Tko s kim liježe na Kaptolu i u redovima HBK?

”Jesi li čuo da biskup taj i taj ima ljubavnicu tu i tu?” Ili: ”Hej, Drago, znaš li kako se zove ljubavnik monsinjora N. N.?” Takve mi poruke stižu već puno godina, ali ih, moram priznati, zanemarujem; jer, što se mene tiče s kim spavaju hrvatski svećenici ili biskupi kad ja zagovaram ukidanje celibata i kad sam osoba koja poštuje osobe homoseksualne orijentacije, dapače, javno promoviram njihova prava?

Međutim, pokolebalo me to što se Benedikt XVI., papa u miru, odlučio progovoriti o poteškoćama koje je imao s gay lobijem unutar vatikanskih zidina, o čemu sada bruje dnevni listovi i portali jer to ide u tisak u novoj knjizi papinih razgovora koja izlazi u rujnu.

Umirovljeni papa Benedikt XVI. napisao je u memoarima da ga nitko nije prisilio na odreknuće, ali tvrdi da je gay lobi u Vatikanu pokušao utjecati na donošenje odluka. U knjizi “Posljednji razgovori” po prvi put u povijesti neki bivši papa sam procjenjuje vlastiti pontifikat po njegovu završetku. Radi se o knjizi dugih intervjua što ih je 89-godišnji Josef Ratzinger vodio s njemačkim novinarom Peterom Seewaldom, a koja bi trebala biti objavljena 9. rujna.

Pozivajući se na zdravstvene razloge, Benedikt XVI. je 2013. postao prvi papa u 600 godina koji se odrekao dužnosti. List Corriere della Sera objavio je u petak veliki članak s ključnim naglascima knjige. Benedikt kaže da je znao za postojanje gay lobija od četvoro, petoro ljudi koji su pokušali utjecati na odluke Vatikana. U članku se navodi da je umirovljeni papa uspio “razbiti tu moćnu skupinu”.

”Jesi li čuo da biskup taj i taj ima ljubavnicu tu i tu?” Ili: ”Hej, Drago, znaš li kako se zove ljubavnik monsinjora N. N.?” Takve mi poruke stižu već puno godina, ali ih, moram priznati, zanemarujem; jer, što se mene tiče s kim spavaju hrvatski svećenici ili biskupi kad ja zagovaram ukidanje celibata i kad sam osoba koja poštuje osobe homoseksualne orijentacije, dapače, javno promoviram njihova prava?

Nekadašnji minhenski nadbiskup i predstojnik Kongregacije za nauk vjere odstupio je s papinske dužnosti nakon turbulentnog pontifikata koji je obilježio tzv. Vatileaks, afera koju je izazvao njegov bivši butler koji je medijima dao Benediktova privatna pisma i dokumente koji govore o korupciji i borbi za vlast u Vatikanu. U knjizi još kaže da je tijekom cijelog pontifikata vodio dnevnik, ali će ga uništiti, iako je svjestan da bi to za povjesničare bila “zlatna prilika”.

Talijanski mediji su u to doba objavili da iza curenja podataka stoje prelati koji su željeli diskreditirati Benedikta i prisiliti ga na odreknuće. Katolička crkva drži se svog višestoljetnog protivljenja homoseksualnom činu. No udruge za ljudska prava već dugo tvrde da u Vatikanu radi puno gay osoba, a crkveni izvori sumnjaju da su se neki udružili kako bi se međusobno podupirali u napredovanju i utjecali na odluke Kurije.

Kada kažem da me Benedikt svojom knjigom pokolebao, želim reći da sam se počeo pitati imam li pravo šutjeti o stvarima u koje sam upućen: dakle o lažnom moralu svećenika i biskupa koji dave ovu sirotu zemlju, katkad i kumujući kriminalu, maltretiraju ljude opomenama i prijetnjama kad i sami manipuliraju i emocijama i novcima održavajući vanbračne heteroseksualne i homoseksualne odnose.

Moram kazati da nisam na čisto. Puno toga znam, pa tako pratim intenzivnu ljubavnu aferu jednog ovdašnjeg biskupa s jednom doktoricom i drugu aferu jednog biskupa sa svojim ljubavnicima. Već preko dvadeset godina znam (otkako mi je o tome pripovjedao jedan moj pokojni profesor teologije na KBF-u koji je o tom njemu odbojnom fenomenu sročio i knjižicu) i za kretanje homoseksualnog kaptolskog lobija. Začudili bi ste se tko sve njemu pripada.

Do sada je postojalo pravilo da se o tim stvarima ne piše. Mnogo nas novinara zna za ljubavne afere nekih svećenika, ali smo se suzdržavali o tome pisati, najčešće iz nekog obzira prema njihovoj intimi, pogotovo ako su imali vanbračnu djecu, pa čak i unuke, znajući da se korektno odnose prema njima.

Ja sam još, k tome, označen lošim iskustvima koja su me možda učinila manje objektivnim: u novicijatu godine 1988., na sjeverozapadu Argentine, prvih devet mjeseci smo imali magistra novaka homoseksualca i sve bi bilo podnošljivo da dotični nije manipulirao s nama novacima jer je išao u krevet s nekim mojim kolegama.

Kada sam otkrio aferu (uhvatio sam ga slučajno kako leži i mazi se s jednim mojim dobrim drugom), poveo sam pobunu i nekolicina nas je odlučila iskoristiti njegovu kraću odsutnost. Napravili smo puč, rekli poglavarima ”ili on ili mi”, te je taj lik smijenjen s funkcije, a mi smo dobili rezervnog magistra s kojim smo nekako uspjeli završiti tu važnu godinu u životu svakog redovnika.

Kada kažem da me Benedikt svojom knjigom pokolebao, želim reći da sam se počeo pitati imam li pravo šutjeti o stvarima u koje sam upućen: dakle o lažnom moralu svećenika i biskupa koji dave ovu sirotu zemlju, katkad i kumujući kriminalu, maltretiraju ljude opomenama i prijetnjama kad i sami manipuliraju i emocijama i novcima održavajući vanbračne heteroseksualne i homoseksualne odnose

Po dolasku u Jugoslaviju 1989., na jednom otoku, u samostanu, nakon nekoliko mjeseci jedan kolega mi je rekao da je zaljubljen u mene; pretpostavljam da je ispitivao teren želeći vidjeti možemo li imati seksualne odnose. Ja sam fino postupio, pozvao sam ga na šetnju i razgovor i pojasnio da sam heteroseksualno orijentirana osoba i da me on seksualno ne zanima. Uskoro je, koliko pamtim, napustio naš samostan.

I ovo želim priznati: jako sam oprezan u vezi s ovom temom, jer je jedan moj jako dobar drug i kolega sa bogoslovije u Rijeci, koji je kasnije postao svećenik Zadarske nadbiskupije, a bio je homoseksualac, don M. S., župnik u P., ubijen na vrlo okrutan način godine 2003. Ubio ga je autostoper s kojim je odlučio otići na kupanje, pa dalje kako bude. U to se ne želim petljati. Ubojica je uhvaćen nakon šest mjeseci.

Ubojstava svećenika homoseksualaca je bilo više. Javnost najviše pamti smaknuće don P. Z. B-a u njegovom stanu u Splitu godine 1996. Kao i to da je u grob ponio tajne čak 5 ljubavnika, među njima nekolicine svećenika.

Stoga sam ne oprezan, već turbo osjetljiv na pisanja o seksualnoj orijentaciji svećenika.

Mene muči pitanje koje je očito mučilo i Benedikta XVI.: smijem li gledati u stranu kada znam da neki svećenici i biskupi maltretiraju puk, pak se lažno predstavljaju kao moralne veličine? Ili bih morao o tome do groba šutjeti čak i kada su to biskupi koji nam se rugaju i smiju u lice?

Ova kolumna je kraća od drugih koje ovdje objavljujem. Ali nije zbog toga manje bremenita. Ova me pitanja jako opterećuju i ne daju mi mira.

Budući da sam već jednom maknuo/potjerao beskrupuloznoga svećenika, znam da imam moć raskrinkati biskupe (i svećenike) koji su nemoralni, fanatici ili korumpirani. Moja je dilema: smijem li iskoristiti tu moć ili moram prije svega poštovati intimnost tih svećenika i biskupa?

Možda ću pričekati knjigu Benedikta XVI. Znam da ne smijem djelovati prema osobnim afinitetima i sklonostima. Nikako ne smijem donijeti odluke u afektu.

Mene muči pitanje koje je očito mučilo i Benedikta XVI.: smijem li gledati u stranu kada znam da neki svećenici i biskupi maltretiraju puk, pak se lažno predstavljaju kao moralne veličine? Ili bih morao o tome do groba šutjeti čak i kada su to biskupi koji nam se rugaju i smiju u lice? Ova kolumna je kraća od drugih koje ovdje objavljujem. Ali nije zbog toga manje bremenita. Ova me pitanja jako opterećuju i ne daju mi mira

Razumije se da ne bih čekao ni sekunde da znam za slučaj pedofilije ili bilo kojeg drugog oblika seksualnog ili inog zlostavljanja.

Ali ovo je drugo: svećenici i biskupi idu, tako se očekuje, tako su izabrali, sami u krevet, međutim ima onih koji to ne mogu izdržati. I naravno da je to teško jer nije svima dan dar celibata. Većina tog dara nema, pa živi s neurozama i latentnom agresijom ili se ipak odlučuje na vanbračne i nezakonite veze sa ženama ili muškarcima.

Moram priznati da mi se nije lako suzdržati kad vidim svećenika za kojeg znam da ima homoseksualnu vezu, a javno žigoše homoseksualnost.

Ima dana kada bih njegovu dvoličnost dao na sva zvona. Za sada se pokušavam i uspijevam suzdržati.

Koliko još? Ne znam ni sam. Eto, ni papa Benedikt XVI. nije izdržao. Morao je progovoriti.

    •  10 godina od smrti Živka Kustića me i dalje jedno proganja
    •  Šeperova odluka o “ukazanjima” u Amsterdamu i Međugorje
    •  Gasi se franjevačka provincia koja me dovela u Hrvatsku
    •  Dokle će Crkva koristiti Jazovku da dezavuira antifašizam?
    •  U povodu Dana državnosti, datuma kojeg se HDZ-ovci srame
    •  30 je godina od, možda, najboljeg intervjua u mojoj karijeri
    •  Mons. Ivo Martinović, dostojan sljedbenik Srećka Badurine
    •  Jürgen Moltmann: Nema progresa bez ekološke pravednosti
    •  Papa nije rekao ''pederčine'', već ''pederi'',  pa što?
    •  35 godina života u Hrvatskoj, 30 godina mrzilačkih napada

> Svi tekstovi ovog autora