novinarstvo s potpisom
Danas smo već uvelike svjesni činjenice kako naš ljudski svijet sve većom mjerom tone u provincijalizam, populizam, neznanje, u čemu je, dakako, manje ili više podržan i od razina koje pripadaju sferama kulture i intelekta. U mješavini događanja i informacija, koje kao da od svojih primaoca također iziskuju nekakvu borbenu spremnost, pripravnost za rat, i […]
Postoje knjige koje nas jednostavno zovu da im se vratimo ljeti. Specifična je vrst tog zova, utkana u zrak zagušen od ljetnih vrućina, koji u sebi nosi nijanse melankolije, žala za prohujalim ljetima, koja se više neće vratiti. Svako od tih ljeta obilježeno je nekim knjigama, čitanjem neke, upravo određene knjige. Tako je to za […]
Nedavno je u izdanju zagrebačkog TIM pressa i u prijevodu Dubravke Celebrini objavljena značajna mala knjiga, izvanredan esej suvremenog francuskog intelektualca, esejista, novinara (direktora posebnog dodatka francuskog dnevnika Le Monde posvećenog knjizi, ”Monde des livres”), Jeana Birnbauma. Naslov knjige je ”Hrabrost je u nijansi” – Birnbaum ovdje piše o tome kako smo u današnjem svijetu […]
Evo, upravo je negdje oko dvadeset godina kako su na naš jezik prevedena dva djela – dva kratka romana talijansko-švicarske spisateljice Fleur Jaeggy. Radi se o romanima ”Proleterka” i ”Blažene godine kazne” (oba izvorno objavljena kod Adelphi Edizioni iz Milana, 2001., odnosno 1989. godine). Na hrvatski je ova djela s talijanskog izvanredno prenijela prevoditeljica […]
Kakav je, ustvari bio, taj tipični njemački građanin koji je doveo jednog Hitlera na vlast? Odnosno i, uz njega, kakvi su bili tipični austrijski, i drugi evropski građani, koji su dolazak pošasti crne kuge prošloga vijeka pohrlili pozdraviti na gradskim trgovima oduševljenim kreveljenjem, glumatanjem velike ljubavi i doživotne, pa i preko životne, onostrane odanosti? Time […]
Čudim se i divim sposobnosti Bore Ćosića (Zagreb, 1932.), upravo čitajući njegov roman ”Bez”, objavljen pred dvije godine kod izdavača LOM, iz Beograda, bez čega sve njemu uspijeva da napiše jedan, po svemu neobičan, umjetnički itekako izvanredan, vrijedan roman.
Potrebno je da i na ovome mjestu kažem riječ-dvije o romanu Jona Fossea, ovoga puta o kod nas nedavno objavljenom prijevodu prva dva dijela njegova obimna, sedmotomna djela ”Septologija: Drugo ime” (Naklada Ljevak, 2023., s norveškog preveo Munib Delalić) iako sam detaljnije o tom djelu pisala na jednom drugom mjestu, iz razloga jer smatram da […]
(Opaska uredništva: Norveški je pisac Jon Fosse dobitnik ovogodišnjeg Nobela za književnost. Tim povodom ponavljamo osvrt naše kolumnistice Tatjane Gromače o njegovoj knjizi “Jutro i večer”, objavljen 26. kolovoza ove godine). Jon Fosse, ”Jutro i večer”, Ljevak, Zagreb, 2023 Dirljiva je knjiga, kratak roman norveškog pisca, pjesnika, dramatičara, esejista, pisca knjiga za djecu Jona […]
Iz onoga što je već uvelike propalo, i nadalje nesmiljeno propada, sve većom žestinom, premda je dobar dio te arhitekture proglašen kulturnim dobrom, iz čega zrači avetinjska praznina ne samo napuštenosti, već i očaja i bijega, zatiranja ne samo tragova, već i tradicije – korijena, vlastite prošlosti koja je nekada možda bila i lijepa, iz […]
Jon Fosse, ”Jutro i večer”, Ljevak, Zagreb, 2023 Dirljiva je knjiga, kratak roman norveškog pisca, pjesnika, dramatičara, esejista, pisca knjiga za djecu Jona Fossea, ”Jutro i večer” (Naklada Ljevak, 2023., s norveškog prevela Vesna Salomonsen).
Živjeti vlastitu prirodu, i razvijati je u životnome koraku koji obiluje spontanošću i željom za otvaranjem, susretom s drugim, čini se da ne predstavlja onu jednostavnost i lakoću kojoj ljudi često pretendiraju riječima, o kojoj se puno govori i piše, a koju se, zapravo, tako rijetko i malo istinski živi.
Velik je i važan dugometražni dokumentarni film Gorana Devića ”Na vodi”, kojemu su i veliki, značajni europski filmski festivali već dali nagrade i priredili retrospektive njegovih filmskih radova. Dojam o važnosti ovoga filma imala sam i kada sam ga prvi put gledala, prije pet godina, u tijeku njegove kino premijere.
Čitam sada jednu knjigu Menzelovu, neku vrst autobiografskog pregleda vlastitog rasta i stasanja, potom i rada i napredovanja, u svijetu filma, gdje je kao umjetnik puno postigao – mada on tu riječ ”umjetnik” nije volio, držeći da se kroz nju puno toga provlači i ”šverca”, što na to polje, po njegovu sudu, ne pripada. Menzel […]
Čuveni balet Igora Stravinskog, praizveden 1913. godine, ”Posvećenje proljeća”, u originalu, na ruskom jeziku zove se zapravo ”Sveto proljeće”, (Vesna svjaščennaja), no ovaj naslov pod kojim taj balet poznajemo na hrvatskom izveden je iz francuskog naslova ”Le Sacre du printemps”, pod kojim je balet prvi put izveden pred stotinu i deset godina u pariškom kazalištu […]
Ovih dana Zagreb i Hrvatska obilježavaju na dostojan, dostojanstven način, jednu značajnu obljetnicu, istina, tragičnu i tužnu – stotinu godina od smrti, preranog odlaska, u 38-oj godini života, velike hrvatske kompozitorice Dore Pejačević. Svjedoci smo, ovih dana, značajnog i šireg osvještavanja činjenice življenja i djelovanja ove umjetnice u našim sredinama.
Kada umre veliki pjesnik, to nas na jedan način vraća k poeziji. Ne samo što čovjek ima potrebu čitati poeziju koju je napisao nedavno preminuli, već kao da se značaj i snaga pjesničkoga iskaza općenito rasprostre nebom ljudske stvarnosti, kao nešto što se možda uglavnom ipak radije izbjegava, zbog neugodnosti koju može priuštiti spoznajama, istinama […]
Jedan od važnih, umjetničko intelektualnih događaja protekle jeseni, odnosno tekuće zime, bilo je televizijsko emitiranje, u kasne sate, ako se ne varam četvrtkom, na Trećem programu Hrvatske televizije, filmskog ciklusa niza od deset TV filmova, deset filmskih remek-djela poljskog režisera i scenarista Krzysztofa Kieślowskog, ”Dekalog”.
Slušam tako, pred nekoliko dana, razgovor, intervju s jednom likovnom umjetnicom, koja kaže, da već dugo godina više ne slika rukom, već samo kompjuterom. Premda, veli, ima puno svojih slika rukom naslikanih, iz rane, mladalačke faze. Ali to su već daleke stvari. Sada sve to treba arhivirati.
Miroslav Krleža, Izbor iz fragmenata dnevnika, neobjavljene dnevničke građe Miroslava Krleže, ”Hiljadudevetstošezdesete”, Priredio i uredio Vlaho Bogišić, Bodoni, 2022. Razmišljam o Krleži, čitajući Krležu, dakako. Njegova nas pregolemost sveudilj ubija u pojam. Nijemi smo i bespomoćni pod njegovom čizmom – Krleža kao liberal nipošto nije mogao biti totalitaran, ali njegovo pismo katkada boluje, što ne […]
Volim veselo pisanje Günthera Grassa, koje pri tome nimalo ne previđa tragičnosti života, ali ih uzima u obzir kao toliko svakodnevnu, prostodušno sveprisutnu činjenicu, da ne pravi razlike između smrti od kuge, što je nedvojbeno nepravedno, nepredviđeno naglo skončavanje nekog ljudskog života, i tamnoga piva s komadom kruha i sira pojedenih i popijenih u nekoj […]
Michael Martens, ”Nesanica”, Ljevak, Zagreb, 06/2022. Čitala sam ovih dana ”Nesanicu”, Ive Andrića, knjigu koju je priredio Michael Martens, a objavila nedavno zagrebačka Naklada Ljevak. Koliko je taj pisac patio, koliko ga je mučila savjest, stid, osjećaj krivice. Uza sve, i patnja zbog fizičke boli, u starosti zbog samoće, ostavljenosti, gubitka najdraže osobe…
Druga po redu bijenalna, međunarodna nagrada za književnost ”Aleksandar Tišma” ove je godine dodijeljena piscu Davidu Albahariju. Za ovu lijepu vijest saznala sam preko časopisa Lamed, kojega uređuje Ivan Ninić iz Izraela, časopisa koji mi već niz godina stiže na mail adresu, na čemu sam uistinu zahvalna, jer ondje uvijek pročitam sijaset odličnih tekstova.
Nema tome dugo da sam gledala jedan veoma lijep film, o kojemu još uvijek razmišljam. Ne, ne radi se tu o nekakvoj naročitoj radnji, iako ona jest, na jedan način posebna, ali svaku radnju, pa i onu kompleksnije prirode, čovjek može strpati u petnaestak rečenica, nakon kojih mu, ako to učini, više ne ostane ništa.
Franz Kafka, ”Dnevnici – Svezak 1”, TIM Press, Zagreb, 2022. O uistinu važnim, presudnim knjigama šutimo. Ili, ako govorimo o njima, pokušavamo to činiti nekakvim ohlađenim, stručnim jezikom, pri čemu se nekada uistinu čini da se zaobilazi ono najbitnije, jer se nije govorilo o utjecaju tih knjiga na čovjekovu imaginaciju i, također, na čovjekovu dušu.
Rada Iveković, ”Politike prevođenja”, Fraktura, Zaprešić, 02/2022. Zadivila su me prva poglavlja knjige profesorice Rade Iveković, ”Politike prevođenja”. U samo pedesetak stranica teksta rečeno je toliko toga važnoga za naše ”postjugoslavensko”, a potom i konkretno i ovdašnje, hrvatsko iskustvo.
Andrej Tarkovski, ”Vajanje u vremenu”, Edicije Božičević, Zagreb, 2022. Prije nekih sedam godina, prvi sam puta čitala knjigu ”Vajanje u vremenu”, velikog sineasta Andreja Tarkovskog. Bilo je to beogradsko izdanje ove knjige, tada sam mislila kako bi važno bilo da se taj naslov prevede i kod nas. Konačno, nedavno se to i dogodilo.
Nakon dugo vremena vratila sam se ”Istočnom epistolaru”, po mom mišljenju, najboljoj knjizi Predraga Matvejevića. Volim ovaj njegov rukopis – opor je i trezven, kritičan i oštar, melankoličan i topao, tužan. Tu se Matvejević zagledava duboko među ponore istočne, ruske civilizacije. Čini to kritično, distancirano, vrlo budne svijesti, unatoč emocijama koje su vezane uz njegovo, […]
Kako je snažan i moćan bio glas Marka Brecelja, bilo je u tom glasu nečeg primordijalnog, snage kakvu povuku naročiti izdanci nekog krajolika, i taj se krajolik – u ovome slučaju opor, planinski, surov, ali ne bez šume i raslinja, očituje u svakom modalitetu toga grlatoga glasa u kojemu su spojeni snaga, izvornost, grubost, izdržljivost, […]
Kada sam, prije nekoliko mjeseci, na stranicama izdavača Litteris iz Zagreba, ugledala vijest o tek objavljenom prijevodu romana Gyule Krúdyja, ”N.N.”, osjetila sam radost, pomiješanu s blagim uzbuđenjem. Premda još nisam čitala ovaj roman, nešto kao da mi je signaliziralo da bi se moglo raditi o djelu, dodir s kojime će biti pamtljiv. Uistinu, nagovještaj […]