Porfirijeva ljevica? Jandroković je sav zamazan od neistina

Predsjednik Sabora, Gordan Jandroković, ima kompatibilne stavove s onima koji zagovaraju ”zabranu Srpske Pravoslavne Crkve”. On kaže, a time i ne govori istinito u javnosti: ”Učinit ću sve da Porfirijeva ljevica ne dođe na vlast”, dok kao eho ostaje neoustaški refren: ”Treba zabraniti SPC”.

Gordan Jandroković zaslužuje osvrt.

Jandroković se u utorak 15,. rujna, u sklopu saborskog aktualnog prijepodneva, strastveno prepirao s oporbenim zastupnicima, a onda je, vjerojatno još pod dojmom toga, dao intervju za Novu TV u kojem je, kako je rekao ”ekskluzivno”, objavio bespoštedan politički rat protivnicima.

Kazao je da je ispunio sve karijerne ambicije (upitan da li se priprema da naslijedi Plenkovića), ali da ima neke druge. ”Učinit ću sve da ova nesposobna, manipulativna i u jednom dijelu anacionalna i porfirijevska ljevica, ne dođe na vlast u Hrvatskoj”, otkrio je Jandroković vlastite planove vezano za parlamentarne izbore koji bi se trebali održati 2028.

”Porfirijeva ljevica”?! Kakva vražja Porfirijeva ljevica? Eh, kakav je to moron: od preko 150 intelektualaca, koliko sam ih pozvao na kružok, u politici aktivno djeluje tek dvoje ljudi!

Budući da imam obavezu ne govoriti o tomu tko je bio na kružoku ili što je tamo tko kazao, a tu obavezu imam kao idejni autor tog koncepta, predlagač tema, kao onaj koji je na kružok pozivao i njima moderirao, elem, kao onaj koji je prisutnima na svakoj sesiji kružoka ponavljao da prihvaćamo pravila Chatham House: smijemo koristiti i prenositi neku ideju ili stajalište, ali ne smijemo kazati tko ju je izrekao/plasirao, dakle, kao onaj koji mora paziti na integritet i dostojanstvo našeg skupa i svega što smo si tih godina u povjerenju rekli.

Mi smo to još strože definirali: ne smijemo kazati ni tko je sve tamo dolazio. Ali, vrši se veliki pritisak na mene da objavim popis sudionika našega kružoka. Džaba su krečili, ja nisam osoba koja se da slomiti ili ucijeniti.

Ako netko, očito iz potrebe da se pokaže pravovjernim (sada je u modi baciti se na Porfirijev ”četnički bajunet”) – uglavnom su to interesni motivi kao kod znamenita profesora koji se grubo ograđuje od Porfirija (i od mene) u danima kada se odlučuje hoće li biti imenovan profesorom emeritusom -, ima potrebe kazati da je bio na Porfirijevu kružoku ali da mu je zbog toga krivo ili žao, to govori o karakteru tih ljudi.

Kako bilo, Jandroković lupa, ali lupa s ciljem, a cilj je prokazati sve nas koji smo se tamo na Svetom Duhu (uz dva izuzetka kada smo se sastali izvan Zagreba) okupljali. Predsjednik Sabora, k tomu, govori kao onaj koji vrši harangu, koji huška, koji širi mržnju.

Jandroković, naime, u retroaktivnom napadu na sve nas iz kružoka traži da pokažemo lojalnost novom redu stvari u kojem Porfirije ostaje ”radioaktivan” i ”toksičan” (ja sam već jasno rekao što nije prihvatljivo i što je loše u vezi Porfirijeva pojavljivanja i govora ua sprovodu ratnog zločinca Ratka Mladića) pa onda može biti i lažno optužen da je prijatelj narkobosova, štoviše, netko tko bi narkodilerima omogućio skladištenje ”robe” (skandalozno je koliko su neki u našoj profesiji odustali od etike).

