Franjini dobri i loši momci

Papa Franjo se 14. ožujka oko 11 sati i 30 minuta vratio u Vatikan, u autobusu, zajedno sa svojim suradnicima iz Rimske kurije, nakon što su tijekom jutra završene korizmene duhovne vježbe u Domu Božanskoga Učitelja u mjestu Ariccia, ljetnikovcu redovničke zajednice otaca paolina. Zahvaljujući se voditelju duhovnih vježbi Angelu De Donatisu za vještinu kojom je – kako je rekao Papa – posijao dobro sjeme Božje Riječi, rekao je ”Molim Vas da nastavite moliti za ovaj ‘sindikat vjernikâ’ jer, svi smo grešnici, ali svi želimo slijediti Isusa izbliza, ne gubeći nadu u obećanje, ali i ne gubeći smisao za humor.”

 

Rijetko kada u tih samo nekoliko riječi biva koncentrirano toliko istine o Crkvi i rijetko kada se netko, pa bio on i papa, tako dobro i metaforični točno sa izvrsnim smislom za ironiju osvrnuo na neku pokrajinsku crkvu, u ovom slučaju, naravno, i ne pomišljajući da će tamo neki zločesti novinar u Zagrebu to iskoristiti, na tzv. ”Crkvu u Hrvata.”

 

Jer, ako ćemo pravo, hrvatski su popovi sve samo ne sindikat, sve samo ne obdareni tipovi za humor i za autoironiju jer, Bože moj, oni su sve do jednoga sami sveca do sveca.

Rijetko kada u tih samo nekoliko riječi biva koncentrirano toliko istine o Crkvi i rijetko kada se netko, pa bio on i papa, tako dobro i metaforični točno sa izvrsnim smislom za ironiju osvrnuo na neku pokrajinsku crkvu, u ovom slučaju, naravno, i ne pomišljajući da će tamo neki zločesti novinar u Zagrebu to iskoristiti, na tzv. ”Crkvu u Hrvata”

 

Zašto sam tako kiselog raspoloženja? Ne znam točno. Ima već nekoliko mjeseci da svaki puta kada dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta don Tonči Matulić stane dijeliti moralne lekcije lijevima i desnima (jer on je, znamo, oličenje uravnoteženosti i umjerenosti), meni se digne kiselina u stomaku.

 

A evo i povoda. IKA javlja da je ”Papin dan” proslavljen u četvrtak, 13. ožujka, u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu u organizaciji Križarske organizacije (da, nemojte se čuditi, ti frikovi još marširaju Zagrebom). U prvoj točki programa je nastupio rečeni don Matulić (onaj isti koji u slobodno vrijeme istjeruje vraga iz nevladine scene). Matulić je govorio na temu ”Papa i društveni mediji”, pa se pitao: ”U čemu iznenađuje i zašto Papa tako plijeni pozornost svjetovnih medija?”

 

Dr. Matulić je istaknuo da ono što njega oduševljava kod Pape možda oduševljava i svjetovne medije, no upozorio je ”nisu isti razlozi, nisu isti motivi zbog kojih je oduševljenje jednog prosječnog vjernika veliko.” Ističući da papa Franjo uživa ne malu popularnost, primijetio je da je ta popularnost paradoksalno oblikovana često puta tako da se na jednoj strani nalazi papa Franjo kao neki zalutali kozmički moreplovac, a na drugoj strani stoji Crkva kojoj je on na čelu.

 

Ali, pazite sad, evo genijalnoga zaključka: ”Često puta izgleda kao da on valja, a mi ne valjamo, ili da on valja, a neki u Crkvi ne valjaju”, rekao je dr. Matulić i upozorio je da ”papa Franjo ne ispovijeda neko drugo vjerovanje, doli ono isto kao i mi, nema neko drugo evanđelje, nego isto ono kao i mi.”

Matulić vrši vrhunsku manipulaciju s Papom koji reče masu puta da mu idu na živce svećenici koji voze najskuplje aute, koji imaju najnoviji model telefona, koji nemaju vremena ni volje baviti se sirotinjom, a da one koji skandaliziraju ”malene” nije štedio, govori podatak da ih je podsjetio na Isusove riječi da bi im bilo bolje da se sami ubiju (da si zavežu mlinski kamen oko vrata i bace u more)

 

To je vrhunska manipulacija s Papom koji reče masu puta da mu idu na živce svećenici koji voze najskuplje aute, koji imaju najnoviji model telefona, koji nemaju vremena ni volje baviti se sirotinjom, a da one koji skandaliziraju ”malene” nije štedio, govori podatak da ih je podsjetio na Isusove riječi da bi im bilo bolje da se sami ubiju (da si zavežu mlinski kamen oko vrata i bace u more).

 

Jasno je da ako dekan KBF-a smatra da je on perfektan (a vidjet ćemo da s visoka svima nama voli govoriti i njegov nadređeni, zagrebački nadbiskup Jozo Bozo), ne može shvatiti da je Papa već do besvijesti rekao da u Crkvi i u kleru ima dobrih, a ima i loših momaka. To da smo ”svi grešnici” nije Papin izum. To znamo čak i bez čitanja Svetog pisma, to znamo čim ustanemo i kada se pogledamo u ogledalo jer nitko od nas zapravo nije toliko sposoban lagati i varati druge koliko je to sposoban činiti sebi samomu.

 

U papinom ”sindikatu”, dakle, ima svjesnih i marljivih radnika, ali ima, Bože moj, i zabušanata i zgubidana koliko god želite. Ima i pervertita, ima i fanatika, ima i onih koji su tu samo da im se klanjamo i da im se služi, ima, ponajviše, matulića, onih koji sve znaju i ništa više ne trebaju naučiti. Njima je krcata Hrvatska.

 

Pa da pojasniko dekanu Matuliću ono što mu, kada slavi Papu, očito nije jasno: papa Franjo baš njemu kaže da ”Više voli Crkvu koja je puna modrica, koja je bolna i prljava jer je bila na ulicama od Crkve koja je nezdrava od ograničenja i brige za vlastitu sigurnost.”

U Papinom ”sindikatu”, dakle, ima svjesnih i marljivih radnika, ali ima, Bože moj, i zabušanata i zgubidana koliko god želite. Ima i pervertita, ima i fanatika, ima i onih koji su tu samo da im se klanjamo i da im se služi, ima, ponajviše, matulića, onih koji sve znaju i ništa više ne trebaju naučiti. Njima je krcata Hrvatska

 

Pošto se bojim da dr. Matulić ovo neće shvatiti, osim kao atak na svoju veličinu i neprikosnovenu pamet, haj’mo pokušati to kazati drugačije, školovanim jezikom, ali prostodušnije. Budući da je dr. Matulić teolog, samo da ga najprije podsjetimo kako bi se on trebao izražavati jer, brate, pun mi je kufer tih njegovih osuđivanja i hagiografskih pokušaja da se lansira u orbitu nedodirljivih.

 

Teologija mora biti autentična, a ne oportunistička ili konformistička. Dakle, ona mora biti spekulacija o vjeri koja traži i lojalno priopćava kršćansku istinu. Teologija mora biti slobodna, a ne autoritativna. To mora biti aktivnost koja neće biti ometana administrativnim mjerama ili sankcijama onih koji vladaju crkvama jer joj je cilj priopćiti ono u što je uvjerena.

 

Teologija mora biti kritična, a ne tradicionalistička, jer to mora biti znanost koja, budući poštuje metodologiju, trpi svako kritično provjeravanje postulata, metoda i rezultata. Teologija mora biti ekumenska, a ne sektaška ili usko konfesionalna jer u drugoj teologiji mora vidjeti sugovornika, a ne neprijatelja, kako ad intra, unutar kršćanstva, tako ad extra, u susretu s drugim religijama.

 

Teologija (kako ju vidi Hans Küng) ne smije biti tajna aktivnost (samo za one koji vjeruju), nego mora biti dostupna i onima koji ne vjeruju.

 

Teologija ne smije nagrađivati vjernike niti braniti klerikalni sistem, već tražiti istinu. Ideološki oponenti ne smiju biti ignorirani ili tretirani kao krivovjernici, nego se prema njima treba uspostaviti odnos kritične solidarnosti, uspostavljajući što objektivniju diskusiju.

Gospodine kardinale, ako Boga znaš, pokaži barem na trenutak da si shvatio koji su to ”znakovi vremena” u kojima nam je ”darovan” papa Franjo. Samo nemoj, majke ti, valjati gluposti da je ovo vrijeme ”Siromašne Crkve – Crkve za siromašne”, da je ovo vrijeme kada Papa mora pokušati ostvariti Isusovu zamisao poistovjećivanja sa siromašnima, a da toga vremena nije bilo prije deset godina ili da ga neće biti nakon smrti pape Franje

 

Osim toga, teologija mora biti interdisciplinarna aktivnost. Teologija i filozofija moraju biti, kao što su teologija i prirodne ili društvene znanosti, u kritičko-dijaloškome odnosu. Problemi prošlosti ne smiju imati prioritet pred problemima današnjice. Norma ne smije biti tradicija, bilo koja, nego primarna poruka Evanđelja, a da Evanđelje bude proučavano kritično-povijesnom metodom. Koristiti treba jednostavan jezik, a ne skup biblijskih arhaizama ili helenističko-skolastičkih dogmatizama.

 

Važno je tražiti teoriju koju je moguće vjerovati i praksu koju je moguće živjeti, kako dogmatsku, tako etičku, kako u smislu osobne duhovnosti, tako u pogledu obnove dotrajalih institucija, posve tražeći slobodu pojedinca i oslobođenje u crkvama.

 

I, pored svega, treba gajiti najveću moguću toleranciju i tražiti jedinstvo kršćanskog i ljudskog. Ja ću u ovoj korizmi moliti da ovo dr. Matuliću konačno iz dupeta stigne u glavu. Jer nije točno da je on Good Guy, a svi mi Bad Guys. Svi smo mi pred našim očima, ili bismo trebali biti, kaže Papa, loši momci, svi smo mi grešnici, iako smo pred Božijim očima, bez iznimaka, ”Good Guys” jer nas On voli pa smo Mu zbog toga dobri.

 

Ajme, ali nije samo Matulić taj koji mi diže kiselinu. Tu je i kardinal Bozanić. I on je odvažno stao pod križarskim barjacima, pa je mudroslovio ovako: da je Papa ”Božji dar. I to ne zbog onoga što o njemu govore mediji ili netko drugi, nego što to mi znamo iz vjere (…) ali mi ćemo biti uz Papu uvijek, jer bolje od njih (od Jadranke Brnčić, Petera Kuzmiča, Branimira Pofuka, Drage Pilsela i ostale bande) znamo tko je i što je Papa za nas.”

Kako se tek Bozanić, Matulić i svi ti ”dobri momci” Papina ”sindikata” ponašaju prema onima u sredini? Nikako. Sredina ne postoji. Jer ili si s Matulićem i Bozanićem ili si protiv. Dakle, nisi. Jer ako si protiv, ti nisi. Ti si ne-čovjek. Ti si praznina u izvještajima IKA-e i Glasa Koncila. Ti si crna rupa. Ti si blato iznad kojeg stupaju križari čvrsta koraka te ta čudna sorta hrvatskih svećenika koji zaboravljaju da nisu jedini u svemiru i da i u nama još ključa osloboditeljska žudnja starozavjetnih proroka i smisao za to da se povijest neprestano mora stvarati kako bi bila dostojna svoga Stvoritelja

 

Bozanić ima poseban smisao za teologiju vremena jer imamo spoznaju kako je i ovaj Papa, kao što su bili i njegovi prethodnici, darovan Crkvi ”u određenom vremenu.” ”To je ono što nas zadivljuje, da Bog uvijek šalje Crkvi papu za to konkretno vrijeme, i to ponovno otkrivamo i spoznajemo i zato iz te vjere, iz tog crkvenog zajedništva zahvaljujemo Bogu za dar pape Franje.”

 

Hajde, onda, gospodine kardinale, ako Boga znaš, pokaži barem na trenutak da si shvatio koji su to ”znakovi vremena” u kojima nam je ”darovan” papa Franjo. Samo nemoj, majke ti, valjati gluposti da je ovo vrijeme ”Siromašne Crkve – Crkve za siromašne”, da je ovo vrijeme kada Papa mora pokušati ostvariti Isusovu zamisao poistovjećivanja sa siromašnima, a da toga vremena nije bilo prije deset godina ili da ga neće biti nakon smrti pape Franje.

 

Jer, očito nam to pokazuju Matulić i Bozanić svojim oholim nastupima; dokle god Crkva djeluje u uvjetima svojega teološkog shvaćanja kršćanstva, ona ne može biti, kako bi sadašnji Papa želio, ”Crkva siromaha ili siromašna Crkva”. Najviše što može jest da se predstavlja kao Crkva za siromahe.

 

Naime, kao strukturirane zajednice i institucije, kršćanske crkve uvijek idu ususret siromasima iz pozicije bogatih (što Bozanić i Matulić jesu, bogati popovi). Kršćani, pa i najjednostavniji misionari, u dodir sa siromasima stupaju iz pozicije moći (što Bozanić i Matulić jesu – naime, moćnici). Umjesto da se poistovjećuju s njima, kako je to sveti Franjo činio, kršćani se prema siromasima odnose skrbnički i paternalistički (kao kada Matulić i Bozanić propovjedaju, ”odozgor”).

 

A kako se tek Bozanić, Matulić i svi ti ”dobri momci” Papina ”sindikata” ponašaju prema onima u sredini? Nikako. Sredina ne postoji. Jer ili si s Matulićem i Bozanićem ili si protiv. Dakle, nisi. Jer ako si protiv, ti nisi. Ti si ne-čovjek. Ti si praznina u izvještajima IKA-e i Glasa Koncila. Ti si crna rupa. Ti si blato iznad kojeg stupaju križari čvrsta koraka, te ta čudna sorta hrvatskih svećenika koji zaboravljaju da nisu jedini u svemiru i da i u nama još ključa osloboditeljska žudnja starozavjetnih proroka i smisao za to da se povijest neprestano mora stvarati kako bi bila dostojna svoga Stvoritelja.

 

Jer iako, nažalost, mnogi osloboditeljski procesi nisu našli u Crkvi dovoljnu potporu, treba reći da ni milost ni Kraljevstvo Božje ne nalaze u Crkvi isključive, nego favorizirane nositelje. Matulić i Bozanić kao da nisu savladali osnovne spoznaje nečega što nazivamo milost.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora