autograf.hr

U Omišu, gradiću blizu Splita, kroz koji nije baš uvijek bilo lako proći u vremena prije autoceste, jer tu se Jadranska magistrala pretvara u glavnu gradsku ulicu i tu je, usred Omiša, jedna od bizarnijih okuka na putu, održana je neki dan kulturna priredba. Već trinaest godina tu se, mimo turista i hrvatskog turizma, a […]

Moja prva i najvažnija zagrebačka adresa je bila Kukuljevićeva 23, podstanarska garsonijera u potkrovlju, stan za služinčad u jednoj staroj i zapuštenoj zgradi s početka dvadesetog stoljeća. Siva peterokatnica malo iznad Iličkog trga, u vječnoj memljivoj hladovini podno Zelengaja, s nekim pomalo tijesnim ulazom, haustorom i stubištem koji me, ovako u sjećanju, podsjećaju na kakvu […]

Ima je Matijanić jedan iščašeni smisao za humor di mu je svaka druga bila teška pila naopako, a svaka treća felšana šponda od šponde tako da san bidan mora dobro naoštrit ovo malo preostalih moždana za neokrznut izać iz tog njegovog začaranog lucidnog kola. Nerijetko bi mi u gluvo doba noći zna poslat poruku: Kume, […]

Nakon što je zemlja ušla u Europsku Uniju, iz Bruxellesa javili su se glasom zlatne ribice, nudeći zemaljskim vlastima da će im ispuniti jednu želju. I umjesto da, kao u onoj pjesmi Duška Trifunovića, koju je otpjevao Seid Memić Vajta, odbiju age Briselije, jer ako je ribica stvarno zlatna, želje bi trebale biti tri, zemaljske […]

Nakon prve anonimne javke Vlade Republike Hrvatske Jutarnjem listu, na svojoj fejsbučnoj stranici objavio sam fotografiju jasenovačkog spomenika i ovakav tekst: ”Svaki hrvatski predsjednik, tko god on bio, dužan je svakome srpskom predsjedniku, tko god on bio, omogućiti da posjeti Memorijalni centar u Jasenovcu, ne vodeći računa o vremenu posjeta i ne iznoseći pretpostavke o […]

Probijanje zvučnog zida zvuči kao miniranje krčme u vlasništvu kakvog pripadnika nepoželjne nacionalne manjine. Zvuči kao dizanje partizanskog spomenika u zrak. Ali ni jedan ni drugi zvučni fenomen nije mi bio poznat u vrijeme kada je negdje nad mojom glavom neki rauber s vojnom pilotskom dozvolom prvi put probio zvučni zid. Zbilo se to oko […]

Ničega osim cinizma na prvi pogled ne može biti u čestitkama predsjednika Vlade i ministrice kulture upućenim novoj predsjednici Europske federacije novinara. Nina Obuljen Koržinek još se odvažila primijetiti da je to “veliko priznanje za hrvatsko novinarstvo u cjelini”. A oboje su, skupa s predsjednikom Republike, koji je također čestitao, našli da je primjereno naglasiti […]

U stilsko-estetskom pogledu, po motivima, referencama i asocijacijama, arhitekturi svoga djela i žanrovima, stvarnim i persifliranim, Boris Dežulović otpočetka je bio uljez koji je u novinarstvo pristizao iz književnosti.

Jedno od mojih vrlo ranih sjećanja. Vraćamo se odnekud kasno navečer, vjerojatno iz Zenice, i kroz prozor auta na Cirkus placu, na mjestu na kojemu će mnogo godina kasnije izniknuti hotel Holiday Inn, vidimo golemo, najveće, brdo naslaganih lubenica, pod kojim se sklupčao pod kariranom dekom, spava, neki čovjek.

Vicevi se lako i brzo zaboravljaju. Ali iza nekih, ne nužno i najduhovitijih, ostane poneka scena ili rečenica. Tako je iza jednog davnog bosanskog vica o muškoj seksualnoj imaginaciji ostalo ono: “Mah’o ti ne mah’o, ja samo nju vidim!” Ona je, vjerojatno pogađate, vagina, ali pod čuvenijim hrvatskim i srpskim, a bogme i bosanskim te […]

Novca da imam nezamislivo mnogo, kupio bih neboder u kojem živim. I onda bih, kat po kat, stan po stan, kvaku po kvaku, utičnicu po utičnicu, građevinu do u najsitnijih detalja vratio u prvobitno stanje iz 1969, godine kada su u neboder ušli prvi njegovi ljudi. Nestalo bi svih ostakljenih balkona, nestalo bi plastificiranih prozorskih […]

Prošlo je desetak godina otkako sam negdje, na nekoj književnoj manifestaciji, izjavio da se svakoga mjeseca dok plaćam televizijsku pristojbu osjećam kao onaj osuđenik na smrt kojemu krvnik naplaćuje metak kojim će biti smaknut.

Hajde da sad pokušamo, nakon što je od događaja u subotu 21. svibnja prošlo neko vrijeme, izložiti njihovu kronologiju. Ali da govorimo samo o onome što je prosječnom televizijskom gledatelju, novinskom čitatelju i web-surferu moralo biti očigledno. Prvo što moramo uočiti jest da su prešućeni događaji s utakmice.

Premda dobar dio godine proživim pri vrhu jednoga od onih Jelinekovih tornjeva u Zapruđu, jedva da sam u ovih dvadesetak godina dva-tri puta prošetao do Hrelića. Čudno je to, jer volim ovakva mjesta, vašarišta, buvlje pijace, trgovine na otvorenom, te ad hoc stvorene prostore ljudske društvenosti i nekoga prvobitnog, anarhičnog poduzetništva, gdje svaka stvar košta […]

Bog zna koliko već dugo ponavlja se oko francuskih predsjedničkih izbora isti hrvatski medijski igrokaz. Televizija i sve novine, a u posljednjih desetljeće-dva, izvještavaju kako se nad francusku demokraciju nadvio taman oblak.

Ništa u društvu, a možda ni u prirodi, nije takva rijetkost kao ono što je tipično. Ivica Osim bio je tipičan Sarajlija jednoga minulog doba. Podrijetlom – kuferaš. A kako je bosanski nacionalni ključ bio trokomponentan, računalo se da je svatko tu Musliman (kasnije će, od 1993, u posthistoriji, to biti Bošnjak), Srbin ili Hrvat, […]

Na Veliki petak razgovarao je s novinarkom talijanske državne televizije. O vremenima, ljudskim naravima, ratovima i epidemijama. Razgovarao je upravo o onom što bi se od njega očekivalo u dojučerašnja vremena kada papa još nije davao intervjue. Ali za kraj, novinarka je ostavila pitanje koje je, vjerujem, dugo smišljala. Jedino pitanje u kojem postoji nešto […]

Knjigu “Trojica za Kartal”, u kojoj sam trideset godina kasnije nanovo, ali nekim posve drugim pričama, kanio ispisati “Sarajevski Marlboro”, otvara priča “Kino”. Jedne zimske večeri s majkom idem u kino. Karte za kino Dubrovnik danima su unaprijed kupljene, film je veliki hit. Mati, koja je prošla trideset i petu, htjela je u kino s […]

Novinari zagrebačkih Novosti zaputili su se u Hrvatski državni arhiv, iz kojega su, pretpostavljam bez većih problema, iskopali informaciju da je novinar Tihomir Dujmović bio član Saveza komunista Jugoslavije. Snimili su njegov dosje i pomalo ganutljivu molbu za primitak u članstvo, pod naslovom Autobiografija, pisanu kemijskom olovkom, na papiru iskinutom iz školske teke.

Uzalud je Sean Penn lobirao za Ukrajinu, uzalud je prijetio da će pretopiti oba svoja Oscara ukoliko se glumcu i predsjedniku Volodimiru Zelenskom ne omogući da održi govor na dodjeli. Bilo je dovoljno da jedan crnac ošamari drugoga crnca, pa da netragom iščeznu Ukrajina i svi oni porušeni gradovi, tisuće mrtvih i ranjenih, uključujući i […]