Ne samo to, mi bismo trebali pokazati lojalnost stanju stvari u kojima treba Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi u RH ”postaviti neka pitanja i odrediti granice”, kako je izjavio svećenik i medijski djelatnik don Anton Šuljić (za Dalmatinski portal).

Jer ako smo bili ”korisni idioti” (tako reče za nas, a valjda i za sebe don Šuljić), ako je Porfirije imao ”agendu” (a nije, kružok je bio i ostao moj plan, moja ideja), onda možda postoji i politička grupacija koja i dalje operira, kako sugerira Jandroković, i koju HDZ treba pobijediti ili onemogućiti.

U stvari, tom izjavom, Jandroković pokazuje da nije doma s intelektualcima, već i da njegova stranka ima ozbiljan problem ne samo u nedostatku intelektualaca već i u oporbi prema intelektualizmu (nota bene: status intelektualaca ne jamči da će svatko biti alergičan na korupciju). Da imaju intelektualce u stranci (ima iznimaka, poput dr. Radovana Fuchsa) i da ih vodstvo sluša, sigurno ne bi ta stranka bila pravomoćno osuđena za korupciju i ne bi se Hrvatska prikazivala kao špilja razbojnika, od ministarskog nivoa na niže.

U travnju je predsjednik Vlade i HDZ-a, Andrej Plenković, rekao kako je ovo pravo vrijeme da se pokuša napraviti korak naprijed, da se još više intelektualaca angažira u njihovom članstvu i da budu vidljivi u javnosti. Ha, dobar vic.

Tko će sudjelovati u javnim raspravama i biti ”jezičac na vagi” koji usmjerava javne debate, s obzirom na to da nekada prvi i drugi ešalon politike odradi svoje, ”dođe vikend i nema nikoga da to rastumači, iz pozicije nekoga manje dnevno izloženog”?

Bila je tu, da, neka ”Porfirijeva ljevica” i ja sam je okupio i bila je poprilično raznorodna i široka (dabome, nisu svi pozvani bili ljevičari!), ali to je prestalo postojati nekoliko mjeseci nakon što je Porfirije izabran za patrijarha srpskog (Autograf, pak, i dalje živi i hrani se od mnoštva pametnih i duhovnih rečenica koje su kazane na kružocima).

Međutim, nikada i ni pod kakvim okolnostima se na kružoku nije govorilo kao o grupi koja nastupa ili koja će nastupati zajedno, politički, u akciji traženja vlasti. Sasvim suprotno, inzistirao sam na tomu da tamo dolazimo kao individue koji imaju nešto za reći i koji se žele međusobno informirati i izgrađivati.

Ja sam, osim toga, zajedno sa svima koji su se odazvali, omogućio mitropolitu Porfiriju da ima bazen znanja, što bih mu predložio da učini i u Beogradu, da se okruži pametnim, svestranim, slobodno mislećim osobama.

I nije mi bilo važno je li osoba koja se poziva na kružok vjernik ili osoba vez vjere, je li Hrvat ili Srbin, Židov ili Bošnjak, štogod, niti je li homoseksualna ili heteroseksualna, s doktoratom ili bez njega, sve dok je pojedinac/pojedinka pametna osoba dobre volje i iskrene namjere (očito je da sam se kod nekih prevario, ali ti su manjina: većina, golema većina onih koji su dolazili su to radili otvorena i čista srca).

Tako biram i suradnike/ce na Autografu. I da, zeznuo sam se nekoliko puta: neki su se bivši suradnici pokazali neiskrenima.

Biti intelektualac znači baviti se umnim radom, kritički promatrati društvo te djelovati kao njegova moralna i humana savjest. Iako se taj pojam često miješa s visokim obrazovanjem ili stručnošću, prava razlika leži u društvenom angažmanu i širem pogledu na svijest i istinu. Ako to kod nekoga vidim kao glavnu karakteristiku onda toj osobi posvećujem pažnju i ulazi u moje društvo.

Ja sam Porfiriju ponudio tu ideju: da dijelimo prijatelje, da proširimo naše obzorje, da ohrabrimo one koji imaju talent i volju da istupe u javnosti, progovaraju o nepravdama, brane slobodu, etiku i ljudskost te se suprotstavljaju lažima bilo koje vrste.

Kako sam moderirao kružok, tako uređujem i Autograf.

Ponovit ću: kulturi laži (u ovom slučaju, Jandrokoviću i HDZ-u) treba suprotstavljati kulturu istine i života. Istina tu ne znači tek puku točnost, suglasnost. Ona nije nešto što se može konstruirati i čime se može manipulirati. Mi ne smijemo, kao Jandroković, pitanje istine ostaviti otvorenim. Mi živimo pod pritiskom da se suočimo s njome. Tako novinarstvo/intelektualni rad nije tek puko skupljanje podataka, nego kritičko propitkivanje stvarnosti. Test svake istine, a onda i novinarske, leži, kako reče Heidegger, ”jedino u vjernosti pojedinca prema sebi samome”. Novinar, naš/a autor/ica, u slobodi i u poštovanju života i istine svakog bitka, služi istini.

Kao ljudska bića i novinari su moralna i razumna bića koja nastoje otkriti vezu između vjernosti sebi i vjernosti profesiji te je u svakodnevnome djelovanju i ostvariti. Iz te uske povezanosti izrasta, po mom sudu, i snaga i vjerodostojnost svake, pa i novinarske profesije. A ona se mora temeljiti na istini: ponajprije na istini o sebi, potom na istini o vlastitom ponašanju i djelovanju, te na kraju na istini o novinarskoj profesiji, kao i o novinarstvu i medijima danas.

Najkraće rečeno, naš etički kodeks glasi ovako:

Mi novinari i suradnici portala Autograf uvijek ćemo se boriti za napredak i reforme, za uljuđenu i građansku zemlju, tako da nikada ne toleriramo nepravdu, opačine ili korupciju, tako da se uvijek protivimo svakovrsnim demagozima, tako da svoj novinarski rad ne stavimo u interes egoističkih političara, da se uvijek suprotstavimo privilegijima, da se zalažemo za jednaka prava za sve građanke i građane, da budemo nemilosrdni prema pljačkašima javnog dobra, da nam nikada ne ponestane sklonosti prema siromašnima, da uvijek ostanemo vjerni javnoj koristi, da ne budemo zadovoljni pukim objavljivanjem vijesti, nego da stremimo oslobađanju od svake vrste robovanja, da ostanemo krajnje nezavisni i da se nikada ne bojimo napasti sve što je pogrešno, makar dolazilo od bogatih grabežljivaca ili od kobnog siromaštva.

Kada sam pozivao ljude na Porfirijev kružok, uz njegov blagoslov i suglasnost, imao sam na umu ovo isto.

A, znate što, Gordan Jandroković nije osoba takvog kalibra i on svojom političkom biografijom ne može reći da zastupa i živi ovdje opisane i podcrtane vrijednosti. Zato ružno proziva i lijepi etikete.

Ne osuđuje se, ne još, kazati i ovo što govori ljuta desnica i neki nazovi novinari (s dobrim vezama u obavještajnoj zajednici), da jednu cijelu vjersku zajednicu, kako je to učio Poglavnik 1941., valja staviti van zakona, a onda, logično, i progoniti.

Ali zato pokreće hajku na sve one koji su se kod Porfirija osjećali kao da su doma. On nas prezire jer smo kvalitetniji od njega, jer imamo dignitet koji je on pogazio bezbroj puta braneći koruptivne politike i metode. Jer osoba kao on nikada ne bi bio pozvan na kružok!

Bitan je kontekst. Jandroković je taj kontekst: eliminirati svakog koji pokušava jačati dijalog i dobre odnose, osobito između Hrvata i Srba te dviju većinskih crkava, što je bila bitna zadaća kružoka.

Jandroković, moguće, posjeduje popis sviju nas, a koji su priredili trabanti tajne službe: nemoguće je da im nismo bili zanimljivi, a i u susjedstvu smo im bili.

Ako misli, zaista, da dviju osoba od 150 sudionika moguće danas krstiti ”Porfirijevom ljevicom”, onda je to samo dvoje: dokaz da nije baš osobito inteligentna osoba i pokazatelj da su u HDZ-u svjesni da će ih ekološki kriminal doći glave. Da su krajnije nervozni i nesigurni.

Ovaj vikend čitamo i moguća imena vlade u sjeni SDP-a i Možemo! Dobra i razumna rješenja.

Štogod da ponudi Jandroković to miriše na govno.

I dijeliti bi trebalo letke, slike, prodavati ih po kinematografima, crkvama, trgovima i ulicama našeg bijelog grada, kaže jednom Miroslav Krleža, i to naše ožbukano platneno gnijezdo trebalo bi potresti u temeljima da se osvijeste svi veterani i opatice, i vatrogasci, i gospoda, i gospođe i djeca, te da im sine u mozgovima: Slavonija, Sjever, Zagreb, Banija, Primorje, Istra, Lika, Dalmacija… – umiru od stida!

To nije šala, to nije reklama, ni literatura… Naše matere znaju da dolazi nešto nakon ovog ružnog sna, nakon Jandrokovića i njegovih, da nismo svi u zraku kao muhe bez glave!

Što da se tu sada radi? Sve, samo ne ostati apatičan! To je najveća krivnja i neshvaćanje. To smo mi jako dobro razumjeli na kružocima.

Ali sada stojim sam, nikakva me tu ljevica ne podupire, pak me barabe poput Jandrokovića neće zbuniti: pisati i govoriti takve neistine i nečiste rečenice ne samo da je nedostojno nego i nezdravo! Upravo: bolesno.

Zašto koristim ovu tešku riječ? Zato što je isključeno da gospodin Jandroković ne zna da nema nikakve ”Porfirijeve ljevice”; zato što govori iz prezira; zato što apsurdno krivotvori činjenice; zato što mu nije stalo do fundamentalne kršćanske ideje, a kiti se kršćanstvom; zato što nema tri čiste pa da me prozove umjesto da me impotentno olajava u kuloarima: da kaže moje ime i prezime, jer je to čovjek koji bježi, a ja stojim i progovaram o slomu jedne koncepcije i jedne politike protiv koje sam spreman biti do posljednje dosljednosti.

Ja mislim da su Srbi i Hrvati braća, po Kristu i u Kristu. Tko tvrdi drugačije, da nismo braća, taj ne voli ovaj naš svijet.

Ja ustrajem u dijalogu i u suradnji sa svakim čovjekom dobre volje.

Jandroković je sav zamazan od silnih neistina i krivotvorina. Ne mogu oni više ovaj narod i naš bijes sakriti, zagladiti, zataškati, zabašuriti… Dosta je više laži i manipulacija! Vi kanite, što? Zavarati? Koga? Učiniti da se ne vidi da ste zamazani?!

Hoće se reći da bi HDZ-ovac Gordan Jandroković mogao shvatiti, da bi trebao shvatiti kakav je to prizor.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crno na bijelo: Stepinac je zagovarao etničko čišćenje Srba!
    •  Izrael jaća veze s globalnom ekstremnom desnicom
    •  Porfirije nije imao ''agendu''. Istina o našem kružoku
    •  Ratko Mladić: nasljeđe mržnje
    •  Građani protiv krkana i Plenkovićevih ćacija
    •  Stanko Perića i Mate Uzinić čine Crkvu relevantnom
    •  Ustaške zastave u Chicagu i Kutlešine žrtve totalitarizma
    •  Meta na sudu – mentalno zdravlje mladih u pitanju
    •  Pet godina od naše izdaje Afganistana
    •  Riječi mira i praštanja patrijarha Porfirija

> Svi tekstovi ovog autora