Ljubići su zakon jer se u politici nikada ništa ne mijenja

Ovu moju koja već četrdeset godina prati sva politička zbivanja zajebavam s uzrečicom: ”Jednom politolog, uvik politolog”.

Naime od kad je diplomirala njoj ne more promać ni jedan štrajk, rat, vojni puč, pad vlada, parlamentarnih sjednica, aboriđanskog plemenskog okupljanja, engleskog doma lordova pa sve do smjene prve čunke u nekom kotaru.

U početku joj je to bija hobi, a sada skoro profesija. Sve ona to prati. O zasjedanju UN-a, Vijeća Europe, ruske Dume, MMF-a, foruma u Davosu, OPECA, G17 plus Centralnog komiteta kineske partije, BRICS-a oli NATO-a neću ni da govorim.

Jebalo majku, ona zna sve od toga ko je prva čunka opozicije u Novoj Papui ili ministar vanškolskih aktivnosti u Kazahstanu do vozača zamjenika kotara u Dugobabama. Šta može kad voli bit informirana i tu pomoći nema.

”Pismo nerođenom djetetu” Oriane Fallaci kao i ”Egzil” Enza Bettize zna skoro napamet. A bidan Enzo, kojeg je ka i njenog oca dojila ista baba Mara, zamalo je pa u nesvist kad ga je ispravljala na kojoj se točno stranici njegova libra nalazi neki njegov citat.

Zna znanje i gotovo, a kako i neće kad od jutra do ponoći stalno prati svjetsku političku situaciju. Televizija, radio, novine ili portali njoj svejedno.

Za razliku od nje ja san jedno vrime lipo pratija političku situaciju u Jugi, a za pravo reć i ona mene. Tako da nije nimalo čudno što je ta ljubav ukoričena u oni libar Stipe Šuvara šta se zove ”Bijela knjiga”. Meklo me na desetak mista u puno lipo društvo onih šta su se zajebavali na račun partijskih eskapada. Jebaji ga, mlado ludo!

A kad je nastalo totalno ludilo u vrime erozije ljudskih duša redovito smo slušali Deutsche Welle, Glas Amerike, Radio Beograd, Tiranu, Vatikan, Radio Brod, Slobodnu Europu pa sve do Radio Moskve jer smo tili čut sve strane ne bismo li znali kako stojimo.

A kad je završija ti nametnuti krvavi ratni pir ja san izgubija volju za praćenjem politike i političara. Naravno, jer dok smo svi mi u njemu ovako ili onako ostali ranjeni i dok je neko u njemu izgubija život, drugi egzistenciju, treći ideale, rat je njih u velikom luku zaobiša.

Od tada slabo pratim vijesti, otvorena, saborske sjednice, ka i one županijske i gradske. Pa ko more iste predratne čunke u novim ideološkim dresovima slušat kako iz petnih žila s istih ili sličnih pozicija pljucaju po svojoj, ne tako davnoj, prošlosti. I sve to pod izlikom: Moralo se!

Vođen onom starom kako me možeš jednom zajebat, ali na istu ideološku fintu dva puta, brale, nećeš. Pivajte vi istu pismu s izmijenjenim nacionalističkim versima nekom drugom jer ja falše reprize slušat neću.

I dok san posramljeno prizna kapitulaciju svih uvjerenja, ova moja i dalje stameno stoji na informativnom braniku. Mo’š joj zabranit, vodu, kruv ili zrak, ali pravo na informiranje čuva ka oni šta čuvaju šifre za pokretanje nuklearnog rata. I nema majci da će pokleknit. A to valja cijenit.

Doduše tu cijenu plaćam ja jer od jutra visi ili na N1 ili na HTV4 ili na Saboru ili na reprizi ”Otvorenog” od sinoć ili nekom portalu, tako da tija – ne tija meni nema druge već sjest za kompjuter i bižat u neki drugi mirniji ljudskiji svit.

I dok imam sluše na glavi guštam ka veliki šta ne slušam ono što ona sluša i obratno. Reklo bi se u nas vlada medijska tvrda kohabitacija. Ali kako sluše, ma kako dobre bile, nakon određenog vrimena počnu žuljat, onda je zamolim za pauzu.

Iako joj se ta moja molba na prvu nije svidila ipak mi kao tolerantna osoba dozvoli pauzu od dvije ure dnevno kada smin bit gazda od daljinca i birat ono što samo mene zanima i di ću dvi ure provest u miru.

Kako da ne, jer ako okrenen na History Chanell eto nje iza mene i govori kako nije znala da je Hitler svoje SS divizije kljuka drogama kako bi mogli bez stajanja napredovat u Blitz krugu.

Ako okrenem na National Geographic i gledam neke beduine iz Libije koji muku muče ne bi li se u nekoj pustinji domogli vode, eto mi nje iza glave i kaže: ”Lipo je nama govorija Zlatko Dizdarević da će arapsko proljeće uništit sav standard koji su imali dok ih je vodija Gadafi”.

I ma koji kanal okrenija eto nje s nekom političkom opaskom koja je u iskonskom sukobu s mojom nasušnom potrebom za dvosatnim političko-medijskim primirjem.

I onda sam pogonjen željom da je eliminiram iz moje i samo moje pauze naša spas u ljubićima. Ti ljubavni filmovi bljak kategorije su se pokazali dobitnim izborom.

To sve nešto lipo. Lipa priroda, lipi vinogradi, lipa muzika, lipo vrime, puno lipo skromni dijalozi, lipe beštije, lipi dvorci, lipa posluga, još lipši batleri, a sommelieri sve lipotan do lipotana.

On, glavni lik, lip ka Brad Pitt, a ona lipotica ka one za izbor miss. Lipa joj i sestra, a ni punica nije za manje od druge pratilje. Čak je lipa i peronospora. Sve to ide lipo sporo, a pejzaži jebeno lipi. Vino najlipše. Lipe čaše, lipi nadničari, a lipotu vinskog podruma neću ni spominjat. Ma di ćeš lipše od toga.

Radnja nula, neizvjesnost nikakva, jedino malo zaiskri oko menija za njihovo vjenčanje jer punica zagovara zeca u vinu s umakom od šafrana, a svekrva bi radije vepra isto u vinu u umaku od shiitake gljiva.

I onda jednog dana kada njih dvoje Rolls-Roycem, pa neće valjda u terencu, idu u vinograd, odjeveni ka da su sad izašli s naslovnice Voguea dođu do jednog čokota on joj kaže: ”Ljubljena, a šta misliš o fazanu na vinski način?”

Ona u štiklama, neće valjda u vinograd u gumenim čizmama, malo se spotakne, a kad je on blagovremeno uhvati i decentno poljubi u putene usne nježno izusti: ”Dragi, to je božanstvena ideja”. Ružni problem riješen na najlipši način.

I taman kad je njen otac vodi do oltara, a božanstveni zvuk orgulja mazi sve kantune velebne katedrale i dok okićena svita sve to s ushitom prati, ova moja rukama podbočena zagrmi: ”Pa mužu, nije valjda do ovi isti film gledaš već drugi put?!”

Malo san se štica, jer me u ovom nadasve napetom trenutku prekinula u ovoj idili i odgovorim: ”A po koji put ti moraš slušat vijesti da bi napokon svatila kako se milenijima na ciloj baloti u politici sadržajno osim celofana ništa ne mijenja?!”

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ringe, ringe raja
    •  Ili ćemo plivat u čistim vodama ili bauljati u mulju
    •  Novom Sadu s puno ljubavi
    •  Lov u mutnom
    •  Webe, webe ko te jebe
    •  Mrzim mržnju
    •  Oj luđačka zemljo mila
    •  Dokoni penzić na godišnjem
    •  Što veći, bučniji, histeričniji Hrvat to veća lopina
    •  Ko tu koga…

> Svi tekstovi ovog autora