Prva žrtva rata nije Josip Jović već Srbin Goran Alavanja

Predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga Republike Hrvatske Zoran Milanović položio je vijenac i zapalio svijeću ispred Spomen obilježja Josipu Joviću na Plitvicama, povodom 33. godišnjice akcije ”Plitvice” i pogibije prvog hrvatskog redarstvenika Josipa Jovića, javlja Jutarnji list.

Nakon tog svečanog čina, predsjednik je dao izjavu za medije. Ustvrdio je kako nije pozvan na Plitvice, ”ali, ajde, izborna je kampanja, mogu to još nekako i shvatiti”, a onda se obrušio na organizatore obilježavanja obljetnice: ”Zašto nije pozvan nedavno izabrani načelnik Glavnog stožera Hrvatske vojske? Dakle, načelnik Glavnog stožera nije pozvan!? Nije pozvan niti umirovljeni general Butorac, jedan od glavnih ljudi u akciji Plitvice. Nije pozvan niti umirovljeni general Marko Lukić, tada pomoćnik ministra unutarnjih poslova. A nije pozvan niti general Ljubo Ćesić Rojs, koji je vozio autobus u koji je doletio trombon, a s kojim su hrvatski redarstvenici stigli na Plitvice. Eto, to će vam sve reći o Hrvatskoj AD 2024…”

I Rojs i Butorac i Lukić stajali su uz Milanovića dok je davao izjavu za medije.

Što je rekao dalje, nas više ne zanima jer ja se držim upozorenja Ustavnog suda i Državnog izbornog povjerenstva pa Zoran Milanović na Autografu neće dobiti prostora u izbornoj kampanji u smislu aranžmana kojeg ima sa SDP-om.

Mene zanima Josip Jović i ime onog kojeg se ne smije spominjati – prve prave žrtve Domovinskog rata, hrvatskog policajca srpske narodnosti Gorana Alavanje. O njima sam se zavjetovao pisati sve dok laž ne prestane kao službeni narativ hrvatskih medija i politike.

Zastupam stav kao i pokojni bivši ministar policije Josip Boljkovac da je Domovinskomu ratu prethodila pobuna dijela srpskoga pučanstva u Hrvatskoj, koja je izbila u kolovozu 1990. godine, tzv. Balvan revolucija.

Kazalo se opet, jučer na Plitvicama, kao i ranije, da se na tom mjestu i drugima koji su simbol Domovinskog rata može s ponosom reći da je Hrvatska napravila još jedan korak prema onoj Hrvatskoj koju je vidio Josip Jović i drugi hrvatski branitelji. O tom – potom. Mene zanima Josip Jović. Bolje rečeno, mit o Josipu Joviću.

Josip Jović poginuo je 31. ožujka 1991. tijekom akcije ”Plitvice” kada su pripadnici za posebne namjene hrvatskog MUP-a ponovo uspostavili policijsku postaju na Plitvičkim jezerima, koju su nekoliko dana ranije zauzeli pripadnici pobunjeničkih snaga. U sukobu s paravojnim srpskim snagama još devet pripadnika Specijalne policije bilo je ranjeno.

Zašto vladajući i većina medija, pa tu ubrajam i list Srpskog narodnog vijeća (SNV) Novosti, smatraju nečasnim ili neprimjerenim da prvi pali hrvatski redarstvenik bude pripadnik MUP-a RH Goran Alavanja?

Zašto se i ove godine šire netočnosti o Domovinskome ratu kada znamo da Josip Jović nije prvi hrvatski policajac koji je poginuo u agresiji na Hrvatsku?

Ili ovako: Može li Srbin biti ”hrvatski mučenik”?

Nipošto ne želeći umanjiti žrtvu redarstvenika Josipa Jovića na Plitvicama u tzv. akciji ”Krvavi Uskrs” 1991., upućujem vas na svjedočanstvo prvog ministra unutarnjih poslova neovisne Hrvatske Josipa Boljkovca u knjizi ”Istina mora izaći van…” (Golden marketing, Zagreb, 2009., str. 233), koji tvrdi da je prvi ubijeni hrvatski redarstvenik, još u jesen 1990., bio policajac Goran Alavanja (iz Karina), Srbin kojega su iz zasjede ubili njegovi pobunjeni sunarodnjaci (inače, tzv. martićevci) kod Obrovca.

O tome sam pisao u nekoliko navrata. I tako će biti sve dok postoji ovaj portal i sve dok ne bude priznat Goran Alavanja!

Znam da je vama, mojim čitateljima, stalo od istine, pa vas molim da ju poštujete te da, shodno tome, budete ponosni na policajca Alavanju, baš kao što častimo spomen na policajca Jovića, i da ga nikako ne nastavljate zanemarivati jer, eto, nekima bolje odgovara da prva žrtva MUP-a bude hrvatske, a ne srpske nacionalnosti.

Meni će se možda na ovo replicirati da se u jesen 1990., kada je ubijen policajac Alavanja, još nismo nalazili u Domovinskom ratu. Ako slučajno tako mislite, odgovaram: to je netočno!

Domovinski rat je rezultat jedne puzajuće agresije koja se počela odmotavati i realizirati još od famoznog govora Slobodana Miloševića na Kosovu 1989. godine.

Za nas u Hrvatskoj i za kompetentne povjesničare kao što je prof. dr. Ivo Goldstein, čije riječi ovdje prenosim, Domovinski rat ”počinje s tzv. Balvan revolucijom u kolovozu 1990.”.

Prvi oružani napad je registriran u listopadu 1990. blizu Obrovca, kada su martićevci otvorili vatru na kamion splitskih registracija. Nije bilo žrtava. Od tada se postavljaju noćne patrole pod ingerencijom ministra Boljkovca. Martićevci su tražili ubojstvo Srbina, po mogućnosti pripadnika MUP-a, da forsiraju izlazak Srba iz redova MUP-a kako bi se ojačala pobuna.

Ponavljam: svaka čast poginulom Josipu Joviću. Ali taj čovjek, osim što je, tvrdi tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac (Feral tribune, 26. srpnja 2007.), dobio metak u leđa iz hrvatske puške, nije, kako se uporno tvrdi, prva žrtva Domovinskog rata na hrvatskoj strani.

Moramo biti precizni jer je to osjetljivo pitanje. Josip Jović je poginuo od singapurskog metka iz američke pumparice, dakle, iz puške kakvu su imali hrvatski policajci.

Boljkovac kaže: ”Kad sam to rekao, protiv mene je pokrenuta hajka u Hrvatskoj. Jović je pogođen u magli i na mojemu stolu bio je izvještaj u kojemu je stajalo da je analizom utvrđeno da je pogođen našim metkom. Plan je bio provesti akciju kojom bismo spriječili da nas pobunjenici presijeku popola. Nažalost, autobus u kojemu je bio Ljubo Ćesić Rojs se pokvario”.

Rojs je kasnije, iako je mimo zapovijedi ušao u opasnu zonu riskirajući život policajaca, zbog čega ga je Boljkovac namjeravao kazniti, promoviran preko noći u čin generala, iako je uvijek bio i ostao, što se posebno vidjelo dok je nastupao kao cirkusant u Hrvatskom saboru.

No nastavlja Boljkovac, ”dio snaga stigao je prekasno i u magli su se jednostavno pomiješali s pobunjenicima, nije se vidjelo tko na koga puca”.

Tog ”Krvavog Uskrsa” 1991. je na Plitvicama zaista bila jako gusta magla.

Dakle, kako svjedoči bivši ministar, prvi čovjek u odori hrvatskog policajca kojega su ubili pobunjeni Srbi bio je Goran Alavanja, Srbin, profesionalni policajac iz benkovačke stanice. Ubijen je 17. listopada 1990. godine kod Obrovca. Ali se sustavno ignorira jer nije bio Hrvat.

Ne treba zaboraviti da je i Josip Jović izgubio život u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj!

Šokantan sam? Ne, šokantne su, dakle, činjenice o Domovinskome ratu. Taj rat valja osloboditi od onih koji ga iskrivljavaju. Bilo bi važno, barem za početak, kazati kada je počeo Domovinski rat i u kojim okolnostima, jer nije točno da je započeo tzv. ”Krvavim Uskrsom”, 31. ožujka 1991., u Nacionalnom parku Plitvička jezera (što ćemo pak i sa samim Hrvatima, HDZ-ovcima i drugima, koji se ne mogu dogovoriti jer jedni tvrde da je rat počeo na Plitvicama 31. ožujka, a drugi napadom na policijsku postaju u Pakracu 1. ožujka 1991. Kada ni jedno ni drugo nije točno?).

Dakle, nije točno da je policajac Josip Jović, kako ponavljaju svi, prva žrtva Domovinskoga rata. Pogotovo nisu u pravu oni koji falsificiraju ulogu Franje Tuđmana u tome ratu. Jer, ako ćemo o činjenicama, one govore da akciju kod Plitvičkih jezera nije naredio Franjo Tuđman.

Njemu to nije odgovaralo, jer su se tada, u ožujku 1991., u Karađorđevu s Miloševićem, a na račun teritorija Bosne i Hercegovine, dogovorile okvirne granice ”Velike Srbije” i ”Velike Hrvatske”.

Akciju, treba to znati, naredio je tadašnji ministar unutarnjih poslova Josip Boljkovac. Boljkovac je po svojoj odlučnosti od početka tzv. Balvan revolucije, zajedno s pokojnim ministrom i generalom Martinom Špegeljom, prvi veliki strateg Domovinskoga rata.

