Dragan Zelić: ”GONG i civilna scena neće šutjeti”

Dragan Zelić, član zagovaračkog tima GONG-a, rođen je u Bugojnu u Bosni i Hercegovini, a tijekom rata, kao izbjeglica, završava osnovu školu u Brelima i srednju u Makarskoj. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Njegova su područja interesa izborni procesi uključujući popise birača i izborni menadžment, transparentnost rada tijela javne vlasti i borba protiv korupcije s naglaskom na transparentnosti financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja te područje sukoba interesa.

GONG-ova iskustva i znanja o praćenju izbora i edukaciji birača prenosio je organizacijama civilnoga društva u Rusiji, Mongoliji, Libanonu, Makedoniji, Bosni i Hercegovini i Armeniji, a sudjelovao je u promatračkim misijama EU-a, OESS-a, NDI-a i ENEMO-a na izborima u Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Bugarskoj, Gruziji, Libanonu, Izraelu – Zapadnoj Obali i Pojasu Gaze, Slovačkoj, Ukrajini, Ugandi i SAD-u (Florida). Tijekom 7. saziva Hrvatskog sabora obnašao je dužnost vanjskog člana Odbora za Ustav, poslovnik i politički sustav. Bavi se i istraživanjem te analizama različitih pravnih okvira i međunarodnih standarda vezanih uz izbore, korupciju i transparentnost tijela javne vlasti. Povod za ovaj intervju je 20. godišnjica djelovanja GONG-a, što se obilježilo 13. travnja.

Kada i zašto je osnovan GONG?

GONG je osnovan 1997. jer je jednostavno grupi mladih građana, studenata, ali i udruga bila “puna kapa” netransparentnih izbora te onemogućavanja da i građani imaju pravo pratiti i nadgledati izborni proces kako bi spriječili i otkrili potencijalne manipulacije da bi slobodna volja birača mogla doći do punog izražaja.

GONG je osnovan i radi poticanja građana na aktivnije sudjelovanje u političkim procesima, radi boljeg informiranja i edukacije građana o izbornim procesima te otvaranja i jačanja komunikacije između građana i izabranih političkih predstavnika, što je iz ove perspektive i danas važno, jer je jaz između građana i političara, nažalost, sve veći i u Hrvatskoj i na EU razinama, a to otvara vrata populizmu.

U kakvim je okolnostima osnovan GONG?

GONG-ov rođendan obilježava se 13. travnja, jer su tog datuma 1997. održani prvi (lokalni) izbori koje je GONG pokušao promatrati unatoč zabrani tadašnjeg Izbornog povjerenstva. Naime, 1990-ih neovisno i nepristrano nadgledanje procesa izbora bilo je onemogućeno, čime je povjerenje građana u izborni proces bilo ozbiljno dovedeno u pitanje .

Koji su ciljevi vaše organizacije?

Cilj djelovanja GONG-a je promicanje i unapređenje ljudskih i građanskih prava te ohrabrivanje i osnaživanje građana za što aktivniju participaciju u procesima donošenja političkih odluka. GONG promiče kulturu dijaloga, otvorenosti, transparentnosti i odgovornosti u javnoj sferi, te poštivanje ljudskih, naročito građanskih prava istraživanjem, zagovaranjem i edukacijom, samostalno ili u suradnji s pojedincima i organizacijama koji dijele vrijednosti GONG-a.

Čija je zapravo bila inicijativa za osnivanje GONG-a?

Tijekom devedesetih je civilna scena bila vrlo aktivna, ali i hrabra te je osvjetlala obraz ove političke zajednice. Na tom valu i na poticaj aktivista koordinacije 13 organizacija za zaštitu i promociju ljudskih prava, studenata i drugih aktivista pokrenuta je ”inicijativa samoorganiziranja nevladinih organizacija i građana Građani organizirano nadgledaju glasanje – GONG”.

