O duhovnom i o strahu od nestajanja

Sve nas, ponekad ili povremeno, preplavi čemerna tuga, bespomoćnost, kivnost na sudbinu, osjećaj zakinutosti i nepravde, ljutnja, bijes, cinizam…

Oni stariji među nama, koji se bore s problemima kao što su zdravlje ili frustracije životom (”koji svakodnevno gubi na kvaliteti”), lako hvata panika pred svijetom kojem se više ne mogu ni prilagoditi, a kamoli da ga mogu sebi podesiti ili mijenjati.

U tako stvorenoj nervozi, u dnevnu stvarnost se naseljavaju sva strašna iskušenja koja ili prije nisu imali ili su ih držali na sigurnoj udaljenosti.

Beznadna bolest, ili bar tako shvaćena, je najgori katalizator takve nevolje. Zato je bolna starost pakao sa svim iskušenjima koja se pripisuju kazni koju predstavlja pakao. Bol oduzima misao, a starost smisao: suočiti se bez neke muke i povrijeđenosti s vlastitim nestajanjem ne mogu niti biljke – kad smo ih bolje upoznali.

Ali, lišene oholosti vlastitog intelekta, biljke, a valjda i životinje, su mudre i stapaju se s okolinom u toj vječitoj mijeni rađanja, umiranja, dakle vječnom postojanju. Jedino ljudima je dano iskušenje da pate što baš oni, tako jedinstveni i neponovljivi u svojoj individualnosti, moraju nestati.

Svi su bogovi izmišljeni, na kraju, samo zato da nam ponude smisao. Izgleda, najčešće, da taj smisao sami ne vidimo i ne razumijemo.

Mladost i životni polet, ako se i nađu pred tim pitanjima, će rado prihvatiti mudre riječi – često načelno, a ponekad i iskreno pokušavajući posvojiti njihov sadržaj – ali će ih rijetko razumjeti. Duh će željno tražiti i primati sve argumente u kojima prepoznajemo da smisao postoji, ali hoće li do njega dospjeti?

Intelekt će lako objasniti da se ne razlikujemo ni od biljaka ni životinja, kad je riječ o mijenama života, ali ni mladost ni znanost, jedna iz nehaja, a druga zbog oholosti ne stižu nam na dugi rok i konačno, ukloniti strah od nestajanja.

Suvremeni čovjek može u individualističkom zanosu i iluzijama zaboraviti na zakonitosti trajanja. Kao i proizvodnja prošlosti, i proizvodnja vlastite budućnosti je zanosan proces kojim se puni većina života: novi interesi, novi poslovi, nova vlasništva, nove kuće, novi životni partneri, nove okolnosti – sve novo nas neprimjetno čini ovisnicima o budućnosti koju, eto, možemo proizvoditi koliko nam treba, baš kao što ovisnik o alkoholu otvara novu bocu.

Zato su religije tako uspješne. Najlakše je vjerovati u atraktivna, spremna rješenja, u formule koje pružaju religije odnosno njihovi samozvani predstavnici bogova na Zemlji.

Vjera je, kao i suvremeni mindfulness disciplinirana odluka i oboje se, kao svaka potraga za smislom lako pretvore u galeriju iluzija kojima institucije i rituali inače daju svu potrebnu stabilnu ozbiljnost. Većina ljudi ima potrebu za ritualima i naći će je na sasvim nemogućim mjestima i u neočekivanim sadržajima.

Znamo, možda potajno, ili kad nas razočaranja prisile, da nam nije dano da smisao razumijemo, da ga dokučimo, a da su bogovi daleki i vladaju po pravilima koja tek načelno naslućujemo kao život koji se ravna prema vrlinama i utječe najboljim, najplemenitijim naslijeđenim iskustvima.

