Dejan Jović relativizira NOB

 

Samo nekoliko dana uoči 9. svibnja 2015., Dana pobjede nad fašizmom, prof. Dejan Jović je izjavio da partizani nisu oslobodili Jugoslaviju 1945. godine. Sudjelujući u emisiji 3. programa Hrvatskog radija rekao je: ”Partizani su se svakako časno borili protiv fašizma, protiv okupatora, borili su se za očuvanje i zaštitu nacionalnih manjina, osobito Srba u Hrvatskoj, i svakako su bili dio velike antifašističke koalicije, ali da su oslobodili Jugoslaviju je pretjerano i netočno”.

Na tu tvrdnju da partizani nisu oslobodili Jugoslaviju od fašizma upozorio me znanac, ogorčeno tvrdeći da se provodi fašizacija Hrvatske.

I možda se ovom temom i ne bi trebalo posebno baviti da u posljednje vrijeme (uoči izbora) nismo obasuti reinterpretacijama povijesti Drugog svjetskog rata.

Pitanje je, međutim, jesu li svi ti reinterpretatori povijesnih zbivanja, zaokupljeni svojim interesima, svjesni odjeka, pa i mogućih problema zbog svojih uglavnom nekompetentnih istupa.

Sve ne vjerujući da sam čuo da ”partizani nisu 1945. oslobodili Jugoslaviju”, posredstvom Interneta odslušao sam emisiju ”Okrugli stol – J. B. Tito 35 godina poslije”, emitiranu u poslijepodnevnim satima 4. svibnja 2015. godine na 3. programa HR-a.

Samo nekoliko dana uoči 9. svibnja 2015., Dana pobjede nad fašizmom, prof. Dejan Jović je izjavio da partizani nisu oslobodili Jugoslaviju 1945. godine. Sudjelujući u emisiji 3. programa Hrvatskog radija rekao je: ”Partizani su se svakako časno borili protiv fašizma, protiv okupatora, borili su se za očuvanje i zaštitu nacionalnih manjina, osobito Srba u Hrvatskoj, i svakako su bili dio velike antifašističke koalicije, ali da su oslobodili Jugoslaviju je pretjerano i netočno”

I čuo prof. Jovića da je Zagreb oslobođen sedam dana nakon Hitlerova samoubojstva te da bi bio oslobođen i da nije bilo ni jednog partizana. Ustvrdio je nadalje Jović i da ustaše 22. travnja 1945. imaju punu kontrolu nad Jasenovcem, pa se postavlja pitanje jesu li partizani oslobodili Jugoslaviju ili su to učinili neki drugi.

Nasuprot čudnim ocjenama prof. Dejana Jovića nesporne činjenice ukazuju da su upravo partizani oslobodili Jugoslaviju od fašizma 1945. godine.

To oslobađanje bio je višegodišnji proces koji se zbog toga ne može jednoznačno tumačiti.

Primjerice, u dopisu Ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije (PRO, F. O. 371/48811) navodi se: ”Titovo napredovanje prema sjeveru, makar kako prihvatljivo s vojničke točke gledišta, ipak ga vuče prema provincijama Julijskoj Veneciji i Koruškoj. Bilo bi pogodnije kada bi se događaji tako razvijali da Tito privremeno bude zadržan otporom ustaša i bijele garde oko Zagreba i Ljubljane, što bi savezničkim snagama omogućilo da u miru zauzmu Julijsku krajinu”.

Partizani su, međutim, 1. svibnja 1945. godine zauzeli Trst. Nakon 12 dana potpisan je dogovor sa zapadnim Saveznicima i partizani su se 12. lipnja 1945. povukli iz Trsta.

To povlačenje partizana iz Trsta, međutim, nije zadovoljilo Veliku Britaniju i SAD, pa su 15. svibnja 1945. diplomatskim notama zahtijevale uspostavljanje savezničke vojne uprave u Julijskoj Veneciji, te potčinjavanje partizana u tom području savezničkom zapovjedništvu.

Svoje diplomatske note Velika Britanija i SAD ”poduprle” su i vojnim prodorom (iskrcavanje u Puli iz koje su se britanski i američki vojnici povukli tek 15. rujna 1947. godine).

Radi izbjegavanja izravnog vojnog sukoba partizana sa Saveznicima vlada DF Jugoslavije je u Beogradu 9. lipnja 1945. potpisala Sporazumom sa vladama Velike Britanije i SAD-a kojim je teritorij Julijske Venecije privremeno podijeljen na Zonu A i Zonu B.

Na tvrdnju da partizani nisu oslobodili Jugoslaviju od fašizma upozorio me znanac, ogorčeno tvrdeći da se provodi fašizacija Hrvatske. I možda se ovom temom i ne bi trebalo posebno baviti da u posljednje vrijeme (uoči izbora) nismo obasuti reinterpretacijama povijesti Drugog svjetskog rata. Pitanje je, međutim, jesu li svi ti reinterpretatori povijesnih zbivanja, zaokupljeni svojim interesima, svjesni odjeka, pa i mogućih problema zbog svojih uglavnom nekompetentnih istupa

Sve to objašnjava zašto je Đuro Kumičić, državni podtajnik, tek 8. svibnja 1945. godine predao grad Zagreb. Đuro Kumičić (sin Eugena Kumičića) predao je grad Zagreb u nazočnosti vatikanskog nuncija Ramira Marconea naravno partizanima, a ne ”nekim drugima”, kako bi to rekao prof. Jović.

Uostalom, Njemačka je službeno kapitulirala 8. svibnja 1945. u 23 sata i 15 minuta, pa se kao prvi dan u miru slavi 9. svibnja (jer se prema moskovskom vremenu kapitulacija potpisala toga dana).

Ni oslobađanja zemlje od fašista prije Trsta i Zagreba nisu se odvijala bez problema. Srbija je nakon sloma partizanskog ustanka 1941. godine bila praktično pacificirana. Zbog toga su 1944. partizani morali iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske u Srbiju prebaciti značajne vojne snage. Uz podršku savezničke avijacije započela je u proljeće 1944. bitka za istočnu Srbiju, u kojoj su partizani porazili Nijemce i četnike. A onda su se 10. listopada 1944. kod Velike Plane spojile partizanske jedinice sa jedinicama Trećeg ukrajinskog fronta Crvene armije. I tada su partizani i Crvena armija započeli zajedničku bitku za oslobođenje Beograda, koja je završila oslobađanjem Beograda 20. listopada 1944. godine.

Jedinice Crvene armije su (u znatno manjem broju, jer glavnina je nakon bitke za Beograd prebačena na druge frontove izvan teritorija Jugoslavije) nastavile zajedno s partizanima borbu na Srijemskom frontu. Na treritoriju Hrvatske jedinice Crvene armije borile su se samo sjeverno od Drave i Mure.

Očito su mnogi zaboravili da su Saveznici – Velika Britanija i SAD s jedne i Sovjeti s druge strane – s ”figom u džepu” tobože pomagali partizanima. Slično su se ponašali i talijanski fašisti i njemački nacisti prema kvislinškim vojnim formacijama u Jugoslaviji.

Ne treba stoga zaboraviti da je Londonskim sporazumom tek 1954. Zona A (danas pokrajina Trst) priključena Italiji, a Zona B (primorska Slovenija i Istarska županija) Jugoslaviji, odnosno Sloveniji i Hrvatskoj. Konačna granica između Italije i Jugoslavije dogovorena je tek 10. studenoga 1975. godine Osimskim sporazumima.

A što se tiče ”saveznika” Staljina i njegovih imperijalističkih ambicija prema Jugoslaviji, moralo se pričekati sve do 29. lipnja 1948. kad je KPJ odgovorila na optužbe u Rezoluciji Informbiroa. Zaključeno je da se Rezolucija IB objavi u cijelosti zajedno s odgovorom CK KPJ u listu Borba u 500.000 primjeraka i tako je bilo raskinuto sa Staljinom.

