Jasenovačke su žrtve naše žrtve, a Bartolomej je i naš pastir!

U subotu u Jasenovcu, u hramu Rođenja svetog Jovana Krstitelja, koji je bio pretijesan da primi sve svećenike, vjernike i njihove goste pa su mnogi liturgiju povodom obilježavanja 75 godina od stradanja mučenika jasenovačkih slušali preko zvučnika i na videozidu u dvorištu pored crkve, stajao sam tik do patrijarha ekumenskog Bartolomeja i njegova sudomaćina, patrijarha srpskog Irineja. Tamo sam stigao u pratnji našega kolumnista, dekana Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku Petera Kuzmiča.

Ne znam za Petera, nisam ga pitao, ali ja sam tu liturgiju doživio, a osobito Bartolomejevu propovijed na grčkom (koju je mitropolit Porfirije Perić prevodio na srpski), kao vrlo intimnu duhovnu obnovu.

Na spomenutoj liturgiji, a osobito kada sam nakon nje stajao zajedno s patrijarsima na humku na mjestu nekadašnjeg ustaškog logora Jasenovac, pod kojim su sahranjene kosti žrtava, nisam imao nikakve dvojbe da sam dio jedinstvene Kristove Crkve, da su Bartolomej i Irinej moji pastiri, da ih smatram braćom i da su jasenovačke žrtve, sve one bez obzira, baština i temelj moje vjere, fundamentalna stvar jer mučenici, bez obzira na njihovu etničku ili vjersku pripadnost ili na njihov svjetonazor, pripadaju svakom narodu.

Mučenici su samo prividno bili poraženi. To bezbrojno mnoštvo heroja pridruženo je i poistovjećeno s Isusom i oni su, također, alfa i omega, početak i svršetak.

Ne znam za Petera, nisam ga pitao, ali ja sam tu liturgiju doživio, a osobito Bartolomejevu propovijed na grčkom (koju je mitropolit Porfirije Perić prevodio na srpski), kao vrlo intimnu duhovnu obnovu

U katakombama prvi su kršćani poštovali mučenike moleći se na njihovim grobovima i spominjući ih u bogoslužju, osobito na godišnjice njihovih smrti, ukopa ili prijenosa njihovih kostiju. Od 4. stoljeća nad grobovima mučenika gradile su se crkve, a njihove se relikvije ugrađuju u oltare.

Jasenovački su mučenici pridodani svim prethodnim mučenicima i svima koji i danas stradavaju jer im se gazi sloboda.

Ove subote nad kostima mučenika jasenovačkih smo stajali, kao crkva, predvođena nasljednicima apostola i, što se mene tiče, potpuno je svejedno jesam li stajao u društvu Bartolomeja ili u društvu pape Franje: stajao sam s pastirima.

Da, hrvatska braćo i sestre, nemojte pristati na izvitoperenu teologiju i još pokvareniju politiku: jasenovačke su žrtve, ti sveti srpski, židovski, romski i ini mučenici, naši mučenici, a Bartolomej i Irinej su i naši pastiri!

Donijet ćemo na Autografu cjelovitu Bartolomejevu propovijed izrečenu na liturgiji u Jasenovcu, ali sada želim istaknuti nekoliko njegovih rečenica.

”Sloboda je božanski dar čovjeka, dragocjeniji od bilo kog drugog. Nacizam je u zemljama u kojima je prevladao natjerao ljude da se odreknu dara slobode i da se potčine tiraniji. Mi pravoslavni kršćani odbacujemo totalitarizme; bili smo žrtve historije, okolnosti i ljudskih izopačenih izuma i metodologija i zato odbacujemo svako nasilno nametanje sebe drugom i idemo putem pomirenja, odricanja i žrtve. Učešće vaseljenske patrijaršije u ovim manifestacijama odavanja časti novomučenicima jasenovačkim šalje i poruku tolerancije i ljubavi koja ne zaboravlja tragedije prošlosti i žrtve tiranije i mučenike, nego u isto vrijeme prašta i miri”, rekao je patrijarh.

Nasuprot nezrelim i zlonamjernim novinarima, nasuprot huškačima u mantijama, nasuprot onima koji obezvređuju svete jasenovačke i druge žrtve, nasuprot mnogima koji su slijepi za Kristovu ljubav i poziv na jedinstvo, a spremni na mržnju, osvetu i ekstremizam, ja moram kazati da su u Jasenovcu ubijeni moja majka i moj otac, moji djedovi i moje bake, moja braća i sestre, te da me je u toj dubokoj boli došao utješiti, pomazati, potvrditi i ojačati ekumenski patrijarh Bartolomej

Zašto bismo imali poteškoća prepoznati se u ovim riječima? Zašto bi bilo netočno poistovjetiti se sa Srbima, s pravoslavnima? Zašto Bartolomej i Irinej, Porfirije, Jovan, Grigorije i druge tamo prisutne vladike ne bi mogli biti naši predstavnici?

