Ovaj Sabor je bio beznačajni i besmisleni akvarij

Ovaj tjedan raspušten je Hrvatski sabor. U ovoj rečenici sadržana je sva bitna informacija o ovom sazivu. Bitno je da je raspušten jer nije bio Sabor. Tek sada, kada je raspušten, ima priliku u sljedećem sazivu postati ono što u ovome nije bio – Hrvatski sabor.

Ovaj saziv pamtit ćemo po tzv. žetončićima ili po zastupnicima koji su istovremeno robovi i robovlasnici robova koji su oni sami te ih možemo zvati roborobovlasnici.

Robovi žude za slobodom, njima je nesloboda nametnuta od onih koji ne znaju što je ljudska veličina. Roborobovlasnici ne smiju se dovoditi u vezu s robovima, jer roborobovlasnici odustaju od vlastite ljudske veličine, nadomještajući je žudnjom za stvarima (sebe postvarenima).

Ti otužni roborobovlasnici su, da bi mogli postati žetončići, najprije sebe obeslobodili i pretvorili se u obeslobođene vlasnike sebe samih, da bi se u konačnici, od roborobovlasnika reducirali na političku stvar koja ne smije politički djelovati i misliti.

Žetončići su, dakle, ljudi koji ljudskost promatraju kao političku stvar koja je nekad bila slobodna, ali je odustala od slobode kako bi mogla biti politička stvar. Žetončići u Saboru su Hrvatsku, u duhovnom smislu, gurnuli u roborobovlasnički sustav.

U ovom sazivu je bilo mnogo žetončića, svi su bili vođeni žudnjom da, zbog neke koristi, postanu vlasnici sebe samih, kako bi se, potom, kao političke stvari koje održavaju kvorum i glasaju, predali drugima da im kažu kako će glasati i na kojem mjestu će biti politička stvar.

Prvi žetončić bio je zastupnik koji je u Sabor ušao na listi Živog zida, da bi potom, prije davanja prisege, Živom zidu otuđio mandat i mjesečna sredstva za financiranje zastupnika.

Taj prvi žetončić je tuđeg sebe i tuđa sredstva smjestio u Klub Mosta NL te je, ovim činom, Most postao rodonačelnikom ‘žetončićstva’ i udomiteljem žetončića. Ovaj žetončić je, naravno, postao dijelom vladajuće većine.

Žetončići su, dakle, ljudi koji ljudskost promatraju kao političku stvar koja je nekad bila slobodna, ali je odustala od slobode kako bi mogla biti politička stvar. Žetončići u Saboru su Hrvatsku, u duhovnom smislu, gurnuli u roborobovlasnički sustav

Nakon ovog žetončića, koji je bio bezimen, jer tada nismo znali da se tako zovu (prvi lingvist, koji je imenovao ovu pojavu, bio je nesuđeni počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu Milan Bandić), otvorio se put žetončićima koji su dobili i ime, ali, nemojmo to smetnuti s uma, zahvaljujući probijanju leda i već poznatoj praksi ovog prvog, tada još bezimenog žetončića.

Gdje postoje žetončići, ne može postojati Sabor. Tada može postojati samo zastoj u tzv. općoj volji koja je izražena na izborima, a zbog žetončića i njihovih posjednika nije kreirano političko tijelo koje proizlazi iz te opće volje.

Roborobovlasnički duh nastanio se u zgradi Hrvatskog sabora i izgradio političku arhitekturu ovom sazivu, ovoj Vladi i ovim ministrima koji su se toliko često, brzo i munjevito smjenjivali da bi ih i fizičari trebali proučavati, jer, duboko vjerujem, nešto takvo nije moguće po do sada poznatim zakonima fizike.

Roborobovlasnički duh zahtijeva i vlastite zakone.

No vratimo se onome što se događalo u zgradi Hrvatskog sabora. Tamo se noćilo, izbacivalo, vrijeđalo, nasrtalo i, iznad svega, bezočno lagalo.

Laž nije toliko bila usmjerena prema drugima. Dakle, nije se toliko lagalo o drugima, nego se drugima lagalo o sebi.

Oni koji su sve činili za fotelje, lagali su druge da ih fotelje ne zanimaju. Oni kojima je ideologija najbitnija, drugima su lagali da ih ideologija ne zanima. Onima, pak, kojima ideologija uopće nije bitna, nego ih isključivo zanima politička moć, drugima su lagali da ih zanima isključivo ideologija.

Jasno, kada su laži na djelu, lažima valja prilagoditi i govorni aparat. Siguran sam da su mnogi saborsku govornicu koristili kao zamjenu za logopedske vježbe, nadrealne logopedske vježbe.

Pamtim nekoliko nadrealnih scena kada govornik ustane i, čini se, neprestano vrti nekoliko istih rečenica. Taman kada planirate odustati od slušanja, uočite čudnu obesnaženost i onemoćalost kod takvih govornika u logopedskoj ekspanziji.

Kada bolje pogledate, uočite da govornik uopće ne vrti iste rečenice, nego da rečenice, zapravo, vrte njega. Takvi nakon svakog govora izgledaju ošamućeno. Rečenice su ih toliko izmrcvarile, da bi ih ošamućene pustile u svijet. Zbog postignute bliskosti s rečenicama, takvi zastupnici se stalno javljaju za riječ.

Njihova logopedska ekspanzija je neumoljiva. Ako ovo imamo u vidu, razumljivo je zašto se ovakvi zastupnici u pravilu zalažu za nacionalizam i nisu ga u stanju razlikovati od patriotizma. Njima su nacionalizam i patriotizam ista stvar. Njima je patriotizam zapravo ošamućeni nacionalizam.

Sjećam se jedne rasprave kada me kolega koji sebe doživljava mitskim bićem u kojem je nastanjen kršćanski moral te je, samim time, od božanstva opunomoćen da brani život od začeća, po mogućnosti prirodnog, pa sve do prirodne smrti, i to zahvaljujući tome što je on poznavatelj i pripadnik kršćanskog moralnog nauka, uključio u raspravu.

Ovaj tjedan raspušten je Hrvatski sabor. U ovoj rečenici sadržana je sva bitna informacija o ovom sazivu. Bitno je da je raspušten jer nije bio Sabor. Tek sada, kada je raspušten, ima priliku u sljedećem sazivu postati ono što u ovome nije bio – Hrvatski sabor

Da je, kojim slučajem i poznavatelj kritičkog mišljenja, shvatio bi da kršćanstvo nije prirodna stvar, čak nije ni prirodna religija, nego je objavljena religija. Pozivati se na prirodnost zato što vjeruješ u nešto neprirodno ili natprirodno, ipak zahtijeva određeni misaoni napor.

No kada se netko nalazi u zgradi Hrvatskog sabora koji nije Sabor, onda je moguća i ovakva prirodno-neprirodna konstitucija.

Taj prirodno-neprirodni zastupnik mi se, na jednom okruglom stolu na kojem se raspravljalo o pravu na pobačaj, više puta obratio sa zahtjevom da se najprije dogovorimo kada počinje život.

Odgovorio sam mu: iz Vašeg pitanja, razvidno je da život počinje kada se mi dogovorimo.

Taj zastupnik i takvi zastupnici, zbog prirodno-neprirodne konstitucije, nikada neće shvatiti da pitanje prava na pobačaj država ne rješava i ne smije rješavati u dosluhu s nekom religijskom zajednicom. Ovo ne znači da religijske zajednice ne smiju sudjelovati u ovim raspravama.

Dapače, korisno je da u ovim raspravama sudjeluju, jer nešto mogu i naučiti, makar da država nije podružnica religijske zajednice, da država religijskim zajednicama jamči slobodu djelovanja i da država ne djeluje u familijarnoj srodnosti s nekom religijskom zajednicom. Ovo je za državu i religijske zajednice sasvim dovoljna osnova da neometano i slobodno djeluju.

U ovom sazivu Sabora bilo je mnogo Saboru nepripadajućih aktivnosti, zato je dobro što je napokon raspušten.

Ovaj Sabor nije bio Sabor, nego akvarij. Svi su vidjeli što se u njemu događa, ali, ako oni koji su gledali u ovaj beznačajni i besmisleni akvarij, ne shvate da će, u slučaju da se stvari radikalno ne promijene, i izvansaborska stvarnost postati stvarnost akvarija, onda uistinu živimo stvarnost koju želimo i bez koje ne možemo – stvarnost akvarija.

Suočimo se s time, jer tada živimo stvarnost koja zaslužuje da bude raspuštena.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko
    •  Osobu koja izvrši suicid zapravo nismo poznavali
    •  Ivan i Aleksandar besplatno se vole, svim licemjerima usprkos
    •  Matu Uzinića udaraju politički katolici, s križem u rukama
    •  83,45% je ogroman uspjeh sindikata oporbenih političara
    •  Hrvatska ne može biti katolička država

> Svi tekstovi ovog autora