Josip Boljkovac i tadašnji zapovjednik Pete vojne oblasti JNA, slovenski general pukovnik Konrad Kolšak (vidjeti Kolšekov intervju u Globusu od 3. svibnja 2002.), najzaslužniji su da martićevci nisu presjekli Hrvatsku, što je spriječeno upravo akcijom kod Plitvičkih jezera (ne zaboravimo da je upravo oslobođeni Vojislav Šešelj tada već bio u Korenici). Zaslužni su, dakako, i drugi generali JNA, od zapovjednika Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane JNA, generala pukovnika Antuna Tusa, na dalje. O tome se može više pročitati u Boljkovčevim memoarima.

Ako je pak rat počeo napadom srpskih terorista na hrvatsku policiju, onda je Domovinski rat počeo u dva sata iza ponoći, 17. listopada 1990., kada su martićevci zapucali na policijsku patrolu benkovačke policije kod Obrovca. Točno su znali da su policajci u parkiranom patrolnom vozilu – Srbi. I zato je taj napad višestruko značajan.

Poginuo je, još jednom ističem, hrvatski policajac Goran Alavanja, 22-godišnji mladić iz mjesta Donji Karin, koji je dobio šest metaka u prsa (bio je za volanom patrolnog auta). Teško je ranjen policajac Stevan Bukarica iz mjesta Ceranje. Neozlijeđen je prošao policajac Jovo Graovac iz Brguda.

Policajac Josip Jović, nažalost, poginuo je nakon teškog ranjavanja kod Plitvica, u magli i u metežu, od zalutalog metka. Ponovimo: obdukcija je pokazala da se radilo o metku tzv. pumparice, jurišne američke automatske puške uvezene iz Singapura, kakve je imala hrvatska policija.

Nacionalna pripadnost prvog palog redarstvenika trebala bi biti nebitna, iako to nije nevažno za povjesničare, jer je on bio pripadnik MUP-a RH i kao takav pao za slobodu Hrvatske.

Zašto ovo pišem?

Mene ne zanimaju mitomani. To je poznata stvar. Neka nastave svoje male šovinističke projekte.

Ne, ne smijem ovo zaboraviti napisati: zašto sam prozvao SNV i list/portal Novosti? Zato jer ako u tražilici portala Novosti ukucate ”Goran Alavanja” naći ćete samo jednu referencu. I to je sramota i lista Novosti i SNV-a Milorada Pupovca. Poznato mi je da je ranije u Novosti spomenut Goran Alavanja u nekim člancima. Zašto se to ne vidi na portalu? Zašto SNV pristaje na rečeni lažni narativ HDZ-a?

U tekstu ”Spremni da poginu” Milana Cimeše objavljenom na portalu Novosti 21. svibnja 2023., (”Probojem na Petrovoj gori je spašeno jezgro antifašističkog pokreta u ovom dijelu Hrvatske i Jugoslavije. Ovaj teritorij kasnije više nitko nije uspio napasti i osvojiti, rekao je Milorad Pupovac na Petrovcu”), novinar Cimeša donosi i ovaj paragraf: ”Ne ulazeći u interpretaciju povijesti jer nisam dovoljno kompetentan, mogu naglasiti poznate činjenice svima onima koji bi kažu neki, revidirali povijest, a ja bih to točnije nazvao krivotvorenjem povijesti. Da nije bilo partizana na čelu s maršalom Josipom Brozom Titom, moja Dalmacija bi bila talijanska provincija, rodio bih se u Spalatu i moguće bih se zvao  Vinćenco – kazao je Vinko Kovačić iz SDP-ovog Savjeta za ratne veterane. Podsjetio je da je prva žrtva rata devedesetih bio hrvatski policajac srpske nacionalnosti Goran Alavanja, a da je u akciji Bljesak, u redovima Hrvatske vojske prvi poginuo mitraljezac Nebojša Buha, rođak legendarnog bombaša Boška Buhe”.

Dakle, slučajno, jedan će bivši branitelj, SDP-ovac, spomenuti, u prolazu, Gorana Alavanju i to je sve što Novosti i SNV imaju ponuditi o istini o ovome o čemu danas pišem. Ponavljam, ovo je sramota za Milorada Pupovca i njegove novinare i novinarke. Zašto se i SNV srami Gorana Alavanje?

Ja se, da završim, ponosim svakim Srbinom koji je branio Hrvatsku, a naročito onima koji su pali za našu domovinu.

Policajac Goran Alavanja je bio prvi među njima. I prvi uopće pali policajac u Domovinskome ratu!

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  10 godina od smrti Živka Kustića me i dalje jedno proganja
    •  Šeperova odluka o “ukazanjima” u Amsterdamu i Međugorje
    •  Gasi se franjevačka provincia koja me dovela u Hrvatsku
    •  Dokle će Crkva koristiti Jazovku da dezavuira antifašizam?
    •  U povodu Dana državnosti, datuma kojeg se HDZ-ovci srame
    •  30 je godina od, možda, najboljeg intervjua u mojoj karijeri
    •  Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
    •  Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
    •  Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
    •  35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada

> Svi tekstovi ovog autora