Brzo ste prisilili vlast da usvoji standarde…

Nakon kampanje GONG-a i odluke Ustavnog suda kojom se dopušta nestranačko promatranje izbora u Izbornom zakonu 1999. godine konačno je usvojen i tzv. ”narančasti” amandman, te se od tada propisuje pravo promatranja izbora od strane domaćih, nestranačkih promatrača.

Kojim sličnim primjerima su se služili osnivači?

Naš početni okvir je bio OESS. Naime, Hrvatska kao članica OESS-a preuzela je i obveze proizašle iz članstva, a to je, među ostalim, i omogućavanje nestranačkog promatranja izbora te poštivanje standarda OESS-a za njihovo organiziranje i provođenje.

Iako je promatranje izbora danas demokratska tekovina, ono se provodi uglavnom u mladim i nestabilnim demokracijama, ali posljednjih godina i u tzv. zapadnim demokracijama poput Nizozemske, Austrije, Španjolske i SAD-a. OESS-ova institucija ODIHR osnovana je 1990. godine u Varšavi i aktivna je na području promatranja izbora, razvoja demokracije, ljudskih prava, tolerancije i nediskriminacije te vladavine prava s kojom GONG aktivno surađuje.

Dakle, GONG je devedesetih godina prva domaća organizacija koja je započela s nestranačkim promatranjem izbora te edukacijom i informiranjem građana o izbornom procesu. Kako je uznapredovao taj proces i zašto je on toliko važan?

Najprije smo imali na umu potrebe za nestranačkim promatranjem izbora i problemima u izbornom procesu. Praćenje izbora danas, a posebno predizbornog perioda, ne i nužno promatranje na izborni dan s promatračima na biračkim mjestima, ima sve veće značenje, jer smo vidjeli koliko je izborni proces ranjiv, primjerice, u SAD-u, Nizozemskoj i nekim drugim zemljama, tj. koliko je podložan stranim utjecajima kako bi se ugrozila i zamutila slobodna volja birača. O utjecaju novca i medija u kampanjama da i ne govorimo.

Pogledajte samo primjer financiranja kampanje za Brexit; ni procesi referenduma nisu imuni. Stoga danas postaje sve važnije u Europi, a i šire, zaštititi integritet izbornog procesa, tj. zaštititi građane i njihovu političku volju.

GONG je od tada jako evoluirao, ali neki problemi ostaju.

GONG je i danas snažno fokusiran na izborni proces i zaštitu demokratskih institucija, ali i na političku odgovornost te edukaciju i obrazovanje građana kako bi mogli biti aktivni građani poštujući temeljena ljudska prava i slobode.

Ponosni smo što promatramo mnoge izbore, informiramo građane o izborima, educiramo desetine tisuća maturanata o biračkom pravu te o načinima javnog zagovaranja i ostvarivanja njihovih prava. Zatim smo organizirali na stotine tribina i radioemisija širom Hrvatske dovodeći građanima zastupnike, ministre, gradonačelnike, pa čak i predsjednika Republike da odgovaraju na njihova pitanja.

Početkom 2000-ih otvorili smo Sabor za građane dovodeći maturante i građane iz cijele Hrvatske na susrete sa zastupnicima i u posjet Saboru, a danas je normalno da to obavlja Hrvatski sabor, što nam je i bio cilj. GONG je otkrio i “glasanje mrtvih” birača na predsjedničkim izborima 2005., što je kasnije pridonijelo sređivanju popisa birača nakon donošenja novog Zakona o prebivalištu i Zakona o registru birača.

Kad smo 2007. proglasili parlamentarne izbore netransparentnima zbog lažnih financijskih izvještaja Sanaderovog HDZ-a, bili smo proglašeni neprijateljima Hrvatske. Nažalost, kao što javnost zna, pokazalo se da smo bili u pravu. Da se tada reagiralo, možda bi se manje novca “izvuklo”, a i šteta za HDZ kao stranku bi bila manja.

Kakav vam se čini zakon koji regulira financiranje stranaka i izbornih kampanja?

Danas u Hrvatskoj imamo dobar Zakon o financiranju stranaka, za što se GONG godinama zalagao. Tu je i DIP kao stalno tijelo, što je GONG također zagovarao. Međutim, ne vidimo nikakvu dodanu vrijednost tog tijela danas u odnosu na vrijeme kad ono nije bilo stalno tijelo, osim što danas troše mnogo više nego ranije uz gotovo isti učinak. Ne nadziru kvalitetno ni financiranje stranaka i kampanja, što bi im trebao biti posao.

Međutim, i dalje ostaje mnogo posla na sređivanju izbornog zakonodavstva, omogućavanju građanima da imaju veći utjecaj na izborima, čemu je pridonijelo i uvođenje preferencijskog glasanja iako je GONG tražio više glasova i smanjenje praga unutar lista kako bi glas bio vredniji.

Koje biste druge učinke djelovanja GONG-a istaknuli, a što vam je još važno obaviti?

GONG se izborio i za uvrštavanje prava na pristup informacijama kao ustavnog prava 2010. godine, a javnost je postala osjetljiva i na pitanja sukoba interesa kao predvorja korupcije.

GONG-u danas preostaje raditi na jačanju neovisnosti institucija i integriteta izbornog procesa, ali i snažno se zalagati za obrazovanje za demokratsko građanstvo kako nam građani kao jedna od središnjih točaka demokracije ne bi ostali politički zapušteni, tj. kako ne bi izgubili minimum kritičkog pogleda na političke procese i kako bi bili spremni braniti temeljne ustavne vrijednosti.

Kako procjenjujete stanje društva tada kada je osnovan GONG i danas?

Hrvatska je u vrijeme osnivanja GONG-a tijekom devedesetih prolazila kroz vrlo teško razdoblje poslijeratne demokratske tranzicije i stvari u društvu i državi su bile jasnije, tj. “igralo se otvorenih karata”. Vlast nije prikrivala svoj karakter, dio medija je otvoreno “zatupio svoju oštricu”, a građani su bili ujedinjeniji u obrani demokratskih vrijednosti, što je 2000-ih rezultiralo kakvim-takvim razvojem demokracije i “lakšim disanjem”. Tome je svakako pridonio proces ulaska u EU, ali i proeuropski orijentirane vlade spremne da brane antifašističke vrijednosti, sekularni karakter Republike te da polako grade neovisne institucije.

Tu mislim na Račanovu Vladu i na Sanaderove vlade kojima ne treba zaboraviti pripisati i pozitivne tekovine gledajući iz današnje perspektive, naravno, ne zanemarujući sustavnu korupciju. Ne treba zaboraviti ni veliki doprinos ulasku Hrvatske u EU i istinsku volju za obračun s korupcijom za vrijeme premijerke Jadranke Kosor.

Danas na to vrijeme, na dio demokratskih dostignuća, ma koliko to zvučalo čudno, možemo gledati sa simpatijama. To možda govori koliko smo danas u “luzerskoj” poziciji, koliko smo u sustavnoj krizi. Ne samo gospodarskoj, o kojoj se bar govori, već u socijalnoj, demokratskoj te krizi humanosti i solidarnosti.

Precizirat ću pitanje: jesmo li još uvijek deficitarno društvo ako razmišljamo o demokratskoj proceduri, o slobodi medija ili o kulturi ljudskih prava?

Ono što je danas vidljivo je to da se Republika sve više udaljuje od svojih građana. Primjera je mnogo: od zaštite socijalnih, egzistencijalnih prava, socijalne pravde, radničkih prava, zaštite ljudskih prava, slobode pojedinca, vladavine prava, (ne)jednakosti pred zakonom, manjinskih prava, zaštite javnog prostora, gospodarskih dobara, prava na dobro obrazovanje i dobru upravu. Građani se sve više pitaju ima li tu itko tko ih štiti te ako ih i “štiti”, na koji ih način štiti? Tko je njihov glas danas?!

To se svi moramo pitati. Moramo se pitati i na koji način vratiti građane u fokus, premda i oni snose dio odgovornosti u cijelom procesu – odgovornost za biranje (ne)odgovornih političara koji će pošteno raspolagat njihovim novcem, odgovornost i za šutnju i nereagiranje, ali i za neizlazak na izbore, a to je ono što minimalno mogu napraviti.

Zašto šira javnost i veći dio građana nije svjestan stanja u medijima te činjenice da je dio kvalitetnih novinara morao otići iz nekih medija samo zato što su htjeli biti novinari na svom poslu! Pogledajte samo novinarsku opustošenost na javnoj televiziji. Dakle, proces povratka Republike je dvosmjeran, ako ne i višesmjeran proces.

Dakle, problem je očito i kod samih građana, ne isključivo kod elita…

Nisam siguran da je većina građana svjesna vrijednosti demokracije, zaštite ljudskih prava i sloboda i svoje uloge u tom procesu. Zato se mora raditi na kvaliteti sveukupnog obrazovanja i to ne samo mladih nego i zrelijih generacija.

Što je s političkim strankama koje moraju raditi na privlačenju onih najboljih u svoje redove, a ne isključivati ih? Stranke ne bi smjele oklijevati da odmah “odstrane nezdravo tkivo” u svojim redovima, a to ovisi i o unutarstranačkoj demokraciji. Što budemo imali zdravije stranke, šansa je da imamo i zdravije vlade kad jednog dana dođu na vlast.

Dakle, još jednom, koji su vaši prioriteti danas?

Naši prioriteti su aktivni građani, aktivni u obrani svih vrijednosti našeg Ustava i ne stidjeti se tekovina poput antifašizma i sekularnog karaktera države koji nije dovoljno naglašen u Ustavu. Ukoliko se kao pripadnici političke zajednice sramimo svog Ustava, onda se radi o prvorazrednom političkom licemjerstvu. To se svakako odnosi i na političke stranke koje imaju posebnu odgovornost da pokažu građanima da su spremni rješavati njihove probleme, spremni ih slušati i uključivati u proces odlučivanja te raditi na razvoju zemlje. Moraju se vratiti i otvoriti građanima.

Svi moramo raditi i na izgradnji i jačanju institucija kao temelja arhitekture političkog sustava koje će raditi na otvorenosti i transparentnosti objavljujući sve više podataka koje građani mogu koristiti. Time se pridonosi i prevenciji korupcije, tj. jednostavno rečeno, pridonosi tome da se novac građana troši transparentno, racionalno i da se zna kamo je otišla svaka kuna, pa ako je otišla krivo, da se odmah reagira.

Prof. Josip Kregar, jedan od naših kolumnista, nedavno je napisao kako izgleda da su građani oguglali. Da borba protiv korupcije kao nije zastala, već propala. A gotovo donedavno nije izgledalo tako. On kaže da je borba protiv korupcije borba za opstanak.

Korupcija ne smije postati način života, zakon ne smije biti “tko je jamio, jamio” i borba za goli osobni interes bez svijesti o zaštiti naših javnih, zajedničkih interesa. Zakon se mora primjenjivati na sve jednako, a ne da samo slabi, nemoćni osjete učinkovitost države, a da “krupne ribe” kršenjem zakona, ugnjetavanjem slabijih postaju partner države. Takva država nije država.

Građani zaslužuju da oni koji su na vlasti iskreno kažu da im je prioritet borba protiv korupcije; tu se može zaustaviti “curenje novca”. Mora se inzistirati na reformi javne uprave, jer građani imaju temeljno pravo na dobru upravu. Svi procesi će ići vrlo sporo sve dok većina građana šuti, “sliježe ramenima”. Tu je prof. Kregar u pravu.

U takvim uvjetima je vrlo lako biti na vlasti. Ostaje nam nada u pojedine medije koje moramo jačati kako bi bili pravi glas građana i korektiv vlasti. Isto vrijedi i za organizacije civilnog društva.

Čime biste se još željeli ili planirate baviti?

Svakako je potrebno staviti naglasak na korištenje novih tehnologija u demokratskim procesima, ali se ne smiju zaboraviti sve prednosti konvencionalnih oblika građanske participacije i komunikacije sa strankama i izabranim predstavnicima.

Reforma javne uprave, jačanje unutarstranačke demokracije te svi izazovi predstavničke i sudioničke demokracije kao i uloge izravne demokracije moraju biti ozbiljno razmotreni. Građani svakako trebaju sudjelovati u procesu donošenja odluka, ali to nikako ne smije smanjiti odgovornost izabranih političkih predstavnika.

Usto će GONG i dalje, u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, podržavati razvoj Faktografa, portala za provjeru činjenica, boreći se protiv lažnih informacija. Nastavit ćemo s radom zaklade Solidarna promovirajući jačanje civilnog društva i solidarnosti u društvu; Faktograf i Solidarna su na neki način i GONG-ova “djeca”.

Kako gledate na stanje civilne scene u Hrvatskoj?

Civilna scena je za vrijeme Karamarkove Vlade doživjela udar kao i slobodni mediji, neovisna kultura i neovisne institucije, ali je iz tog udara izašla još jača, te se pokazala kao ozbiljan faktor na koji će morati računati sve buduće vlade, bilo lijeve, bilo desne.

Civilna scena neće šutjeti ma koliko nas prozivali i dalje kao “strane plaćenike” iako samo tražimo da se u ovoj zemlji poštuju ljudska prava, socijalna pravda, da institucije budu otvorenije, a političari odgovorniji, da se novac građana troši odgovornije…

I dalje ćemo upozoravati na korupciju i tražiti od političara da razvijaju ovu zemlju. Neki koji se pronađu u našim prozivkama će možda reći da smo “protiv Hrvatske” jer “stajemo na žulj” njihovim privatnim i grupnim interesima dok se u isto vrijeme prikazuju kao veliki domoljubi.

Lako je biti domoljub dok se “ispod zastave pune privatni džepovi”. Govoreći domoljubnim rječnikom, pravo domoljublje je ukazivati na nepravilnosti i na pogreške vlasti, prozivati lošu vlast istodobno nudeći rješenja te štititi slabije, boriti se za ljudska prava i pravo na različitost. Ohrabruje da sve više građana želi živjeti u uređenoj zemlji i da “mahanje zastavama” sve manje građana može impresionirati i zaslijepiti dok se negdje drugdje “pune privatni džepovi”.

S druge strane, pojavljuju se udruge na javnoj sceni koje zagovaraju ograničavanje prava drugih i drugačijih, a bez minimuma transparentnosti. Svatko tko ulazi u javni prostor mora pokazati na koji način se financira i kakva mu je organizacijska struktura. Ne smije se dogoditi da bilo koja udruga mijenja Ustav, a da ne znamo ili nagađamo tko financira takve inicijative.

Pokušavajući dogovoriti ovaj intervju, saznao sam da je Jelena Berković, izvršna direktorica GONG-a, u Poljskoj, a vi ste se upravo vratili iz Gruzije. Govori li to o međunarodnoj relevantnosti GONG-a? U kakve ste to projekte uključeni izvan granica RH?

GONG je vrlo cijenjena organizacija u međunarodnim okvirima te stoga blisko surađujemo s međunarodnim vladinim organizacijama poput OESS-a, ranije s Delegacijom Europske unije u Hrvatskoj, sudjelujemo u različitim mrežama udruga na razini EU-a, surađujemo s drugim organizacijama civilnog društva, posebno u našem okruženju, dijeleći iskustvo i znanje iz Hrvatske u cilju kvalitetnije demokracije i u zemljama u okruženju, što je izravni interes Republike Hrvatske.