Vrhunaravnom Dobru se svi mogu povinovati, ali prednost one većine koja rješenje nalazi u religiji jest uvjerenje da im baš ta jedina, ispravna forma omogućuju za sebe izmoliti oprost od nestajanja i osigurati neko vječno trajanje.

Samo se rijetki dokopaju čvrste obale jednostavnog življenja iako mnogi znaju da se ta istina nalazi u srži svake duhovnosti, bar u idealističkoj viziji nekog korjenitog vjerskog učenja ili svjetonazora. To se ”možda” može lakše vidjeti u slučaju taoizma ili budizma koji imaju manje iskušenja i straha pred božanskim autoritetom i njegovim zastupnicima.

Bez istinske duhovnosti koja je spremna priznati da ne znamo odakle smo niti kud se vraćamo, većina nas, na kraju, ostaje sa svojim egom i njegovim tijelom. Pa i oni koji se, bez razumijevanja duhovnosti, tješe religijom tek se u poznim godinama skamene od iznenadnog osjećaja da ih vlastita prošlost i vlastito postojanje prerastaju, nadrastaju, svladavaju, zbunjuju… da stvarnost sve više nije njihova, da ih njihova prošlost preplavljuje, a da i sama budućnost u međuvremenu uzmiče, samo što nije postala puka, prozaična sadašnjost, nesposobna da pruži ikakvo obećanje.

Bolest i bolovi koje bolest nosi samo su pojačali užas i nemoćnu zatečenosti koju povremeno ili stalno, u starosti osjećamo. Bolna starost, kad se nekome dogodi, predstavlja krajnje čemernu muku i razočarenje. S patničkim, nemoćnim bijesom natopljena, može se pretvoriti u Zlo. Ta individualna sudbina je samo metafora kolektivne, iako posljednja ima itekakva sredstva na raspolaganju.

Postoji li umijeće starenja? Jedva. Nije dio zapadnjačkog obrazovanja i preduga je tema. U temi je obično s jedne strane mudrac koji ne drži do svoje važnosti, ne posjeduje ništa i ništa ne traži, pa zato s veseljem zna da ništa ne može ni izgubiti. S druge je čovjek jedino opsjednut važnošću svojeg ega, bogat ili manje bogat, uvijek užasnut da mora ostaviti sve iza sebe.

No mudrac je skoro iluzija. Malo ih je. Ni većina onih koje možete vidjeti kako decenijama sjede na istim mjestima na kamenim terasama Gangesa u Varanasiju, sigurno to nisu. I onih famoznih jedan posto sretnih, koji su još bliže iluziji, jer, iako su im prisutnost, važnost i apetit nerazmjerno veliki, u životu su suviše malobrojni da bi bili mjerilo za išta osim da budu sredstvo za legitimizaciju svojeg postojanja i svojeg svjetonazora.

Zato je važno imati upotrebljiva objašnjenja onima iz većine koji imaju volje i potencijala osmisliti vlastitu egzistenciju i tako, poput odumrlih koralja shvatiti da je smisleno sudjelovati u uvećavanju grebena kako bi se nekim drugima omogućilo da dosegnu blistavu površinu i postanu zametak nekog drugog, drugačijeg života.

Zato smo stvarali muzeje i ostale memorijske institucije, a ne zbog toga da se podičimo skupoćom onog što je tamo sakupljeno ili važnošću toga što smo uspjeli osvojiti i izložiti kao trofeje.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Postkapitalizam je i protiv muzeja (1)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (2)
    •  Javna memorija omogućuje razumijevanje svijeta (1)
    •  Dobro je znati u čije ime govorimo
    •  Važno je znati gdje smo
    •  ''Teorije zavjere'' proizlaze iz paradoksa
    •  Optužba za teorije zavjere – lak način diskreditiranja
    •  Amaterizam se tumači kao demokratska sloboda
    •  Posrnuli svijet ili zanijekano, dezavuirano društvo
    •  Važnost dobro izabranog uvida

> Svi tekstovi ovog autora