Gospa od HVO-a i HR Herceg-Bosne

Iz dužeg Facebook posta uvaženog kolege novinara Bože Skoke (po mom mišljenju je on počeo javni život kao novinar pa mi je to važnije od svih drugih njegovih uloga), a u povodu 45. godišnjice (prema mom sudu) navodnih međugorskih ukazanja, izdvajam kraj: ”Ako nam se Nebo ovako uporno obraća punih 45 godina, možda je vrijeme da stvarno ozbiljno poslušamo te poruke, a ne da biramo samo ono što nam odgovara. Međugorje nam donosi recept, nadu i podsjetnik, da – unatoč svim našim lutanjima i nesnalaženjima pa i odbacivanja vjere – Bog nije odustao od našeg svijeta. Prihvatimo tu pruženu ruku jer je poziv još otvoren. Ne znamo do kada, pa bdijmo da ne bude prekasno za odgovor.”

Cijenim i poštujem svačiju vjeru. Uostalom, ja vjerujem da su mi, da se kolokvijalno izrazim, u mojim tegobama ”izašli u susret” sveti Leopold Mandić, sveti Vasilije Ostroški i, osobito, sveta mati Lepavinska, kako Gospu u manastiru Lepavina u Hrvatskoj štuju brojni kršćani, ne samo pravoslavni.

Ja samo pokušavam postavljati neka razumna pitanja, pa sam tako kolegi Skoki napisao ovako: ”Pojasni ovo Božo: Gospi su pod nos otvarani logori HVO-a, a ona se nije ni zakašljala?”

Očekivao jesam, zaista, da će se barem Božo Skoko zakašljati, ali nije, ponudio mi je odgovor koji ga pretvara i u budućeg pisca poruka ”međugorske gospe”, kojih ima, brat-bratu, preko pedeset tisuća i slične su jedna drugoj kao jaje jajetu.

Kaže uvaženi Božo (doslovno prenosim): ”Zlo koje su ljudi činili (i čine na svim stranama) nije Božja, ni Gospina odgovornost, nego posljedica odbijanja njihova poziva da budemo više ljudi i medjuosobno braća… Ona ne osuđuje i ne kaznjava na dnevnoj bazi, vec nas majčinski upozorava. Na nama je hoćemo li je poslušati.”

Ali, nisam ja stavio teret krivnje za zla HVO-a i Dabrine neprežaljene Hrvatske Republike Herceg-Bosne na dragu nam i jednu Majku Božju! Jesam li? Naravno da nisam!

Ja sam se samo još jednom javno začudio: kako to da je Gospa, koja je marila što ljudi na svadbi u Kani ostaju bez vina i bodrila svoga Sina da riješi problem, ostala nijema pred zločinima Hrvata katolika kada se već 45 godina, kako piše Skoko, ”uporno obraća” našim ljudima moleći ih da žive u miru?

Zaista je uporna Gospa, evo što ”poručuje” na 45. godišnjici ”ukazanja”:

”Draga djeco! Radujte se sa mnom jer mi Svevišnji dozvoli da sam s vama, da vas vodim Njemu, koji je Put, Istina i Život. Radujte se, dječice, i budite radosni i u poteškoćama i imat ćete snage, jer ćete biti svjesni da ste prolazni, i znat ćete Bogu sve prikazivati. I zato ne zaboravite: ja sam vaša majka i ljubim vas. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!”

Čitamo to na web stranici Župe Međugorje koja nas izvještava i da ova poruka ima ”crkveno odobrenje”.

Pa, k vrapcu, zar ne može Božo Skoko, koji je učeni profesor i istrenirani PR-ovac, barem preko izdanja Večernjeg lista za BiH, pojasniti ovom tutleku koji daje ”crkveno odobrenje” da mu nije baš mudro predstavljati Gospu kao nepismenu osobu koja nije niti u 45 godina truda mogla savladati našu gramatiku i pravopis?

Ne bih ja, zaista ne bih, želio opterećivati dragog kolegu Skoku još jednom funkcijom, da bude lektor nevještoj Gospi, nego, onako, biva mi žao Gospe zbog njenih loših menadžera i svih drugih koji je četiri i pol desetljeća drže zakovanom za šalter poštanskog ureda Međugorje!

”Možda je vrijeme da stvarno ozbiljno poslušamo te poruke”, konstatira Božo Skoko, ali, uz najbolju volju, meni to ne ide lako.

A u neko doba to nije išlo ni Draženu Kutleši, sada zagrebačkom nadbiskupu i predsjedniku Hrvatske biskupske konferencije.

Oko toga su se, zaista, lomila koplja. Godine 2001. Dražen Kutleša, u svojstvu pomoćnika biskupa Perića izdao je, to jest, priredio knjigu ”Ogledalo pravde – Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i porukama u Međugorju” u kojima se, de facto, negiraju ukazanja i ismijavaju mnoge poruke kao ”nedolične Majci Božjoj”.

”Tu je podosta poruka koje su nedostojne Blažene Djevice Marije; koje se ne doliče ni najneozbiljnijim osobama na svijetu, koje su fantastične i za najmaštovitije ljude. Tu ima poruka koje su pune banalnosti do trivijalnosti, besmislica, primitivnih pitanja i dvoznačnih ili pitijskih odgovora, koje vrijeđaju pravu katoličku vjeru i pravoga vjernika u Boga Spasitelja i u Gospinu majčinsku ulogu u povijesti spasenja. Namjerno ističemo i te negativne ‘poruke’, jer se i po njima, odnosno osobito po njima, mora prosuđivati istinitost međugorskih događanja!”, napisao je Kutleša (str. 109-110).

Bilo je, naime, vrijeme, prvih godina ukazanja, kada je šestorku ”zarobio” fra Tomislav Vlasić koji je kasnije izbačen iz franjevačkog reda i skinut sa svećeničkog poziva. Lik je volio pare, moć i manipulacije, pa je, po svemu sudeći, manipulirao vidiocima i već na početku cijelu stvar usmjerio u lošem pravcu.

Čini se da se mons. Kutleša pravi Englez, kao da se ništa nije dogodilo, malo je, malo nije vjeran svom ranijem poslu uz biskupa Perića.

Mostarsko-duvanjski biskup u mirovini mons. Ratko Perić oglasio se mnogo puta priopćenjem tvrdeći da se u Međugorju Gospa nikada nije ukazala navodeći, kako je ustvrdio, da je riječ o ”više manipulacija vidjelaca i svećenika koji su tamo bili na službi”.

”Imajući u vidu sve što je ovaj Biskupski ordinarijat do sada istraživao i proučavao, uključujući poruku prvih sedam dana navodnih ukazanja, može se mirno ustvrditi: Gospa se u Međugorju nije ukazala!”, stoji u jednom priopćenju biskupa Ratka Perića.

Pri tome je podsjetio kako je u više navrata Crkva istraživala ovaj fenomen od početaka iz 80-ih godina pa sve do komisije koju je uspostavio papa Benedikt XVI. 2010. godine (ona kardinala Ruinija), kao i stajališta (tadašnje) Kongregacije za nauk vjere 2016. godine.

”Stajalište ovog Ordinarijata kroz sve ovo vrijeme bilo je jasno i odlučno: nije riječ o vjerodostojnim ukazanjima Blažene Djevice Marije”, naveo je biskup Perić. Pri tome je opovrgnuo vjerodostojnost i ukazanja prvih dana međugorskog fenomena kazavši da postoje brojne kontradiktornosti u izjavama navodnih vidjelaca Gospe u Međugorju.

”Nakon što su presnimljene i prepisane audiokasete koje sadržavaju razgovore pastoralnog osoblja u župnom uredu u Međugorju, u prvih tjedan dana, s dječacima i djevojčicama koji su tvrdili da im se ukazala Gospa, s uvjerenjem i odgovornošću iznosimo razloge i zaključke o nevjerodostojnosti navodnih ukazanja. A ako se prava Gospa, Isusova Majka, nije ukazala – kao što nije – onda su sve to samozvani vidioci, tobožnje poruke, tzv. vidljivi znak i navodne tajne”, naveo je biskup mostarsko-duvanjski.

Biskup Perić navodi i ”dvoznačne pojave” s navodnim ukazanjima tvrdeći da se ”ukazana žena” u Međugorju ponaša sasvim drugačije od istinske Gospe, Majke Božje, u ukazanjima koja je Crkva do sada priznala autentičnima.

”Redovito ne govori prva; čudno se smije; nakon određenih pitanja nestaje, zatim se ponovo vraća; pokorava se ‘vidiocima’ i župniku da s brda siđe u crkvu, iako nevoljko. Nije sigurna koliko će se vremena ukazivati; dopušta nekima nazočnima da joj gaze po velu koji se vuče po zemlji, dopušta da joj se dodiruje odjeća i tijelo. Takva doista nije evanđeoska Gospa!”, navodi biskup Ratko Perić.

Papa Franjo, znamo, imenovao je 2017. godine svoga posebnog izaslanika za Međugorje, poljskog biskupa Henryka Hosera koji je morao izučiti pastoralno pitanje. Hoser nije imao zadaću da pokrene novu istragu o navodnim ukazanjima Gospe, koja su započela 1981. i koja se nastavljaju sve do danas, pa i na dnevnoj bazi, već je trebao prikupiti i produbiti informacije o pastoralnom stanju i prije svega potrebama vjernika koji dolaze u Međugorje iz cijeloga svijeta. Tu službu za Papu i spomenuti Dikasteriji sada obavlja mons. Aldo Cavalli. Njihovi izvještaji su bili presudni da se dobije status ”Nihil obstat” (ništa ne priječi).

Papa Franjo je 2024. godine odobrio dokument ”Kraljica Mira – Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje”.

Ja kažem da je ponuđena ”placebo Gospa”. Bez brige, milijuni vjernika će se i dalje slijevati, milijuni eura isto. Samo što sada Crkva želi uvesti reda. Možda konačno nešto kapne i misionarima u Africi koji desetljećima čekaju. Meni su neki u Zambiji i Beninu kazali da ni euro iz Međugorja nisu vidjeli. A ni Gospu da joj direktno isprose koji dinar.

A 24. lipnja 1981. godine dvije djevojke su otišle na Podbrdo, te je jedna od njih, Ivanka Ivanković, izjavila kako je ugledala Gospu. Istoga dana, u kasnijim satima, šestero djece na istom mjestu vidi lik Marije s djetetom u naručju. Drugi dan, 25. lipnja, počinju ”redovni kontakti”.

Jedan od stručnjaka koji su radili za sve tri komisije, sarajevski bibličar i teolog Mato Zovkić, nije imao problema izjaviti da se Gospa nije ukazala. Nikada. ”O doživljajima djece ne bi se smjelo govoriti kao o pravim ukazanjima. Ne vidim da bi itko odgovoran u Crkvi Božjoj, uključujući papu, mogao reći: Djeca su vidjela Gospu”.

I još uvijek smo u iščekivanju nekih ”sitnica” poput ove: da jedna od ”vidjelica”, Vicka Ivanović, koja je punih 850 dana, kako je rekla, od 7. siječnja 1983. do 10. travnja 1985. slušala i bilježila ”Gospinu biografiju”, isporuči, konačno, to nesumnjivo važno djelo.

Elem, u četvrtak 19. rujna 2024. godine u Tiskovnom uredu Svete Stolice u Vatikanu održana je press konferencija na kojoj je predstavljena Nota Dikasterija za nauk vjere pod nazivom ”Kraljica mira” o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje. Prefekt Dikasterija za nauk vjere, argentinski kardinal Víctor Manuel Fernández, naširoko je prikazao dokument koji je papa Franjo odobrio u privatnoj audijenciji tom kardinalu 28. kolovoza 2024. i kojim se prihvaća veliki broj tzv. Gospinih poruka, a mnoge i ne, i daje se zeleno svjetlo za nastavak odnosno širenje pobožnosti međugorskoj Gospi kao ”Kraljici mira”, naglašava se da se Crkva ne izjašnjava u vezi možebitne nadnaravnosti fenomena, ostaje se na onom iz zadarske izjave BKJ iz 1991. i sugerira se svima mudrost i razboritost, odnosno da se ne trči za senzacijama već da se u Međugorju i oko Međugorja traži Boga, prvenstveno u sakramentu pomirenja i u euharistiji.

Jugoslavenska biskupska konferencija zadarskom izjavom od 10. travnja 1991. godine nije utvrdila ukazanja, ostala je na ”ni da ni ne stavu”: ”Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama” (Glas Koncila, 18/1991, str. 1).

Ne morate mi vjerovati, ali ja sam se dosta posvetio predmetu ”Međugorje” i to su vrlo jednostavne stvari, osobito kada uzmemo u obzir da je Gospa čak davala naredbe umirovljenom biskupu Ratku Periću (nasljedniku biskupa Žanića) kako riješiti konflikte s fratrima u Hercegovini odnosno kada imate na umu da su, kažimo to pravim riječima, Gospi na uši dolazili jauci zatočenika koncentracijskih logora HVO-a, a da se ”nije ni zakašljala” (kakti ovo je možebitna Gospa od HVO-a i HR H-B-a), ili da nikada nije bilo riječi o zločinima ustaša nad Srbima Prebilovaca i drugih sela u tom kraju (toliko o ”plodovima mira”): naime, svjedočimo 45-godišnjoj obmani.

Dakle, što se mene tiče, to bi bio kraj ove priče. Stotine milijuna eura u sivoj zoni, standardna hrvatska mitomanija i nemalog religijskog ludila.

Gospe, draga, oprosti mi jer ne znam što činim: možda si se zaista ukazala preko 50 hiljada puta (nekima od ”vidioca” pojedinačno i preko 7.000 puta!!), ali meni bi bilo dovoljno samo da si jednom kazala: ”Kao što vam je rekao moj Sin – Ne ubij!”.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Uzinićevo NE! ustaštvu i nacionalističkoj isključivosti
    •  Peter Kuzmič rame uz rame s Jurjom Strossmayerom
    •  Zašto sam prijavio HTV: Hrvati i Srbi istorodna su braća
    •  Uzinić ispravno: odgovorni smo za svijet. Nismo mu vlasnici
    •  Nastavlja se hrvatska sramota u Vatikanu
    •  Dražen Kutleša sponzorira cenzuru koja hrabri neoustaše
    •  Jesmo li sposobni za potreban kongres kulturnih radnika?
    •  Kardinal Vinko Puljić u kolu s mrziteljima islama
    •  Jasenovac i pitanje hrvatske krivnje
    •  Prva godišnjica smrti pape Franje

> Svi tekstovi ovog autora