Hrvatska je tijekom ulaska u EU postigla i određene uspjehe tako da GONG, ali i druge udruge, promiču izvan Hrvatske i pozitivne aspekte i primjere poput uređenja financiranja političkih stranaka, prava na pristup informacijama i bitke protiv sukoba interesa. A to bi izvan naših granica trebala promicati i Republika Hrvatska.

GONG i druge udruge su tijekom prošlih godina privukle značajna sredstva iz EU fondova, a privlače ih i danas. Sva su sredstva potrošena u Hrvatskoj, što s ekonomskog gledišta predstavlja čisti izvoz. Udruge su povukle gotovo 90% sredstava iz EU fondova.

Kako ste obilježili 20 godina GONG-a?

GONG je svoj rođendan obilježio regionalnim vremeplovom aktivističkih i umjetničkih praksi ”U potrazi za građankom/građaninom” i večernjim kulturnim programom pripremljenim u suradnji s udrugama KURZIV i DOMINO iz Zagreba, Centrom za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, Helsinškim parlamentom građana Banja Luka, udrugom CIVIL iz Skopja, udrugom ANIMA iz Kotora, Kulturom promjene Studentskog centra iz Zagreba i zakladom SOLIDARNA, uz financijsku potporu programa Europa za građane.

Konferencija je održana u Studentskom centru u Zagrebu, u četvrtak 13 travnja 2017. i osmišljena je kao prostor za podsjećanje, razmjenu i promišljanje iskustava, međuodnosa i učinaka umjetničkih, aktivističkih i medijskih inicijativa izgradnje mira, zaštite građanskih i ljudskih prava, okoliša i javnih dobara koje su od kasnih 1980-ih do danas zamišljale, stvarale i promovirale ideje i prakse demokracije smještajući građanku/građanina u poziciju političkog subjekta i stvaratelja društvenog značenja.

Puno je ljudi svih ovih godina bilo angažirano u vašoj organizaciji. Imate li potrebe nekoga istaknuti ili se nekome posebno zahvaliti?

Mislim da u prvome redu moramo zahvaliti tisućama građanki i građana koji su na bilo koji način bili uključeni u razvoj GONG-a, koji su sudjelovali u GONG-ovim aktivnostima i koji su nas podupirali. GONG je svoje ideje i želju za pozitivnim promjenama pretakao u projekte koje je prijavljivao na javne natječaje različitih donatora te je time naš rad bio puno lakši; njima stoga posebno zahvaljujemo.

GONG zahvaljuje i vrijednim i stručnim djelatnicima u različitim institucijama kao i školama s kojima je surađivao ili surađuje. Također je potrebno istaknuti i pojedine zastupnike i političare s kojima smo surađivali, a mnogi političari pokazuju da nisu svi isti te da politika može biti plemenit posao služenja građanima. Kao jedan od temelja svake zdrave demokracije GONG posebno ističe ulogu većine medija i novinara koji cijelo ovo vrijeme prate rad organizacija civilnog društva i razvoj demokracije.

Posebno treba zahvaliti svim osnivačicama i osnivačima GONG-a; izuzetnu ulogu u razvoju i etabliranju GONG-a kao hrabre, neovisne i profesionalne organizacije imala je kolegica Suzana Jašić koja je, zajedno s drugim kolegicama i kolegama, pridonijela tome da GONG postane relevantna organizacija koja nudi rješenja istovremeno upozoravajući na anomalije u našoj demokraciji, političkim procesima, demokratskim institucijama, upozoravajući na političku odgovornost, ali ne zaboravljajući ulogu i odgovornost građana te naglašavajući temelje – zaštitu ljudskih prava i sloboda.

GONG je, želim i to istaknuti, organizacija s jasnom demokratskom i sudioničkom strukturom i načinom odlučivanja, u čijem radu važnu ulogu ima i Vijeće GONG-a, pa se i njima zahvaljujemo.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora