novinarstvo s potpisom
Kako učiniti da značaj baštine bude što jasniji svim društvenim protagonistima? Kako utjecati da se kvaliteta uči, hrabrost dopusti, trud honorira…? Najkraće, dobrom upravom, ali na to je teško utjecati. No, organiziranost struke nije izvan domašaja. Dobro organiziran sektor mogao bi istupati s jedinstvenom i snažnom argumentacijom prema državi i prema ostalim društvenim partnerima.
Prijenos kolektivnog iskustva (ne samo pamćenja!) treba se dogoditi sine ira et studio, pa zato najprije posežemo za znanošću, nadajući se da će se dokazati u svojim vrlinama. Ona je, naime, često sluškinja svima koji joj mogu priprijetiti.
Profit kao jedini ”režiser” stvarnosti je – dobili smo i geopolitičke, nekad nezamislive dokaze, put u propast. Od ranih 80-ih i posebice u posljednjoj dekadi opet je jedna totalitarna ideologija, ovaj put ideologija novca, osiromašila većinu i afirmirala populističku osnovu vladanja. Muzejski kustos niti kulturni administrator u zajednici ne stižu do tog, naizgled pre-složenog znanja. […]
U suvremenom društvu se dogodilo nešto groteskno jednostavno i pogubno: kao da bi se nekadašnja literatura koja je podučavala građane seksualnom životu zamijenila s figurae-veneris brošuricama.
Kapitalizam je realnost, vjerojatno i varijanta nekog prirodnog poduzetništva, ali – on ne mora biti opscen. Suvremena literatura je prepuna izraza koji ta devijantna stanja opisuju kao: korporatizam, crony capitalism, klijentelizam itd. Zanimljivo, za razliku od očekivanja, ”nevidljiva ruka tržišta” je omogućila ove razočaravajuće anomalije umjesto samoregulacije i prosperiteta.
Kapitalizam je realnost, vjerojatno i varijanta nekog prirodnog poduzetništva, ali – on ne mora biti opscen. Suvremena literatura je prepuna izraza koji ta devijantna stanja opisuju kao: korporatizam, crony capitalism, klijentelizam itd. Zanimljivo, za razliku od očekivanja, ”nevidljiva ruka tržišta” je omogućila ove razočaravajuće anomalije umjesto samoregulacije i prosperiteta.
Ja sam duboko i dugo iz ”baštinskih” poslova: kustos, direktor, glavni urednik, profesor, konzultant… Već iza kustosovanja mi se činilo da je posao muzeja važniji no što se čini. Put uvida i dokazivanja je bio dug i zanimljiv.



















































