autograf.hr

Orangutan, čovjekov bliski rođak (na malajskom jeziku, oran gutan znači šumski čovjek). U Indoneziji orangutani izumiru, jer njihove džungle danas su beskrajne plantaže palmi uljarica. Prirodno stanište orangutana je uništeno zbog te palme. A palmino ulje danas je neizbježno u prehrani, kozmetici, zdravstvu…

(*grop je čvor, uzao…) Istarski interetnički sukob, nerijetko strovaljen u nacionalistički, rasistički sraz zakrvljenih neprijatelja, produbio se u ponor, u metaforičku fojbu između lokalnih Slavena i Romana poslije Prvog i Drugog svjetskog rata, uz odgovarajuće razvijanje lokalnih mitomanija, predrasuda, stereotipa.

Pišem memoare. Zapravo, sve sam napisa ča san ima povidati, pak zbiren po juštih šezdesiet lit ča pišen, a to ča zabranega ću dati i Autografu. Ma najveć ljude i dogajanja muojega živlienja… Vržmo: Prija osavnajst lit Luciano Lukšić, Istrijanac u Zagrebu, je pisa:

Pjevam šlager sa San Rema 1957., pjevam ga ”ženi u ratu, ratu prema ženama”. Šlager su pjevali Claudio Villa i Gino Latilla, pa Renato Carosone i kvartet Cetra. Kantan šoto voče sam za se i za sve žene mojega živlienja…

”Pučina je stoka jedna grdna”, zapisao je Petar Petrović Njegoš. Ča bi se reklo po našu: narod je nego grdo blago! Naravno, na to nas nisu upućivali u školama, kad smo čitali Njegoša. Osobno, preferiram njegovu misao ”kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom”. Obje ove Njegoševe misli obilježavaju minula (valjda!!!) balkanska vremena. […]

Pomorci pjevaju o namaDok traže puteve do nove IndijeJer smo totalno drukčiji od drugih… Tako je pjevala nekad grupa Vještice (štrige): jasno da je svaki čovjek totalno drukčiji od drugih, pa valjda je onda legitimno misliti da smo mi, ljudi s Jadrana i oko njega, totalno drukčiji od drugih. Jesmo li? I ako jesmo, što […]

Prije osam desetljeća, 13. rujna 1943. godine, NOO za Istru donosi znamenite Pazinske odluke o ”kidanju svih veza s Kraljevinom Italijom i sjedinjenju s našom hrvatskom braćom”. Osam decenija – kao osam stoljeća! Jer tog dana 13. rujna 1943., istarski većinski etnosi, Hrvati i Slovenci, do kraja smo realizirali svoj milenijski san! Pa onda pišem […]

Moram uz ovaj (i ovaj!) jubilej Glasa Istre ”malko” intimizirati, jer su mi bili prijatelji očevi prijatelji i suborci Ante i Ljubo Drndić – utemeljitelji Glasa: s kojima sam sudjelovao u Beogradu sedamdesetih, uz Mariju Crnobori i barba Božu Oplanića, u osnivanju tamošnjeg Društva Istrana, Primoraca i Gorana.

Ma inšoma, čigova je Istra? Ki zapovida? Ča je još živega od propale utopije transfrontalierske EuroIstre? Kultura! Arte! Festivali jedan za drugin. Ta bot, come ogni tanto, đir po Istri van pišen prez milijun festivali istarskih della cucagna dove se bevi e magna, alora besida-dvi della dolcevita istriana (naslov ću špjegati potle).

Pišem ove retke nakon 11. srpnja, na dan kada je u Srebrenici počelo ubijanje preko 8.000 ljudi, a ”baštinici” genocida upravo svim silama pripremaju raspad Bosne i Hercegovine. Zar je moguća neka nova Srebrenica? Ratoborni Mile Dodik kao ”usamljeni jahač”, kao harambaša wannabe republike, kao (tjelesno) napuhani Putin. Kao nekad Catalina: Dodik danas stavlja na […]

Od prvij kuorki do sad, Glas Istre je sinja muoje živlienje, štampan je u partizani 1943. – istarski 100 posto, kad san ima četiri lita. Sad ih iman 84. Vol dir ča će reči da san stariji četiri lita nego Glas Istre. A jur đornališta, u Glasu Istre san jur šezdesiet lit. Tako da ovaj […]

Nightlife is safe most of all in Croatia and Slovenia! Ta nemojte ka’sti!!! Štijen pa mriži EU novice i ne virujen suojima oči. Ma ste znali da po nuoći Hrvatska i Slovenija su najsigurnije zemlje u Evropi? Moreš u dva ujutro prošetati po Tromostovlju eli po Špici, i niedan te nieće mani grdo pogledati, altroke da […]

Ča je je, drioman si, moran kupiti pametnu uru, smartvoč. Štijen ča pišu uvi novi merli ‘štuti: moreš biti i trubilo, ma ko imaš smartvoč, šubito si puri Ajnštajn. Propio in corsa i fa ‘ste machine inteligenti e i disi che oramai le divneta geniali. I ča sad? Čovik je u strahu da će mu […]

SIPRI (Stockholm International Peace Research Institute), međunarodni institut sa sjedištem u Stockholmu. Osnovan je 1966. godine i već više od pola stoljeća nemilosrdno znanstveno denuncira oružane sukobe, vojne budžete i potrošnju, trgovinu oružjem, zauzimajući se dosljedno za razoružanje i kontrolu naoružanja. WarLords, naravno, nisu baš oduševljeni. I još manje će biti novijom studijom SIPRI-ja.

Krijesovi uoči Prvog maja diljem Slovenije – a drugdje ih nije bilo, naravski – čarobno su nasljeđe iz žive prahistorije. Te vatre kao da su osvijetlile europski put izlaska iz tmine koja nas okružuje. Pišem ovo na dane oslobođenja moga zavičaja, od 1. do 5. maja 1945. godine, Trsta, Rijeke, Pule. I uoči 9. maja, […]

Šetnja Istrom ovoga puta je gotovo utopijska, homerska, za me, nešto kao povratak Odiseja na Itaku. Istra kao Obećana zemlja, nakon briselskog plana ogromnih ulaganja u ”evropeizaciju” ovdašnje prometne mreže.

Novi predsjednik Crne Gore Jakov Milatović retorički je 100 posto evropski orijentiran, ali u EU pretežu skeptični tonovi o njegovim budućim evropskim koracima, jer iza svega stoji čvrsta sprega sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i Aleksandrom Vučićem. BBC podsjeća da je s Đukanovićem Crna Gora primljena u NATO i stekla pregovarački status za članstvo u EU. […]

Mužjačka Hrvatska, i susjedstvo, mogu odahnuti, otišla je ”u veliko bezglavo ništa” (by Krleža) Dubravka Ugrešić, svjetska književnica nagrađivana i prevođena na dvadesetak jezika. I nepopustljiva ratnica za oslobođenje žene i zgažene čovječnosti Balkana.

Ossia, la storia de Viteus vitifoliae Fitch, ovvero Daktulosphaira, che xe Phylloxera vastatrix, ča je šenac koji nan je loze požera i mladiće stira ća, valje u Merike. L’amerika, Merika, Merika, ma cossa vraga ti strilli, Lamerikamerikamerika, ma cossa la xe sta merika, ča svi komoč čekaju poj u Meriku? 

Eppur si muove: na mreži, inače bogatog ulova sve samih ispraznosti, toplo preporučam beogradski portal Peščanik, čiji moto u zaglavlju govori sve – ”ako vam je dobro, onda ništa”. Peščanik redovito donosi zapise Nan Levinson, američke spisateljice i žestoke antiratne aktivistice, koja se u jednom tekstu prisjeća danas kako su prije više od pola stoljeća […]