autograf.hr

Čišćenje pamćenja Kao teolog podsjećam i na ono što svaka moralno zdrava osoba zna: pravo na život i dostojanstvo svake osobe nedodirljivo je, i osobito za vjernike abrahamskih religija na Balkanu, pod Božjom je zaštitom. Stoga svakoj nevinoj žrtvi dugujemo jednako poštovanje. Tu ne može biti razlike ni rasne, ni nacionalne, ni konfesionalne, ni stranačke. […]

Bez svih relevantnih historijskih izvora, prije svega službenih izvora Rimokatoličke Crkve (RKC), ne može se u potpunosti znanstveno osvijetliti pitanje povijesne uloge hrvatskog metropolita nadbiskupa (i kardinala) Alojzija Stepinca (blaženika Katoličke Crkve od 3. listopada 1998.) i klera ni njegovog odnosa prema vlastima Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Pri tome se djelovanje nadbiskupa Stepinca ne može […]

A kakva se to epifanija mogla, dapače morala dogoditi u susretu sultana Malika al-Kamila i svetog Franje nakon što se sultan Malik al-Kamil bezuvjetno otvorio i pružio gostoprimstvo svetom Franji koji je u svom vjerničkom hodu prekoračio i granice posljednjeg geta, posljednjeg aparthejda – onog svjetonazorskog, kulturološkog i povrh svega duhovnog?

Sve tri abrahamsko/ibrahimovske tradicije Abrahamu/Ibrahimu dodjeljuju naslov ”Božjeg prijatelja”, i to izričito zbog njegove radikalne otvorenosti i gostoprimstva prema strancima, bezuvjetnog gostoprimstva, koje nije poništavalo stranost stranca, čak ni onda kad je ta stranost bila religijske prirode:

Abrahamova/Ibrahimova duhovna avantura počinje bezuvjetnim Božjim nalogom da iza sebe ostavi sve poznato i zaputi se u nepoznato. Taj radikalni nalog uključuje i prekid najtješnjih prirodnih veza, spona koje nas vežu s domovinom, srodnicima i naposljetku očinskom kućom.

Zarana se, već u dobi mog djetinjstva, sveti Franjo nepovratno smjestio u orbitu mojih junaka. Stajao je ravnopravno uz bok junaka koji su me osvojili sa stranica avanturističkih romana Julesa Vernea ili Karla Maya. Nimalo nije zaostajao za junacima koje sam otkrio i zavolio na stranicama stripova koji su opisivali avanture Zagora, Marti Misterije ili […]

U eseju ”Pozdrav fanaticima” Oz propituje ”prirodu fanatizma i načine njegovog iskorjenjivanja”, i to ne samo zato što se židovstvo, uključujući i samu državu Izrael, po svoj prilici nikad nije nalazilo u tolikoj kušnji da kapitulira pred fanatizmom, nego i zato što je fanatizam iznova postao najveća prijetnja ljudskoj civilizaciji općenito.

Nekako baš u vrijeme kad je svijetom odjeknula vijest o njegovoj smrti, u moje je ruke dospjela knjiga eseja Amosa Oza (1939-2018) “Pozdrav fanaticima” s podnaslovom “Tri misli”, koju je koncem 2018. godine objavila zagrebačka Fraktura, kojoj dugujemo hrvatske prijevode kapitalnih književnih ostvarenja tog iznimnog pisca.

Pohvala nepristojnosti Važan pokazatelj trijumfa palanačkog duha u nekom društvu je – ne propušta nas na to podsjetiti Konstantinović – izjednačavanje pristojnosti i kulture, štoviše redukcija kulture na službu pristojnosti.

Pohvala smrtnosti Nazvavši je ”smislom za konačnost”, Marquardovo promišljanje o skepsi upućuje nas i na dublje propitivanje neprijateljskog stava palanke prema smrti, čemu se i sam Konstantinović uvijek iznova vraćao, raskrivajući upravo u palanačkom poricanju ”istinske” i ”potpune” smrti fundamentalni korijen njezine totalne izručenosti nasilju.

Želim izreći pohvalu trima umijećima – umijeću prakticiranja sumnje, umijeću prihvaćanja smrtnosti i umijeću njegovanja nepristojnosti – koje je Konstantinović ne samo zagovarao nego i utjelovljavao i za koje vjerujem da su istinski pharmakon za palanački duh, tim više, jer upravo fenomenologija palanačkog duha, koju nam je, kao svoj duhovni testament ostavio Konstantinović, predstavlja vrhunsko […]

Čitati Konstantinovića u Sarajevu 2018., točno 90 godina nakon što se taj ”čovek suštine”[i] 27. ožujka 1928. rodio u Subotici, što bi to značilo? Što bi značilo, pak, čitati ga danas? Što bi to značilo u vrijeme globalne ”preobrazbe svijeta u palanačku mrežu”[ii] kad lutajući duh palanke nesmetano pronalazi gostoprimstvo posvuda u svijetu, uzimajući sve […]

6.11. Važnost za turizam i razvoj Valjalo bi zapamtiti da smo slabo opremljeni za jedini, ali permanentni “rat” koji nam ostaje, onaj koji će se, kako bi prije 30-tak godina rekao McLuhan, odvijati u infosferi.

6.10.Sustav vrijednosti i društveni dogovor Odrasli smo na građanskoj kulturi koja je podrazumijevala postojanje makar i nenapisanog društvenog ugovora, kao uređenost, prioritet, ukus, smisao za red, kao temeljne građanske vrijednosti, od načina stanovanja ili rada, do života u određenoj zajednici. Sustav vrijednosti i društveni dogovor koji ga održava (pa makar kako dinamičnim i promjenjljivim) važniji […]

6.9.Lažne i pozitivne elite Hrvatska pati pod utjecajem vlašću, lažnih elita i stranaka koje su prerušeni zavodi za zapošljavanje, te grupa moći koje svoje mandate troše u nadmetanju za prevlast i privilegije. Nacionalni i opći interes servisiraju se pri­vidima u kampanjama i kasnijim improvizacijama.

6.8. Hrvatski baštinski proizvod Hrvatska gospodarska komora vjerojatno postoji da bi omogućila dobre uvjere za razumijevanje i afirmaciju kvalitetnog proizvoda, da bi pospješila poslovnost, savje­tovala, pridonesila strukovnom obrazovanju i da bi koordinirala. Praksa kaže da se ne bismo smjeli oslanjati na naše plaže jer one same nisu dovoljne. Te bogomdane vrijednosti mogu propasti već sutra.

6.7.Časna i živa baština za turizam i razvoj Bez otvorenog, pozitivnog, građanskog i europskog konteksta pozitivne elite postaju isključeni pojedinci, neuklopljeni, frustrirani kreativnci koji, manje ili više, uspješno grade vlastite karijere. To je za njih kavez.

6.6. Podinterpretirana i otuđena zemlja Baštinske institucije su tu da nam održe duhovno zdravlje, a kad to ne čine, tvrde da se bave znanošću (pa od prevelike ozbiljnosti zaborave da trebaju služiti životu).

6.5.HRVATSKI OKVIRI ZA BRENDIRANJE Zanimljivo je da slijedom zdravih reakcija na zatečeno stanje imamo i novu kompozitnu disciplinu koja se zove marketing. Promaklo je većini, marketing nije zafrkantsko-menadžersko umijeće kako da se nekom proda rog pod svijeću, nego inzistira na središnjoj vrijednosti svake svoje akcije: uvjet, po­sebice dobrog marketinga, jest kvalitetan proizvod.

6.4.Baština kao roba ili kako je upropastiti Osviješteno, živo kulturno stanje garancija je preživljavanja identiteta u en­tropijskim globalizacijskim procesima i brana akulturaciji, diskulturaciji i in­ternacionalizaciji kultura. Ukratko, živa vlastita, stvaralačka kultura barijera je protiv suvremene barbarizacije, koja se događa kroz konzumerizam i sveopću merkantilizaciju svijeta.