autograf.hr

Iz Amerike gotovo tjedno stižu vijesti o masovnim ubojstvima iz vatrenog oružja, u redovitim razmacima i školske djece. Ali ta zemlja od svojih omiljenih ubojitih igračaka ne odustaje, u ime ”slobode” i posvećene tradicije. Svatko može ušetati u specijalni dućan i preko pulta kupiti najopasniji tip vojnoga automatskog oružja.

Sto je godina od rođenja Franje Tuđmana. Možda sam još jedini živi koji ga se sjeća iz danâ prije nego što je krenuo u brzo rastuću političku karijeru. Pohađao sam istu pučku školu u Velikom Trgovišću, išao u istu crkvu, u Tuđmanovu dućanu kupio sam prvu crnu pločicu od škriljevca s pisaljkom i šest bojica […]

”Jahve, kojemu se mole židovi i kršćani, i Alah, kojemu se mole ‘sveti ratnici’ šiitski i sunitski: krvi i glava koliko hoćeš. Kakav je to samo tempo!” Na tu rečenicu Slobodana Šnajdera, što sam je pribilježio kad se ono na Srednjem istoku bila razmahala sječa glava pripadnika druge grane islama, naiđoh prikladno sada dok nam […]

U ove dane užasa na istoku Europe, u provali zla što može emanirati iz jednoga čovjeka i njegove moći da zapali svijet, za što sve ponestaje riječi, meni bez povoda odjednom dođe pred oči gotovo zaboravljeni davni prijatelj.

”Kad su mladi ljudi jednoga naroda konzervativni, onda tome narodu zvoni mrtvačko zvono.” Riječi su to crkvenog čovjeka s propovjedaonice prije 140 godina. Henry Beecher – brat spisateljice svjetski glasovite priče ”Čiča Tomina koliba” – bio je pastor američke Kongregacionističke Crkve, socijalni reformator i pobornik ukidanja ropstva. Čovjek protiv struje svoga vremena, ali i svoje […]

U mladim sam danima doživio pandemiju političara vampira. Vampiri kažem: sinkrono iznikli likovi kao Staljin, Mussolini, Hitler, Franco nisu bili puki tirani. Posjedovali su moć i mjeru nehumanosti da budu kadri u kratkom roku moralno vratiti svijet u paleolitik. Iz njihova su krila na raznim stranama izmigoljili sateliti zlikovci (prema našemu tadašnjem, kao i prema […]

Na svjetlo dana izronilo je dugačko pismo jednoga hercegovačkog franjevca od prije točno 70 godina. Pismo je povijesno značajno, a sve donedavna nepoznato javnosti – zakopano u ostavštini glasovitog bivšeg ustaškog emigranta, svećenika povjesničara dr. Krunoslava Draganovića. Fra Tugomir Soldo bio je emigrant u Italiji. Godine 1945. je među mnogima, dužnima i nedužnima, bijegom spašavao […]

Pokušaj da s teološki obrazovanim prijateljem u Hrvatskoj dotaknem Hansa Künga poučio me je da je taj koncilski teolog i autor velikoga broja knjiga, prevedenih na mnoge jezike, na našim stranama nepoćudno ime. Pisanje da mu je uglavnom multilokvij upitne pravovjernosti; gubitak vremena čitati ga. Među posljednjima došla mi je na red za čitanje Küngova […]

”Prisili ih da uđu”, rečenica je iz Novoga zavjeta koja mi pade na um nakon uznemirujuće katoličke vijesti iz Kanade. Uto naiđoh na domaći katolički tekst koji bi se mogao nasloviti: ”Ne daj im da uđu!”

U Britaniji smo imali izbore, treće u tri godine. Ovaj put za mjesne vlasti i za novog člana parlamenta jedne ključne izborne jedinice. Rezultati su fantastični za desnu, konzervativnu stranu: izišla je iz tih izbora jača no ikada u jedanaest godina neprekinute vladavine.

Iz godinama nagomilanih izrezaka izronio mi zaboravljeni tekst ”Hrvatska će biti lijepa ili je neće biti” Zvonimira Berkovića, iz 2003. Bila mu je to posljednja kolumna, kruna nakon deset godina pisanja pod nazivom ”Zvonar katedrale duha” (toga pronicljivog, duhovitog promatrača domaće intelektualno-kulturne scene više nije želio ni Globus ni Vjesnik).

Pjevaju moji Zagorci: ”Jezero kapljic, jezero let / daj nam Bog na svet’ živet!” Tu ”jezero” (po mađarskom ezer) znači tisuću, a hoće reći mnogo, mnogo. Tisuća se javlja nebrojeno puta u 66 knjiga Svetoga pisma (Biblijski kanon (mjera) dakle sadrži 66 knjiga, ili 73 sa apokrifnim knjigama (u katoličkoj tradiciji još zvanima deuterokanonskim, odnosno […]

Prije godinu dana pisao sam ovdje o apokaliptičkim nevoljama koje će prethoditi svršetku svijeta. Doskora mi se javio prijatelj, kaže da sam dobro urekao Zagreb koji je nakon toga bio pogođen potresom, pored koronavirusa. Povijest proricanja propasti stara je koliko i kršćanstvo. Najavama sigurnog svršetka broja se ne zna. Evo nekoliko novijih.

Imao sam tri prijatelja, sad je upravo deset godina kako su jedan za drugim u kratkom roku umrli.

Čudesna navala hrvatskih političkih, partijskih i vojnih osoba iz bivše države u crkvene klupe prije trideset godina bijaše promptno nagrađena uzvratnom naklonošću crkvenih ljudi. (Usporedan fenomen događao se istovremeno i na drugoj strani, u istočnih susjeda.)

Mala priča iz prohujaloga vremena – o jednom biskupu. Krivudavim mislenim asocijacijama odjednom mi, nakon pola stoljeća, dođe na pamet njegovo ime i lik. Mnogi ga njegovi nisu voljeli. A pitanja koja su njega u ono doba zaokupljala zvuče i danas svježe aktualno, zato ih bilježim.

”Odlučio sam baviti se kriminalom, ali se ne mogu odlučiti kojoj stranci da pristupim”, šalio se engleski komičar Roy Chubby Brown.

Nakon pilule optimizma što nam ju je u ova naglo pomračena vremena ponudio švedski doktor Rosling, egzaktno dokazujući kako svijet za svoje stanovnike dramatičnim tempom biva sve bolji (vidi ovdje), široko je odjeknula nova knjiga nizozemskog povjesničara Rutgera Bregmana, ”Ljudski rod: Povijest nade” (Humankind: A Hopeful History). Bregman dokazuje da je, unatoč svim očiglednim zloćama, […]

Nakon ove nenadane globalne pošasti ništa više neće biti isto – o tome postoji u svijetu široka suglasnost. Dolaze zla vremena! Tiska se opet svježa apokaliptička literatura koja u sadašnjim događanjima čita definitivne znakove da je blizu veliki Svršetak.

Došao sam na svijet tri godine prije dolaska Hitlera na vlast, a u gimnaziju krenuo pola godine prije dolaska Ante Pavelića za poglavnika Hrvatske. Neće dakle više biti okolo mnogo onih koji mogu nešto kazati o vlastitim uspomenama na one dane u Hrvatskoj.