novinarstvo s potpisom
Temelji za novi oltar domovine iskopani su u Zagrebu. Jerbo onaj stari, Tuđmanov, na Medvednici, stoji napušten. Ponekad na nj nabasaju samo berači kestena i sljemenskih ciklama, nitko ga ne posjećuje da bi se nadahnuo. Pa je sada novom svetištu namrijeto da postane “mjesto hrvatskog identiteta”.
Alternativna stvarnost bila bi dosta prihvatljivo objašnjenje. Dakle, da je sve ovo što gledamo posljednjih godina, mjeseci i tjedana, zapravo, posljedica činjenice da je Hrvatska u jednom trenutku naletjela na prostorno-vremensku anomaliju i odskočila o paralelni univerzum.
“Bivši ministar uprave Lovro Kuščević javio se da ona slika u njegovoj kući na Braču nije tvoja”, rekao je Vjekoslav Maks Luburić prije nekoliko dana Anti Paveliću, a zatim i podigao novine da mu pokaže naslov: “To mi je ili djed ili pradjed, ne znam sad točno.”
Lovro Kuščević izašao je na zagrebačko sunčano jutro 3. srpnja. Ispred zgrade Vlade uporno je objašnjavao novinarima kako nije bio na posebnom sastanku s premijerom, već na sjednici užeg kabineta Vlade. Kako se o njegovoj ostavci nije razgovaralo, niti ju je Andrej Plenković tražio. Kako su sve optužbe protiv njega, ministra uprave i političkog tajnika […]
Samo je golu formu pokrio Andrej Plenković svojim suhim komentarom kako “najoštrije osuđuje” divljački prepad šipkama, mačetom i uvredama na mirne građane srpske nacionalnosti u selima Uzdolje i Đevrske kraj Knina te da skupinu od desetak počinitelja treba što prije “pronaći i sankcionirati”.
Jedna je hrvatska diplomatkinja – zove se Elizabeta Mađarević, prva tajnica u hrvatskoj ambasadi u Berlinu – razotkrila, nehotice, stanje duha u Hrvatskoj. Na svojem je blogu propagirala hrvatske ljepote i čistoću hrvatske rase, ”bijela lica” i odsustvo migranata, dakle rasno čisto društvo koje je spremno dočekati baš takve goste iz Njemačke.
HDZ-ova politika prvi je put testirana kod građana na europskim izborima i doživjela je neuspjeh. Građani su nam poslali poruku da žele da borba protiv klijentelizma bude u prvom planu”, optužio je Davor Ivo Stier, lojalni disident unutar Hrvatske demokratske zajednice, svog šefa Andreja Plenkovića u intervjuu Jutarnjem listu.
Zna se. Povijest se uvijek ponavlja dvaput; prvi put kao tragedija, drugi kao farsa. A kako se zove kada se ponovi treći put? Odgovor na ovo pitanje zna Andrej Plenković, pod čijim vodstvom HDZ-u prijeti opći kolaps, treći put u posljednja dva desetljeća. Razlog je – kao i u prijašnja dva slučaja – endemska korupcija.
Na kraju, ministar uprave Kuščević je dao ostavku. Ne zato što je politički vrh, u ovome slučaju premijer Andrej Plenković, postao svjestan makinacija svog ministra, kojeg je branio do kraja tvrdeći da je ono što je on učinio počinio prije nego što je postao ministar.
Živimo u doba kvarnih ministara i vlasti koja ostaje bez podrške, pa kupuje većinu u Saboru, daje obećanja koja ne izvršava, izbjegava reforme, a voli svjetska prvenstva. Prošle godine uspjesi nogometaša su je spasili. Očekuje se vruće ljeto i poplava radosnih vijesti o tome kako nam je dobro.
Lovri Kuševiću proteklih tjedana prišio se popriličan broj afera, toliko da ih je postalo i pomalo teško pratiti.
Legitimno je pravo Lovre Kuščevića da demantira inkriminacije koje o njemu već tjednima objavljuju mediji, ali ministar uprave sve više djeluje kao netko tko se upleo u paukovu mrežu i sada panično pokušava pronaći spas.
Senzacionalna vijest kako više nema Milana Bandića proširila se Hrvatskom, ali nije dobila ”breaking news” tretman.
Mogu u Banskim dvorima uvjeravati kako ih nije briga što će biti s recentnim sindikalnim referendumom protiv Vladine mirovinske reforme, ali – nitko im neće povjerovati. Jer prikupljanje potpisa koje traje do 11. svibnja u organizaciji triju sindikalnih središnjica moglo bi jako zanjihati trenutno nedodirljivog Andreja Plenkovića i njegovu družinu.
Građanske inicijative Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj, kako Jutarnji list ekskluzivno doznaje od nekoliko izvora, nisu prikupile dovoljno potpisa za tri referendumska pitanja o ukidanju Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, te promjeni izbornog zakonodavstva.
Voditeljica Documente – centra za suočavanje s prošlošću Vesna Teršelič za desno je orijentirane političare i birače, dio braniteljskih udruga, Jugoslavenka. Ona je za njih jedno od utjelovljenja zla, protivnica Hrvatske, i ne samo da je protiv Hrvatske, ona Hrvatsku mrzi.
Za jedne je to bila očekivana smjena, za druge čistka. Tako ”dan poslije” hadezeovci doživljavaju promjene u vodstvu stranke koje je proveo Andrej Plenković. Definitivni politički rastanak s prijateljem Davorom Ivom Stierom šef HDZ-a doživio je osobno bolnije od smjene Mire Kovača, s kojim godinu dana i nije obavio neki ozbiljniji razgovor.
“Ovo nije moj poraz, moje umirovljenje, ovo je moj novi politički uzlet, jer sam dobio niz poruka da se ovako bori za Hrvatsku demokratsku zajednicu”, poručio je, između ostaloga, iz Gospića župan ličko-senjski Darko Milinović dodavši kako to nije pobuna protiv Andreja Plenkovića.
Ne znam jesam li zaista jedini u Republici Hrvatskoj primijetio tu stvar, ali vidim da nitko nije nešto osobito popizdio, pa mi preostaje zaključiti samo: a) da su svi Hrvati imbecili, ili b) da sam imbecil samo ja. Odnosno, da a) porezni obveznici nemaju ništa protiv iz svoga džepa platiti ono, kako se zove, restrukturiranje […]