novinarstvo s potpisom
Dubrovnik sedamnaestog stoljeća svakako nije bio za današnje prilike uzorna demokracija. Nije funkcionirao moderni kodeks ljudskih i manjinskih prava, nije postojao pojam slobode javne riječi niti slobode književnog stvaranja, nije bilo književnih kritičara koji bi puku ukazivali na sudbonosnu razliku između zbilje i fikcije.
Jezik je javno dobro. Jednako pripada svima, i pjesniku-jezikotvorcu i onome koji je u ovom jeziku izgovorio samo riječ mama, a poslije nijednu više. Samo jedan je način da se uskrati pravo na jezik: smrću! Jezik ima početak u riječi mama, ali nitko nije došao do njegova kraja. Jezik je beskrajan kao vasiona. U jeziku […]
Ima pisaca koji odaberu svoju sudbinu i, ne misleći na nju, žive i stvaraju do poslednjeg daha. Ne mareći za društvena priznanja i odličja, sudove kulturne čaršije i akademije (najčešće između tog dvoga nema razlike). Stanislav Vinaver (1891.-1955.), jedan od najznačajnijih autora srpske moderne (uz Rastka Petrovića i Miloša Crnjanskog), poliglota, sveznadar, neobuzdani stvaralac […]
Da li pesnici, istaknuti pisci, umetnici čiji značaj prelazi međe lokalnog atara treba da dobiju svoju ulicu? Pitanje već po svom sklopu deluje dvosmisleno i cinično, jer se jednom komunalnom fenomenu daje dimenzija koja je najčešće u potpunom neskladu sa zemnim životom pisaca i stvaralaca. Velikani poput A. G. Matoša, Tina Ujevića, Miloša Crnjanskog, […]