autograf.hr

Listajući svoje notese JEZIČNE NAKARADNOSTI, u jednom trenutku sam se upitao je li  n a k a r a d n o s t  uopće hrvatska riječ. I mašio sam se naših rječnika. U zadnjem Rječniku hrvatskoga jezika (Liber 2007.) nema te riječi. Ali u Anićevom Rječniku (također Liber, ali 1991.) uvrštena je s objašnjenjem: […]

Kako stvari stoje u našem jeziku, moj notes Jezične nakaradnosti ostat će trajno otvoren i za moje nasljednike, za nove generacije.

Naši ljudi ne snalaze se u području svog standardnog govora, a gdje bi onda u pisanju i izgovaranju stranih naziva. Tu vlada popriličan kaos, čak i među intelektualcima (ili “intelektualcima”).

Na ovim našim brdima i dolinama od Vardara do Buja, od Prevlake do Štrigove stoljećima smo se službeno petljali ne samo s neimaštinama, bolestima, tlakama, okupacijama, ratovima, seksualnim i ostalim revolucijama – nego i s jezičnim nevoljama. Iako je u tome narod bio najmanje kriv, jer je živio kako je mogao, a govorio kako je […]

Kako vidim da se stanje jezika u naciji ne mijenja nabolje, da se moj notes sa svakodnevnim jezičnim nakaradnostima neumorno puni, a rezultata ni od korova – pomišljao sam da se okanim krštenja jarića i poklonim sebi dodatno slobodno penzionersko vrijeme za šetnju, koju mi moj doktor svesrdno preporučuje ili, bolje reći, naređuje.

U svim mogućim medijima javljaju se govornici hrvatskog jezika koji se odnose prema tom narodnom blagu kao prema starim cipelama. Imam zapravo dojam da je odgovornima u zemlji jedino važno da se hrvatski jezik smatra sasvim neovisnim i da nema nikakvih veza s bilo kojim drugim jezicima, pa ni s ovima u regiji – a […]

Da, dragi moji, nije dovoljno savladati jezike da bi se s njima uputilo u strane Europe, treba još malo dodatnog truda da u tim zemljama ne biste doživjeli jezičnih smiješno-čudnih trenutaka u susretima s domaćinima.

Novo doba donijelo nam je i nove smjerove u razvoju jezika. Još se stara država nije bila razgradila 1990. godine, već su se javili jezični bojovnici za  č i s t i  hrvatski jezik, do tada zagađivan, naravno, od stranaca s drukčijim krvnim zrncima.

  Nedavno me zaprepastio tekst ”Nacija nepismenih” u uskršnjem broju Jutarnjeg lista, u kojoj Zoran Ferić i Neven Budak govore o katastrofalnoj nepismenosti mladih u Hrvatskoj! Ja se borim s nakaradnostima u hrvatskom jeziku, a nisam imao pojma da je stanje u jeziku mladih daleko gore.

Pitanje govornog jezika u Hrvatskoj manje je važno ukoliko nije nacionalističko sredstvo za odvajanje od susjedskog (čitaj srpskog) zajedništva.

Pod nemilosrdnom smo opasnošću od nekulturne poplave koja se već nemilosrdno širi na području srpskog i hrvatskog standardnog jezika.

Djelatnici na području hrvatskog jezika više nego marljivo rade na njegovom osamostaljenju. I u tome imaju značajnog uspjeha. Jedno od dostignuća sjajna je novoizumljena imenica ŠETNICA, koja se naveliko rabi u našem primorskom turizmu umjesto nezgrapne i tuđe riječi, koja je stoljećima zagađivala naš jezik, a mene služila punih osamdeset godina – ŠETALIŠTE.

Odmah sam se pridružio omladinskim aktivizmu u Domu kulture. Ne sjećam se detalja, ali znam da sam postao blagajnik literarnog društva “Razvitak” (odgovorniju dužnost kao četrnaestogodišnjaku nisu mi mogli povjeriti). Predsjednik je bio pjesnik Branislav Zeljković tri-četiri godine stariji od mene, također izbjeglica iz Hrvatske. Održao sam i jedno literarno predavanje; zaboravio sam temu, ali […]

SLOBODA I NOVA DRŽAVA Po povratku kući iz Zabele (čika Draga nije bio napuštao kuću) naišli smo na crvenoarmejce koji su se odmarali u dvorištima nakon višednevne bitke za Požarevac. Kod nas je na zemlji uz kuću sjedio vojnik leđima oslonjen o zid i čistio svoj automat. Tada još nismo imali pojma o ruskom jeziku, […]

Krajem 1943. Počelo je rapidno gašenje nacifašizma i mi smo uzbuđeno očekivali oslobođenje i naše regije. U ljeto je kapitulirala Italija, a Crvena armija nezadrživo je oslobađala porobljene krajeve Sovjetskog saveza i približavala se Zapadu. U medijima su njemačke vlasti povlačenja svojih “nepobjedivih” armija prikazivali kao “ispravljanje” frontovskih linija, što je izazivalo podsmijeh kod naroda […]

Nakon ferija 1943. vratio sam se u Požarevac da bih nastavio sa četvrtim razredom gimnazije (danas posljednjim razredom osmoljetke). Nastavljalo se druženje sa Zoranom i društvom. Nikako me nije napustila potreba za pisanjem. Slučajno sam negdje naišao na nedjeljne novine Srpsko selo, koje su imale stranicu s literarnim prilozima čitalaca. Ljudi su pisali o narodnim […]

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, petim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užasa koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji). TARZANSKI SKOK IZ ZGRADE U ZGRADU

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, četvrtim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji). NAPRAVILI SMO FILM!

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, četvrtim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji).

(Opaska uredništva: Ovim tekstovima, četvrtim nastavkom našega kolumniste Borivoja Dovnikovića Borde, prisjećamo se užase koji su počeli prije 75 godina proglašenjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske. Slijedi nastavak životnih uspomena Borde iz Drugog svjetskog rata, ovaj put, kao i prethodni, o godinama izbjeglištva u Srbiji). BEOGRAD