Gdje mirišu pravda i sloboda

”Tu mirišu pravda i sloboda”, rekao je ovih dana Dimitrije televiziji N1, student iz Niša koji s kolegom Dušanom pješači oko 110 km na putu prema Kragujevcu gdje se spremao još jedan općenarodni protest studenata kojima se pridružuje veliki broj građana Srbije. Već treći mjesec pratimo, suvremenici smo sveopćih protesta u Srbiji kojih je jedan od važnih dijelova i meditativna 15 minutna šutnja, komemoracija za 15 žrtava rušenja nadstrešnice na novosadskom kolodvoru 1. studenog prošle godine. Što se to nas tiče?

Pa što bi nas se više od toga trebalo ticati? Ako nas se pravda i sloboda tiču onda nas se i ovi otoci miroljubive borbe za njih tiču. Zapravo, uz podršku i želju da ovaj nenasilan pokret u susjednoj državi uspije, tiče nas se jer su ovo mjesta na kojima tražimo oslonac u sveopćoj svjetskoj divljini političkog nasilja.

U svijetu koji žrtvama pomora u Gazi nudi premještaj, kako bi na njihovim ognjištima gradili rivijeru, bazene i fitnes dvorane, u svijetu koji bi htio da je normalno da se o Ukrajini pregovara bez Ukrajinaca i to bi još nazivao mirom, u tom svijetu su za naš opstanak duše i uma neophodne oaze stvarnosti koja nas podsjeća da ”je drugačiji svijet moguć”, da nisu svi etički okviri pokidani.

Ima još ljudi koji znaju da makijavelističke politike svjetskih sila jesu imperijalizam, a ne realizam, jesu pljačka, a ne pobjeda, jesu sirova sila, a ne ekspeditivna politika svjetskih trgovačkih mešetara.

Okrećemo lice onim mjestima gdje žive subjekti koji slijede miris pravde i slobode kako bismo napunili svoje baterije za otpor koji čini se ne možemo izbjeći.

Negdje, na početku Drugog svjetskog rata možda su se slično osjećali u našoj regiji, ali i drugdje, npr. u Francuskoj, ljudi koji su promatrali kako u njihove živote ulaze sile fašizma i nisu dvojili da se trebaju priključiti pokretu otpora.

Nama danas treba pokret otpora – nenasilni. Danas nenasilni pokret otpora poručuje: koliko god javnih televizija okupirali igrači bezobzirne politike, mi mislimo drugačije i mi znamo drugačije. Gdje možemo i prokazujemo bahatost i nasilje. Radi etičnosti i ljudskosti možemo se svaki dan odupirati mišlju riječju i djelom. Svaki dan i na svakom mjestu.

Sedamdesetih godina su čileanski protivnici Pinochetovog režima jedni druge bodrili i podsjećali: ne daj da ti preokrenu dušu. Danas mi jedni druge trebamo bodriti i ponavljati, koliko god da to bodrenje treba trajati, govoreći: ne daj da ti preokrenu dušu kada ti hoće prodati rog za svijeću tvrdeći da bi se na mjestu pokolja (Gazi) moglo i zamisliti graditi rivijeru prethodno protjerujući izmoreno autohtono stanovništvo.

Kakav je to blijedi izgovor da je Hamas prijetnja koju treba eliminirati. Pa zar ne vidimo tko je rasturio Gazu, tko je od tog grada, te pokrajine prekomjernim granatiranjem napravio krajolik sličan Hirošimi, Dresdenu nakon bombardiranja?

Zato smo uperili pogled u mjesta s kojih mirišu pravda i sloboda, jer nam treba snaga koju ona šire da se odupremo tim pokušajima izvrtanja duha.

Ta mjesta postoje gdjegod i u Crkvi kojoj pripadamo. Suvremenici/e smo borbe unutar Katoličke crkve između onih koji bi sinodalnim koracima išli prema reformi Katoličke crkve i onih koji se tih pomaka jako boje. Ne vide da svojim kočenjem reformi podržavaju ideologiju, a ne jedini kršćanski nauk.

Mislimo na situacije kada katolici naglašavaju dostojanstvo žene, a zaboravljaju da ono treba imati pokriće u ravnopravnosti i pravima žena. Vrijedna su svjedočanstva žena, sudionica na Svjetskoj sinodi prošlog listopada u Rimu koja su dala priliku nekim biskupima da shvate dubinu tog problema. Laici na sinodi k tomu su bili podrška progresivnim biskupima koji se za reformu zalažu. Kako bi svi zajedno uz neizostavne sukobe napravili koji korak naprijed.

Jer, nema što Crkva pričati o poštivanju ljudskih prava, ako istodobno krši ljudska prava polovice čovječanstva. I tako, hrabre žene i muževi koji su s njima postaju nama ohrabrenje, vjetar u leđa da se u lokalnoj razini trudimo oko sličnih vrijednosti. Za nas su oaza na kojoj mirišu pravda i sloboda.

”Nije nada uvjerenje da će nešto izaći na dobro, nego je čvrsta sigurnost, da nešto ima smisla, ma kako završilo”, zapisao je Vaclav Havel.

Ovo vrijeme je bremenito spomenutim zločinačkim nepravdama, osjećajem nemoći da se one ne mogu odmah zaustaviti, opasnošću da se polako na njih naviknemo.

Neki analitičari tako već tumače kako bi Trumpovo biznisovanje Gazom bilo nečuveno da živimo u idealnom svijetu. No smatraju da u svijetu već ima mnogih etničkih čišćenja, te Trumpov plan nije tako grozan kako izgleda.

Naprotiv, grozno je kako izgleda. Grozno je da je ikome palo na pamet takvo što reći, još groznije će biti ako se provede u djelo. Naime, i u nesavršenom svijetu kakav je naš postoji i dalje etika, moral, vizija, ljudskost. Ne zavisi moral od stanja u svijetu, nego o duhovno intelektualnom habitusu, treningu i njezi osobe i zajednice.

Toj groznoj gluposti kao i svakoj sličnoj sada i ovdje treba trajno pružati otpor.

Kako bismo u tome uspjeli i izdržali vrijeme nenasilnog otpora, za koje ne znamo koliko će dugo trajati, dane su nam oaze na kojima miriše pravda i sloboda, kao što su blokade u Srbiji, kao što su hrvanja za sinodalni put u Katoličkoj crkvi.

Uperimo poglede u njih, okrenimo leđa bestidnim ispadima bezobzirne nepameti/gluposti i sakupimo glave kako bismo vidjeli ŠTO JA MOGU/mi možemo DANAS/i svaki dan učiniti za MIR u Ukrajini, u Gazi i u svakoj drugoj prilici koja nam se pruži u životu.

Kada se tako postavimo, vidjet ćemo da načina ima mnogo i da ima sve više ljudi u tom otporu. Kao što vidimo ljude na ulicama Srbije.

 

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Moćna stvar – kad ne dižemo glas iz mržnje nego zbog nade
    •  Tko nam je ukrao Advent?
    •  Radikalno nježno u ''kvrgava'' vremena
    •  Prigovor savjesti u miru i ratu
    •  Mir radi Vivian Silva
    •  Biskupi pozivaju na otpor radikalnoj desnici
    •  Mir je održiv i samo u miru možemo razgranati svoje živote
    •  Gospodo na trgovima, korizma je: odrecite se nasilja
    •  Da ljudi budu ljudskiji
    •  Rodoljublje nije batinanje petnaestogodišnjih Vukovaraca

> Svi tekstovi ovog autora