80. rođendan Petera Kuzmiča: Nema teksta bez konteksta

Na današnji dan, 26. lipnja 2026. godine, kada pišem ovaj tekst, Peter Kuzmič, profesor teologije, etičar, evangelizator, pastor, borac za ljudska prava, mirotvorac, ekumenist i općenito jedna intelektualna i duhovna veličina koja se, ako smo sretni, pojavi jednom u generaciji, puni 80 godina svojeg ovozemaljskog života koji, prikladno nazivu njegove poznate i vrlo čitane kolumne, blagoslovljeno osam desetljeća živi u vremenu, ali uvijek u perspektivi vječnosti.

Tim povodom smo 13. lipnja ove godine kod nas na Evanđeoskom teološkom veleučilištu u Osijeku, uoči ove lijepe obljetnice, održali svečanost u formi simpozija, na kojem je 22 govornika, redom vrhunskih domaćih i inozemnih intelektualaca i stručnjaka (Ivo Josipović, Miroslav Volf, Steven Paulus, Douglas Birdsall, Jeffrey Arthurs, Damir Špoljarić, Slavica Singer, Zlatko Kramarić, Robert Raponja, Kostake Milkov, Melody Wachsmuth, Daniel Grabar, Samuil Petrovski, Slavko Hadžić, Marcel Macelaru, Krešimir Šimić, Augustin Bašić, Slobodan Lalić, Jaroslav Pecnik, Drago Pilsel, Katarina Kruhonja i Vesna Teršelič) govorilo na temu ”Nema teksta bez konteksta” iz perspektive svojeg rada i djelovanja, a povezujući je sa životom i djelom Petera Kuzmiča, kao teologa i vizionara, učitelja, pastora i etičara, te globalno angažiranog vjernika.

Već kad samo pogledamo ovaj popis uglednih govornika, a ne govoreći ovdje i o drugim brojnim uglednim gostima iz različitih društvenih sfera djelovanja, evidentno je da su uistinu rijetki oni koji mogu na ovakvo jedno događanje privući ovako široku i raznovrsnu intelektualnu elitu, a to puno govori o širini duha i osobnosti tih i takvih velikana, poput Petera Kuzmiča.

Dok smo prije više od godinu dana s kolegama kod nas na Veleučilištu razmišljali o ovom događaju, kako ga koncipirati i organizirati, pa i kako ga samo nazvati, osobno nisam bio zadovoljan niti jednim nazivom kojeg bih se domislio, sve dok naša kolegica koja dijeli sa mnom isto prezime nije lucidno ustvrdila da je očigledno da se ovo događanje može jedino zvati ”Nema teksta bez konteksta”, rečenica koja je toliko svojstvena i po kojoj je Peter Kuzmič naširoko poznat.

Poznat je i po mnogim drugim stvarima, pa i po humorističnima koje ilustriraju njegovu osobnost, tako da sam u barem četiri-pet američkih i nekoliko europskih država, u različitim inačicama, čuo vic o dva aviona koja lete preko oceana, svaki u suprotnom smjeru, a u oba sjedi Peter Kuzmič. Sam taj vic govori mnogo o Peterovoj (sve)prisutnosti, užurbanosti i energiji kojom živi svoj život, kao i o strasti kojom je prije svojeg umirovljenja obavljao sve svoje službe i koristio sve svoje darove koje mu je Bog dao.

I upravo smo ovim svečanim događanjem htjeli prije svega iskazati zahvalnost Bogu za život, službu i poslanje Petera Kuzmiča, za sve ono dobro što je Bog po njemu učinio u Hrvatskoj, ali i u cijeloj regiji, Jugoistočnoj Europi, pa i u svijetu.

Znate, mi ljudi to, ako uopće i napravimo, napravimo na nekakvim sahranama ili komemoracijama, kada je to prikladno ili bitno nama, a najmanje bitno i prikladno za onoga o kome govorimo jer njega više nema među nama. Naravno, da budemo jasni, ne mislim da će Peter tako skoro prijeći iz vremena u vječnost, već štoviše da ćemo se ovako okupiti i na njegov 100. rođendan, ali me je moje već dostatno životno iskustvo poučilo da treba ljudima reći ”hvala” dok je to još moguće, dok to još mogu čuti i primiti, dok im to još može značiti…

I svatko od vas tko ovo sada čita, sigurno ima nekoga kome treba/može reći ”hvala” za nešto što su učinili u vašem životu, i potičem vas da to i učinite, što prije, bez odgode, nemojte čekati da iz bilo kojeg razloga bude prekasno. Zato i ja kažem: ”Peter, hvala…”

Zanimljivo, iako sam naslijedio Petera Kuzmiča na mjestu dekana našeg Veleučilišta, kojeg je on bio jednim od osnivača, i iako sam studirao na toj ustanovi šest godina prijediplomskog i diplomskog studija, ustvari nikada nisam službeno bio Kuzmičevim studentom. Splet okolnosti, rekao bih, ili je Peter baš uvijek kada je njegov kolegij došao meni na red bio opravdano u nekom avionu ili na nekom drugom kontinentu, tako da bi mi njegov kolegij držao netko drugi.