Čuo sam od prof. Jovića da je Zagreb oslobođen sedam dana nakon Hitlerova samoubojstva te da bi bio oslobođen i da nije bilo ni jednog partizana. Ustvrdio je nadalje Jović i da ustaše 22. travnja 1945. imaju punu kontrolu nad Jasenovcem, pa se postavlja pitanje jesu li partizani oslobodili Jugoslaviju ili su to učinili neki drugi

Do ponovnog uspostavljanja odnosa između SSSR-a i Jugoslavije došlo je nakon Staljinove smrti potpisivanjem Beogradske deklaracije 1955. godine (susret Tito – Hruščov). No i ta je deklaracija prekršena samo godinu dana kasnije upadom Crvene armije u Mađarsku.

Teritorijalne pretenzije Saveznika prema teritoriju koji su oslobodili partizani zapravo nikad nisu ni prestale. Pitanje je stoga: kome trebaju te reinterpretacije povijesti o oslobađanju Jugoslavije koje bi se dogodilo i da uopće nije bilo partizana?

U spomenutoj emisiji na 3. HR-a bilo je riječi i o tome da je Komunistička partija Jugoslavije na početku rata propagirala zaustavljanje ”međunacionalnih klanja” i ujedinjavanje svih naroda u antifašističkoj borbi i za pravednije gospodarske odnose, te da je sve do kraja rata skrivala svoje stvarne boljševističke ciljeve.

Nedavno sam čuo priču o tome da je Većeslav Holjevac, vojni zapovjednik Zone B, pozvao tadašnje zagrebačke džezere da dođu svirati u Zonu B kako bi se nekako pariralo ”onima iz Zone A”, te da je otuda kasnije nastao i Opatijski festival lake glazbe. I kako to jednoznačno tumačiti kada su džezere u to vrijeme po Zagrebu progonili revni SKOJ-evski aktivisti.

No, kako se ne mogu jednoznačno tumačiti odnosi partizana i Saveznika (Velike Britanije, SAD-a i SSSR-a), tako ni odnosi unutar Komunističke partije nisu bili jednoznačni. Značajne su bile razlike između rukovodstva Komunističke partije Hrvatske i rukovodstva Komunističke partije Jugoslavije. Dio rukovodstva KPH zalagao se čak i za demokratske izbore i višestranačje. To je osobito bilo vidljivo u Otočcu na zasjedanju ZAVNOH-a, kasnije na savjetovanju u Topuskom, itd. Recimo i da je zbog tih razlika najvjerojatnije kasnije uklonjen i Andrija Hebrang.

Da bi se moglo kompetentno govoriti o komunizmu u Hrvatskoj, treba znati nešto i o previranjima i odnosima unutar komunističkih partija u Jugoslaviji. Ništa se ne može tumačiti samo ”crno-bijelim” prikazima. Nedvojbeno su 1945. partizani oslobodili Jugoslaviju od fašizma. Besmisleno je nijekati naličje tog oslobođenja. Ali jednako je besmisleno zbog naličja nijekati oslobođenje od fašizma

Da bi se moglo kompetentno govoriti o komunizmu u Hrvatskoj, treba znati nešto i o previranjima i odnosima unutar komunističkih partija u Jugoslaviji. Ništa se ne može tumačiti samo ”crno-bijelim” prikazima.

Nedvojbeno su 1945. partizani oslobodili Jugoslaviju od fašizma.

Besmisleno je nijekati naličje tog oslobođenja. Ali jednako je besmisleno zbog naličja nijekati oslobođenje od fašizma.

***

Opaska uredništva: u ovom se tekstu autor bavi izjavama prof. Dejana Jovića koje su mu neprihvatljive, i to je u redu, ali vas inače pozivamo da iskoristite ovu rubriku tako da se čitatelji jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355.

    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora