Uputstva za mržnju prema Europi

Nakon što se ”zalaufao” cunami uništavanja postojećeg društva u Americi, vrijeme je da se ”filozofija” Steve Bannona koncentrira na europsko. Taj dvorski filozof Donalda Trumpa, pandam Putinovom Aleksandru Geljeviču Duginu, nije nikada skrivao svoje političke nazore i planove. To samo strašnijom čini činjenicu da tako malo obraćamo pažnju na ovakve likove koji stječu sve veću političku moć. Politički stil Trumpa upravo je kreiran u ”laboratoriju” Steve Bannona.

Neovisni mediji kao jedan od glavnih ciljeva uništavanja, ali i namjerno izazivanje ”zasićenja” medijskog prostora jedan su od glavnih strateških poteza njegove ”filozofije”. Tako se naime iscrpljuje kapacitet koncentracije i volje za istinom u javnosti.

To ”preoravanje” polja stvarnosti ne služi zasijavanju nečega boljega. Oni nam ne mogu ponuditi nikakav bolji sistem od demokracije, vladavine prava, slobode i dostojanstva svih ljudi. Oni preoravaju svijet vrijednosti kako bi njihove ideje zla živjele neometane glasom savjesti.

Iz njihovih preoranih polja, kojima se mnogi vesele jer ih to podsjeća na dugo očekivane promjene, na proljeće i na sjetvu, na kraju će ipak izbiti samo kukolj. Jer to su politike uništavanja, a ne građenja. Politike koje moć žele vratiti onima koji najviše posjeduju.

Taj dakle samoprozvani ”gospodarstveni-nacionalist”, jedan od pokretačkih motora, financijer i protagonist novih i alternativnih ultrakonzervativnih desnih ideja neće zaustaviti svoj utjecaj na američkom kontinentu. Jer njegov cilj od samoga početka uključuje i Europu, točnije Europsku Uniju.

Već smo nekoliko puta mogli čuti ili čitati Trumpove izjave o EU, u kojima tvrdi da je ta organizacija nastalo isključivo kako bi uništila Sjedinjene Američke Države. Na stranu Trumpovo totalno nepoznavanje povijesti. Iako je i to jedan dokaz razrokosti današnjih populističkih fašista. Pozivaju se rado na neka prošla vremena (Make America great AGAIN) bez da poznaju povijest, a kamoli uspostave neke povijesne kontekste iz kojih mogu nešto normalno naučiti. Ovdje je ipak važnije koncentrirati se na narativ koji on pokušava uspostaviti svojim izjavama.

Radi se o pripremanju terena za ideološki rat s Europom. Jer oni su uvjereni da iz ”laboratorija” Bruxellesa dolaze ”WOKE” pokreti. ”Woke” je postala psovka na usnama svakog konzervativca.

Sama riječ nastala je još tridesetih godina prošloga stoljeća u afroameričkim krugovima i znači doslovno prevedena s engleskog ”budnost” ili ”pažljivost”. Time se želi senzibilizirati društvo za sve ranjive i ugrožene skupine ljudi. Dakle pokret jednakosti i pravednosti.

Naravno da konzervativni bogataši, koji danas pogotovo čine okosnicu desne scene, ne mogu podnijeti činjenicu da netko s trideset eura u džepu može imati jednaka prava i dostojanstvo kao netko tko se milijardama dolara igra boga i svijeta. 

To što Europa baš takvima smeta znakom je da ona još uvijek ima neke vrijednosti u sebi. Ali stupanj ugroženosti već je postao jako zabrinjavajući.

Ako pogledamo veliku konzervativnu platformu Conservative Political Action Conference (CPAC), ona unazad nekoliko godina zadobiva sve problematičniji smjer i sve više ultradesnih simpatizera cijeloga svijeta. Na ovogodišnjoj Konferenciji tamo je držao govor i Steve Bannon. Svoj govor je završio sličnom gestom kao i Elon Musk. Rimskim (Hitlerovim) pozdravom.

Između ostalih, na Konferenciji redovito sudjeluju i europski ultradesničari (Viktor Orban, Alice Weidel, Georgia Meloni, itd.) i onamo su rado viđeni gosti i govornici. U Trumpu oni vide svoju vodeću figuru i u pozadini njihovih politika stoji zapravo netrpeljivost prema ljudskim slobodama.

Pri tome se koriste svime što im može poslužiti kao konzervans njihovih ideja. Pa tako i konzervativnim religijskim spektrom.

Nije ni čudo da je Bannon još 2018. imao ”turneju” po Europi, gdje se susretao s ultrakonzervativnima i sklapao planove za podrivanje europske demokracije. Između ostalih, u Švicarskoj se susreo i s Alice Weidel (AfD). Cilj mu je stvoriti ”Pokret”  (The Movement) koji bi producirao i umrežavao nacionalističke organizacije unutar Europe i koji bi u europske institucije instalirao ultradesničare. Osim toga, njegov plan obuhvaća i stvaranje populističkih medija koji bi nudili ”alternativne” poglede na svijet. To jest izvrtali stvarnost u stilu spomenutog ”preoravanja”.

Savršen, dakle, recept za uništenje europskog projekta. Pitanje je koliko je naše mišljenje već kontaminirano takvom vrstom medija i inscenacija.

U svakom slučaju stvara u našem društvu određenu vrstu nestrpljivosti. A to je najjednostavniji način da se čovjek ”umori” od demokracije.

Posljedica je sve veće razumijevanje za autokratske sisteme i politike koje djeluju ”po kratkom postupku”. Jer u tiranijama se donose vrlo brze odluke. A nije li to potrebno u našem svijetu u kojem ne stignemo ni upratiti, a kamoli preraditi probleme? Ali čekaj, tko nam to stvara dojam ”prezasićenosti”? Hmmm…

Ne smijemo zaboraviti činjenicu da u tiranijama odluke doduše brže bivaju donošene, ali se zato puno brže može izgubiti glava i sloboda. To nam dokazuje i trenutna ”tiranija u povojima” (SAD). Masovna otpuštanja znanstvenika, profesora, neistomišljenika; gašenje institucija koje se temelje na slobodi i empatiji.

Empatiju se već proglašava nepoželjnim pojmom. Na tome rade čak i neki samoprozvani kršćanski mislioci s društvenih mreža. Gasi se dakle pomalo svaka scena s koje inače može doći upozoravajući prst savjesti.

Ne dozvolimo stoga da nam oduzmu empatiju! Da nam time svako mišljenje i postupak prema onima koji su drugačiji od nas ili trebaju našu pomoć pretvore u politizirane računice.

Empatija i ”pažljivost” jesu naše vrijednosti. U skladu s njima trebamo kritizirati naše europsko društvo i institucije. Ali ne zaboravimo da ta kritika ne smije biti isključivo uništavačka.

Čudo je da Europa uopće i funkcionira naspram mržnje i netrpeljivosti vlastitih građana prema njoj. Nama treba osjećaj naklonjenosti prema Europi.

Ne neke patriotske ljubavi, gdje se voli ono što mi je slično i gdje se razlike poravnavaju nacionalnim konstruktima. Europa nam može pružiti šansu da naučimo biti društvo i izvan granica ”porijekla” i konačno postanemo i društvo ”upućenosti” – jednih ka drugima i u zajedničku budućnost.

Siguran sam da bi uz malo više naklonjenosti vlastitih građana, Europa bolje funkcionirala i bila otpornija na podrivanja sa svih strana. Dok god njezini građani ostaju hladni naspram nje, ne preostaje joj ništa drugo nego da se brani isključivo hladnoćom naoružavanja.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Emocionalno dezorijentirani donose očajne političke odluke
    •  U našem vremenu su prodrli podvojenost, divljaštvo i laž
    •  Strpljiv ima jednog Boga. Nestrpljiv ih ima kolko hoćeš
    •  Osveta loših đaka
    •  Povratak u korito
    •  Rodni studij: Tko tu koga u Crkvi – sluša?
    •  Institucionalizacija milosti
    •  Čovjek i svijet u nesporazumu
    •  Religija uspješnog pojedinca
    •  ''Security-zacija'' društva i života

> Svi tekstovi ovog autora