U svom obraćanju kao domaćin, vladika slavonsko-pakrački Jovan Ćulibrk je podsjetio da su iz Konstantinopola poslana braća Ćiril i Metod ”da nam daruju pismo, ikonu, službu i molitvu: i Srbima i Hrvatima i svim Slavenima na šaru zemaljskom”. Slično je govorio i Bartolomej.

I zašto onda moramo naglašavati naše razlike kada je mnogo hitnije i ugodnije isticati sve ono što nam je zajedničko, što nas povezuje i što nas čini svjesnima da je povrh svega važno uzdignuti jedinstvo djece Božje?

Silne emocije koje su zavladale dušom Bartolomeja, jer mi je rekao vladika Jovan da mu je patrijarh priznao da se nikada nije osjećao toliko potresen kao u subotu iznad jasenovačog humka sa žrtvama, potiču i mene da vam svjedočim poruku tolerancije i ljubavi koja ne zaboravlja tragedije prošlosti i žrtve tiranije i mučenike, nego u isto vrijeme prašta i miri.

Nažalost, mnogi naši sugrađani u to ne vjeruju, pa tako novinarka Hrvatskog radija Tanja Baran, urednica emisije “Susret u dijalogu” koja započinje ponedjeljkom nakon vijesti u 9 sati (a prikazuje se i na HTV4 u 21:10) pita svoje goste, notornog ”njekatelja” jasenovačkog genocida novinara Igora Vukića (tajnika Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac) i još notornijeg rušitelja jedinstva kršćana, sisačkog biskupa Vladu Košića, je li patrijarhovo sudjelovanje u Zagrebu na konferenciji o holokaustu i služenje liturgije u Jasenovcu bio istinski ekumenski čin?

Pita ih je li bilo primjereno da svoj prvi posjet Hrvatskoj patrijarh Bartolomej veže uz Jasenovac? Pita zašto postoji više istina o jasenovačkim žrtvama? Pita kako to da se posjet dogodio bez velikih najava, kao što se može pretpostaviti da je trebalo biti i zašto je održan dva dana prije parlamentarnih izbora u Hrvatskoj? Pita što je sadržaj i što su poruke dvodnevna patrijarhovog posjeta?

Pita bedastoće i nameće teze koje bi trebale obezvrijediti posjet Bartolomeja Hrvatskoj, molitvu za mučenike, naše mučenike, i koje bi imale za cilj prikazati Bartolomeja kao nekakvog uzurpatora i agitatora.

Silne emocije koje su zavladale dušom Bartolomeja, jer mi je rekao vladika Jovan da mu je patrijarh priznao da se nikada nije osjećao toliko potresen kao u subotu iznad jasenovačog humka sa žrtvama, potiču i mene da vam svjedočim poruku tolerancije i ljubavi koja ne zaboravlja tragedije prošlosti i žrtve tiranije i mučenike, nego u isto vrijeme prašta i miri

Emisija je trebala biti i sačekuša za vladiku pakračko-slavonskog Jovana Ćulibrka koji je, shvativši to, hvala Bogu, javio urednici da neće sudjelovati u emisiji.

Nasuprot nezrelim i zlonamjernim novinarima, nasuprot huškačima u mantijama, nasuprot onima koji obezvređuju svete jasenovačke i druge žrtve, nasuprot mnogima koji su slijepi za Kristovu ljubav i poziv na jedinstvo, a spremni na mržnju, osvetu i ekstremizam, moram kazati da su u Jasenovcu ubijeni moja majka i moj otac, moji djedovi i moje bake, moja braća i sestre, te da me je u toj dubokoj boli došao utješiti, pomazati, potvrditi i ojačati ekumenski patrijarh Bartolomej.

Rekao mi je da ne smijem zaboraviti Boga, da je Crkva živa i snažna i da sam se dužan suprotstaviti svakom totalitarizmu, svakoj tiraniji i svakom obliku osvete.

Neka mi se osuše ruke, neka ostanem bez glasa i časti ako iznevjerim to što sam ovdje napisao.

    •  10 godina od smrti Živka Kustića me i dalje jedno proganja
    •  Šeperova odluka o “ukazanjima” u Amsterdamu i Međugorje
    •  Gasi se franjevačka provincia koja me dovela u Hrvatsku
    •  Dokle će Crkva koristiti Jazovku da dezavuira antifašizam?
    •  U povodu Dana državnosti, datuma kojeg se HDZ-ovci srame
    •  30 je godina od, možda, najboljeg intervjua u mojoj karijeri
    •  Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
    •  Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
    •  Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
    •  35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada

> Svi tekstovi ovog autora