Ostaje mi mali žal za time, ali bez obzira na to, ako nisam bio njegovim studentom i učio od njega u učionici, ipak sam učio od njega na druge načine, ponajviše iz njegovog primjera, iz onoga što je radio i govorio: kako biti čovjekom dijaloga i mira, kako graditi mostove gdje god su oni potrebni ili porušeni, kako voljeti svoje, a poštivati tuđe, kako uvijek biti spreman dati razlog nade koja je u meni, kako biti čovjekom…

O Peteru kao graditelju mostova, motivu koji smo mogli više puta čuti na našoj svečanosti, govori i tekst ekumenske povelje koje je stručno povjerenstvo odlučilo kao 15. po redu laureatu u zadnja nešto više od dva desetljeća dodijeliti upravo Peteru Kuzmiču:

”Nasljeđujući Kristov naum i molitvu ut unum sint te viziju velikog Osječanina biskupa Josipa Jurja Strossmayera, Evanđeosko teološko veleučilište Osijek dodjeljuje prof.dr.sc. Peteru Kuzmiču, rođenom 26. lipnja 1946. godine u Nuskovi, Republika Slovenija, Ekumensku povelju kao izraz osobitog priznanja međunarodno uglednom teologu, profesoru, utemeljitelju i dugogodišnjem dekanu Evanđeoskog teološkog veleučilišta u Osijeku za izniman doprinos promicanju kršćanskog jedinstva, međukonfesionalnoga i međureligijskoga dijaloga te izgradnji mostova razumijevanja, suradnje i pomirenja među crkvama, narodima i kulturama; za desetljeća predanoga rada na povezivanju kršćana različitih tradicija, zauzimanje za vjerske slobode, ljudsko dostojanstvo i kulturu mira te za trajni doprinos teološkom obrazovanju i odgoju novih naraštaja crkvenih i društvenih predvodnika; te kao priznanje za njegovo međunarodno svjedočanstvo evanđeoske vjere, promicanje dijaloga između Istoka i Zapada, akademske izvrsnosti i kršćanske odgovornosti u službi Crkve i općeg dobra. Neka Svevišnji umnoži djela i ljude ispunjene kršćanskom ljubavlju i krijepostima za službu bližnjima i na slavu jedinoga Boga: Oca i Sina i Duha Svetoga”.

Povelju u pozadini teksta krase motivi zgrade osječke sinagoge koje su već desetljećima vlasnici i koju za svoja bogoslužja koriste vjernici Evanđeoske pentekostne crkve Radosne vijesti, za što je zaslužan i Peter, a to je i crkva koje je jedno vrijeme bio i pastorom, te motivi zgrade Veleučilišta čijim je bio jednim od osnivača i dugogodišnjim dekanom; dvije građevine, jedna do druge, kao dvije polutke srca, Peteru posebno drage, pri čemu je jednu posebno fizički, a obje i duhovno gradio. Ovom prigodom ujedno zahvaljujem dragim prijateljima Augustinu Bašiću, Slobodanu Laliću i Douglasu Birdsallu kao laudatorima pri dodijeli ekumenske povelje, na vrlo nadahnutim i nadahnjujućim govorima o ekumenskom djelovanju i osobi Petera Kuzmiča.

I u konačnici, na kraju ovoga dana zahvalnosti Bogu za život i službu jednoga čovjeka, upriličili smo i otvaranje ”Knjižnice Petera Kuzmiča”, posebne kolekcije knjiga, rukopisa, dokumentacije i sentimentalnih predmeta u osobnom vlasništvu Petera Kuzmiča, koja će od sada dodatno obogatiti i krasiti naše Veleučilište.

Prostor ove knjižnice je u cijelosti adaptiran i opremljen sredstvima doniranima od više od 70 domaćih i inozemnih pojedinaca, denominacija, organizacija i crkava koji su htjeli na ovaj način dati svoj doprinos, i kojima i ovim putem zahvaljujem.

Nema teksta bez konteksta, puno smo puta čuli Kuzmiča govoriti. No, on to samo ne govori, već on to i živi. I zaista, njegov je rad i djelo tekst ispisan na tisućama stranica života, a koji je uvijek uspješno živio u promjenjivim životnim kontekstima, promjenjivim političkim sustavima, različitim državama, drugačijim kulturama, novim jezicima i aktualnim suvremenim izazovima, ali ono što mu je uvijek ostalo najvažnije od svega, i što je uvijek činio po svaku cijenu, jest donositi i naviještati Sveti Tekst u svaki taj kontekst.

I to je ono što je kod Kuzmiča, a vjerujem i za Kuzmiča, u iznimno bogatom životu i službi, ono najvažnije, da je bez obzira na kontekst i vrijeme u kojemu se nalazio, u perspektivi vječnosti njegovo ime neizbrisivo zapisano u Knjizi života.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Bilo bi vrijeme da SDP konačno otkrije kršćanstvo
    •  Koja je jedina hrvatska, katolička i provjerena Biblija?
    •  Kad Korejci kliču: Gospodine! Gospodine! Gospodine!
    •  O ''inflaciji'' teologa
    •  Umrli su kapucini…
    •  Bog nije digao ruke od Europe
    •  Smije li Amerikanac biti Papa?
    •  Treba li nam (još uvijek) promjena uma?

> Svi tekstovi ovog autora