pakistana, dva puta premijerku, s tim da je bila prva premijerka muslimanka u muslimanskoj zemlji. Više puta je bila zatvarana kad je vojska preuzimala vlast, mnogo je učinila za modernizaciju Pakistana i poboljšanje životnih uvjeta stanovništva.

Ne – tezi o pravednome ratu

Papu naročito zabrinjava primjena UI u vojnim sustavima. Rječnik nasilnih sukoba služi se logikom jačega protiv slabijih, a već je istisnuo dijalog i diplomaciju. Sukobi, cyber-napadi, ratovanje dezinformacijama i autonomnim sustavima oružja čine primjenu nasilja normalnijim, depersonaliziranim i zato neodgovornijima. Moralni prag za primjenu nasilja snižava se, ljudske se žrtve smatraju kolateralnim i brojčanim podacima.

Tema mira nije tek jedno od više aspekata tehnološke revolucije – ona je presudna za opće dobro, test za etičku zrelost naroda i njihovih političkih vođa. Razvitak je već poprimio opasnu dinamiku, jer je historijsko pamćenje izblijedilo. Holokaust (šoa), svjetski ratovi, atomsko bombardiranje japanskih gradova Hiroshime i Nagasakija – sve je to tek ”davna prošlost”.

Vojna industrija funkcionira kao moćan gospodarski motor, te pospješuje nove utrke u naoružanju, pri čemu se prijeti i ne isključuje primjena atomskog oružja. Ali odluke s potencijalnom smrtonosnim posljedicama ne smiju biti sistemske, ne smiju biti u ovlasti umjetne inteligencije, nego moraju ostati pod ljudskom kontrolom.

Papa zato zahtijeva tri uvjeta: jasan lanac odgovornosti, dovoljno vremena za moralno propitkivanje i prosuđivanje te strogu zaštitu civilnog stanovništva. Prije svega Papa apelira na jačanje multilateralizma koji je u dubokoj krizi, jačanje i strogo uvažavanje međunarodnog prava, sprječavanje opadanja utjecaja Ujedinjenih naroda. Ne smije prevladati pravo jačega ni pragmatizam, zbog kojeg se rat čini neizbježnim…

”Civilizacija ljubavi” mora zamijeniti cinizam

Protiv cinizma Papa traži jačanje i sveudilj potporu ”civilizaciji ljubavi”, pojam koji je osmislio papa Pavao VI., a treba je graditi razoružanjem rječnika sile i umjesto mržnje potencirati pravednost, utjehu i istinu.

Nadalje, mir treba graditi pravednošću te napredovati od primirja do prava i pravednosti. Posebno se treba usredotočiti na žrtve i misliti na njih, kao i na mrtve, ranjene i one koji su ostali bez domova.

Nužan je zdrav realizam za put prema miru, ne naivan idealizam ni ciničan fatalizam. U skladu s tim potrebno je ponovno oživljavanje dijaloga i multilateralizma, i u međuljudskim odnosima, kao i na političkoj razini. Naglasak treba staviti na kulturu dijaloga u politici i dijalogu religija te jačanje uloge Ujedinjenih naroda. Naposljetku, molitva za mir u međuljudskim odnosima i u politici.

Na kraju enciklike Papa podsjeća: ”Krist ostaje mjerilo prave čovječnosti – Magnificat”: Bog je na strani slabijih i malenih. U tom duhu mogu rasti civilizacija ljubavi i pravi mir.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  40. godišnjica Černobila. Svijet čeka na poruku Lava XIV.
    •  Godina pontifikata pape Leona XIV. – Lav zna pokazati zube
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje – nasljeđe za budućnost
    •  Otpor redovnica crkvenim vlastima iz drugog kuta gledanja
    •  Pravednost, a ne pomirba s nepravednostima
    •  San i čežnja – Čvrsta ruka i diktator
    •  Katolička stranka je najavljena kao objava rata demokratima
    •  Zavijati s vukovima 
    •  Nadbiskup Kutleša ne razumije nakane ''klečavaca''
    •  Više nego opravdana peticija Sanje Sarnavke

> Svi tekstovi ovog autora