autograf.hr

novinarstvo s potpisom

 
Ukrajina zastava

UKRAJINA ČIM PRIJE U EUROPSKU UNIJU!!

EU zastava

Trajno zabraniti skup u Bleiburgu jer Austrija neće fašizam

AUTOR: Anna Maria Grünfelder / 28.11.2021.

Anna-Maria GruenfelderKomemoracija na Lojbaškom polju kraj Bleiburga 2019. godine, prema svemu sudeći, moglo bi biti zadnje okupljanje na tom austrijskom mjestu.

To se da zaključiti iz riječi saveznog ministra za unutarnje poslove Republike Austrije, Karla Nehammera, člana Austrijske pučke stranke (ÖVP), koji je u srijedu 24. studenoga 2021. predstavio izvješće Ekspertne skupine o naravi te komemoracije i o budućem ophođenju austrijskih vlasti prema tradicionalnom okupljanju sudionika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, uz pokojeg Slovenca, u Bleiburgu na komemoraciji u okviru koje se održava misa zadušnica i govori političkih dužnosnika, ali uz ikonografiju koja je sve više nalikovala skupovima ustaša u samoj Hrvatskoj.

Zato ni ne čudi što je Austrijanci nazivaju ”ultranacionalističkom-fašističkom komemoracijom”. No uzalud kritike, upozoravanja, apeli, policijske intervencije i sudski postupci.

Na inicijativu predstavnika austrijske stranke Zelenih, osnovana je 2020. godine Ekspertna skupina predstavnika znanosti, pravnih institucija, dužnosnika iz područja unutarnje i vanjske politike, političkih stranaka (jedino se nije uključila Slobodarska stranka, FPÖ), vjerskih zajednica i činovnika iz pokrajinskih i kotarskih upravnih tijela. Njezin je cilj bio da razradi temelj za načelnu zabranu bleiburških komemoracija jer su inicijatori zaključili da su ”komemoracije” u dosadašnjem obliku sve manje odisale pijetetom naspram mrtvima.

Do istoga zaključka je došla i biskupija Gurk (Krško) – Klagenfurt (Celovec), pa je 2019. godine dopustila misu zadušnicu pod uvjetom da nema političkih govora. Međutim to se nije uvažilo, tako da je u 2020. godini (još prije austrijskog lockdowna) biskupija kategorično zabranila crkveni obred.

Zbog toga je okupljanje u Bleiburgu moralo biti prijavljeno kao svaki skup kotarskim vlastima, a one su bile u dvoumici zbog mogućeg kršenja slobode okupljanja.

Štogod je ljude potaknulo na kompromis sa zločinačkim režimom, naknadno rođene generacije mogu razumjeti ili ne razumjeti, međutim ne mogu ništa više izbrisati. Samo mogu izvući pouke za sebe i svoje ponašanje prema obnavljanju i ponovnom oživljavanju zloduha tog vremena

Rješavanje pravne dileme bilo je neizbježno i Ekspertna skupina koja je sada podnijela svoj izvještaj, sastavila ga je s dobrim pravnim temeljem. ”Austrijski državni ugovor” od 15. svibnja 1955. godine, potpisan od Druge Republike Austrije i (”i”, a ne ”između”, jer to nisu bili ravnopravni supotpisnici!) predstavnika četiriju savezničkih sila u Drugom svjetskom ratu (SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza), u svom članku 9. utvrđuje da se Austrija obvezuje:

  1. na raspuštanje nacističke stranke i pripojenih organizacija, na brisanje svih tragova nacizma i na mjere sprječavanja njihovog ponovnog oživljavanja.
  2. na raspuštanje svih organizacija fašističkog sadržaja, i to političke, vojne i paravojne, te svih udruga koje se bave aktivnostima nespojivim s duhom Ujedinjenih naroda i s demokratskim pravima austrijskog stanovništva.
  3. na donošenje pravnih propisa u cilju zabrane navedenih udruga i njihove djelatnosti na teritoriju Republike Austrije i na propisanje kaznenih mjera za njihovo nepoštivanje.

Stručno mišljenje ekspertne skupine je da ustaštvo koje se manifestiralo na bleiburškim skupovima, nalaže zakonsku zabranu komemoracija u dosadašnjem obliku.

Ekspertna skupina dotakla se još jednog spornog aspekta bleiburške komemoracije: dvije spomen ploče s natpisima i amblemima u suprotnosti su s austrijskim zakonom o zabrani nacionalsocijalizma i njegovih simbola. Od 2019. godine termin ”ustaša” je dodan u katalog zabranjenih organizacija, pa se moraju zabraniti i njihovi amblemi i simboli. To znači bezuvjetno uklanjanje spomenika u sadašnjem obliku.

Nadalje, proširit će se i katalog zabranjenih simbola, tako da se neće zabraniti samo amblemi, grbovi, zastave i značke zabranjenog povijesnog ustaštva, nego i osuvremenjene inačice, u kojima se mogu prepoznati tragovi pozitivnog odnosa naspram povijesnom ustaštvu.

Stručnjaci su zaključili da, uzimajući u obzir ustavnopravna načela, međunarodne obaveze prema bivšim potpisnicama Državnog ugovora i pravorijeka Ustavnog suda, skupove poput onog iz 2019. i prethodnih godina treba zabraniti.

No treba naglasiti da su članovi Ekspertne skupine ostavili mogućnost ”da se ne protive neutralnoj komemoraciji ili katoličkoj misi zadušnici”.

Kad savezni ministar unutarnjih poslova Republike Austrije naglašava da je Austrija svjesna svoje povijesne odgovornosti, koju je Državni ugovor zahtijevao od Austrije, onda to nije tek deklamacija pred međunarodnom javnosti. Ministar Nehammer pripada generaciji koja je rođena poslije izglasavanja Državnog ugovora i, naravno, dugo nakon kraja Drugog svjetskog rata.

Ove generacije se ne mogu okrivljavati za zločinački nacistički režim i za sudjelovanje velikog broja Austrijanaca u ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, što su ih počinili Wehrmacht, SS, Gestapo, SD i druge organizacije i institucije tog režima.

Nažalost, pojedini Hrvati smatraju se pozvanim isticati uz spomen Austrije da je Hitler rođen u Austriji, pa je, prema njihovim stavovima, i svaki Austrijanac i svaka Austrijanka ”mali Hitler” i isti zločinac. No neosporna je činjenica da suvremenici ne mogu biti ni krivi za to da su njihovi roditelji i preci oduševljeno podržavali i veličali nacistički režim. Kao što se i Hrvatima danas ne može naturiti krivicu za pristajanje uz Pavelića, a poslije 8. svibnja 1945. i uz Komunističku partiju/Savez komunista.

Stručno mišljenje ekspertne skupine je da ustaštvo koje se manifestiralo na bleiburškim skupovima, nalaže zakonsku zabranu komemoracija u dosadašnjem obliku

Sljepoća, oportunizam, glupost?

Štogod je ljude potaknulo na kompromis sa zločinačkim režimom, naknadno rođene generacije mogu razumjeti ili ne razumjeti, međutim ne mogu ništa više izbrisati. Samo mogu izvući pouke za sebe i svoje ponašanje prema obnavljanju i ponovnom oživljavanju zloduha tog vremena.

”Veličanju zločinačkog režima u Austriji nema mjesta”, naglasio je ministar Nehammer. To je, istina, želja, a ne stvarnost. Ima pokušaja, uvesti, ili otvoreno ili kroz mala vrata, nacističkih ideoloških stavova, a vlasti baš nisu uvijek toliko budne da to sasijeku u korijenu.

Ipak moram reći da u austrijskom društvu postoji temeljni konsenzus da se očuva humanistička tradicija i najbolje nasljeđe kršćanskih, sekularnih i liberalnih tradicija. Radikalni neonacisti i slični  pokušavaju i pokušavat će rehabilitirati ili barem djelomično obnoviti fašistički i nacistički pokret. I druge europske zemlje muku muče s tim ”natrusima” nesretne prošlosti.

Denacifikacija u Zapadnoj i u Istočnoj Europi, pa i u Jugoslaviji, započela je odmah nakon Drugog svjetskog rata, no vremenom je posustala zbog vrlo različitih razloga. Proces nosi ”obećavajući” naci Ếpuration, a austrijski zakoni o zabrani nacionalsocijalizma i njegove ideologije, institucija i tragova neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata odisali su odlučnošću da iz temelja ”iščiste” taj gnojni čir.

Godine 1945. ljudi su bili voljni ukloniti sve tragove i osloboditi sebe, no borba za egzistenciju je ipak nadjačala i volju i savjest. I saveznici nisu bili dosljedni u sustavnom uklanjanju tragova nacizma i  ”preodgoju”. I oni su zaključili da ”prvo dolazi jelo, a onda moral” (prema izjavi Bertolta Brechta).

Čovjek nije stvoren za savršenstvo i stopostotnu dosljednost. Zato trebamo i riječi austrijskog ministra o tome da ”nacističke manifestacije nemaju mjesta u Austriji” uzimati kao najave namjere, a ne kao završen čin i zlurado ga sučeljavati s neskladom između riječi i djela.

Uostalom, neonacizam – pa i neoustaštvo – hidre su s mnogo glava i krakova, i boriti se protiv te pošasti, ne jamči pobjedu.

Ipak, treba se boriti i davati jake, čujne, prepoznatljive dokaze svoje odlučnosti. ”Zabrana” zvuči diktatorski, iako je ona ultima ratio, kad se – kao u slučaju Bleiburg – uvjeravanja, kritike, apeli ne shvaćaju ozbiljno.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, PREKO PAYPAL-A, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA I PRECIZNE UPUTE KLIKNITE OVDJE.

Još tekstova ovog autora:

     Papa Franjo razočarao? ''Urotnici'' i skrupulozni vjernici
     Poznate varke i greške demografskih snova DP-a
     Različita vrijednost – jednako dostojanstvo
     Užasnuta sam Milanovićevim kršenjem Ustava
     Empatija kao civilizacijski iskorak za humaniste i kršćane
     Postaje li oružje namijenjeno Ukrajini put prema miru
     Govore o nama, ali ne i s nama, pak Hrvatska klizi u praktični ateizam
     Poučci za današnje doba iz dviju knjiga o Papi koji je šutio
     Što čini totalitarna vlast sa svojim podanicima
     Ostvarenje mira bez oružja – moguće ili iluzija?

> Svi tekstovi ovog autora
  • DNEVNI TWEEt DRAGE PILSELA

  • MOLIMO VAS DA PODRŽITE AUTOGRAF UPLATOM PREKO PAYPAL-A:
  • ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    ARHIVA – VRIJEME SUODGOVORNOSTI

    VRIJEME SUODGOVORNOSTI – ostale emisije

     

  • vrijeme i suodgovornosti

  • Facebook

  • Donacije

  • Cigle

  • ekumena

  • javni servis

  • prometej

  • povratak adolfa pilsela

  • u što vijerujemo

  • fraktura 1

  • fraktura 2

  • fraktura 3

  • superknjizara

  • vbz 1

  • vbz 2

  • vbz 3

  • vbz 4

  • ljevak 1

  • ljevak 2

  • ljevak 3

  • ljevak 4

  • ljevak 5

  • oceanmore 1

  • oceanmore 2

  • oceanmore 3

  • oceanmore 4

  • golden marketing 1

  • sandorf 1

  • sandorf 2

  • planetopija 1

  • planetopija 2

  • srednja europa 1

  • srednja europa 2

  • srednja europa 3

  • srednja europa 4

  • durieux 1

  • disput 1

  • ks 1

  • ks 2

  • ks 3

  • meandar 1

  • meandar 2

  • meandar 3

  • biblija