autograf.hr

novinarstvo s potpisom

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

Sveti rat protiv lektire: Hrvatska između vjere i fikcije

AUTOR: Aurelie Nimarin / 01.04.2025.

Presuda Županijskog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2025. godine, kojom je Zaklada za pravnu kulturu Ordo Iuris osuđena zbog poticanja diskriminacije i uznemiravanja LGBTIQ osoba, ponovno je skrenula pozornost na ideološke intervencije u hrvatski pravni i obrazovni sustav. No, dok se Ordo Iuris bavi pravnim manipulacijama, ”Hrvatsko katoličko društvo prosvjetnih djelatnika” (HKDPD) nastavlja svoju misiju oblikovanja obrazovne politike kroz prizmu konzervativnog nauka Katoličke Crkve u Hrvatskoj.

Ova udruga, koja se predstavlja kao spoj vjerničkog autoriteta i civilnog društva, svojim djelovanjem često dovodi u pitanje osnovne postulate intelektualnog i pedagoškog rada.

Najnoviji pokušaj HKDPD-a da ospori ”Kurikul Ministarstva znanosti i obrazovanja, segment hrvatski jezik – lektira – suvremena književnost” pokazuje ne samo ideološku zatvorenost, već i ozbiljne intelektualne nedostatke.

Naime, kurikul koji su pokušali osporiti ne postoji, nikad nije objavljen ni u Narodnim novinama ni na službenim stranicama Ministarstva znanosti i obrazovanja. A Ustavni sud je morao sam ispravljati pogrešno navedene članke Ustava i tražiti dokumente koje predlagatelji nisu priložili u svom podnesku, da bi na kraju 11. ožujka 2025. godine jednoglasno odbacio njihov prigovor.

Odluku Ustavnog suda možete pronaći ovdje.

No, postupanje Ustavnog suda prema HKDPD-u, tj. pronalaženje nepriloženih dokumenata i ispravljanje krivo navedenih članaka Ustava, otvara pitanje privilegiranog statusa katoličkih udruga u sekularnoj državi.

Ovakvi proceduralni i sadržajni propusti ukazuju na ozbiljan nedostatak intelektualne rigoroznosti kod članova udruge. Ako se HKDPD predstavlja kao skupina prosvjetnih djelatnika i intelektualaca, kako opravdati njihovu nesposobnost da pravilno sastave podnesak Ustavnom sudu? Može li se takvim ljudima povjeriti obrazovanje mladih umova?

HKDPD već godinama vodi kampanju protiv suvremene književnosti, označavajući djela poput onih Kristiana Novaka, Slavenke Drakulić ili Harukija Murakamija kao pornografska, pedofilska ili nihilistička. Takvo etiketiranje nije samo izraz ideološke zatvorenosti, već i pokušaj nametanja moralne kontrole nad obrazovnim procesom. Umjesto da potiču kritičko razmišljanje kod učenika, članovi udruge zagovaraju represiju i dogmu.

Njihova kampanja ”STOP neprimjerenoj lektiri!” iz 2019. godine jasno pokazuje kako vide književnost, ne kao prostor za istraživanje ljudske kompleksnosti, već kao prijetnju moralnom poretku.

Ovakav stav je dijametralno suprotan stavovima pape Franje o ulozi književnosti u obrazovanju o čemu smo pisali ovdje.

Djeca, dakle, nisu nikada uništena knjigom, uništava ih neznanje, manipulacija, šutnja, strah, dogma i represija. Kako očekivati da se mladi nose s realnošću ako ih štitimo fantazijom o svijetu bez problema?

Nakon svega, pitanje koje se nameće jest: imaju li članovi HKDPD-a kapacitet za rad u prosvjeti? Njihovo djelovanje protiv građanskog odgoja, seksualne edukacije i prava istospolnih parova pokazuje da ne razumiju osnovne principe pluralizma i dijaloga.

Umjesto da budu edukatori koji otvaraju umove mladih, oni se nameću kao ideološki čuvari koji zatvaraju vrata slobodnom mišljenju.

Njihovo pozivanje na ”općeljudske vrijednosti u svjetlu Kristovog nauka” često se pretvara u selektivno tumačenje zakona i manipulaciju javnim prostorom ali i Kristovim naukom.

Ako prosvjetari ne razumiju osnovne demokratske principe, poput sekularnosti države, kako očekivati da ih prenesu učenicima? A sekularnost je jednako važna kako za nevjernike tako i za vjernike, jer štiti slobodu savjesti svake vjerske zajednice.

Umjesto borbe protiv suvremene književnosti, možda bi članovi HKDPD-a trebali sami pročitati djela koja osporavaju.

Književnost nas uči suosjećanju, razumijevanju drugih perspektiva i suočavanju s kompleksnošću života. U knjigama poput ”Črne mati zemle” Kristiana Novaka koja progovara o traumama i odrastanju u specifičnom kontekstu, čime se otvaraju pitanja o empatiji, obiteljskom nasilju i međuljudskim odnosima ili ”Mramorne kože” Slavenke Drakulić sigurno ima više istine o životu nego u prijedlozima tzv. intelektualaca koji izmišljaju dokumente protiv kojih se bore i pogrešno tumače zakone.

U društvu koje teži pluralizmu i dijalogu, djelovanje HKDPD-a vraća nas unatrag. Škole trebaju biti mjesta razuma, znanja i slobode mišljenja, a ne prostor za ideološku kontrolu Crkve ili države. Vjera, ona utemeljena na Kristovom nauku i Evanđelju treba imati svoje mjesto u srcima i životima pojedinaca, ali ne smije biti normativna sila u učionicama.

Možda bismo svi trebali pročitati knjige koje HKDPD osporava, ne da bismo provjerili jesu li ”pogrešne”, nego da bismo razumjeli ljude. Jer tko čita zlo ne misli, ali tko ne čita lako povjeruje onima koji mu govore što da misli.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora: