Velika Gospa ili Veliki problem?

Blagdani su oduvijek bili prigode za slavlje, zajedništvo, i – ako pitate hrvatske biskupe – još jedan trenutak za moralno poučavanje. I dok se hrvatski narod nosi s izazovima svakodnevice, naši pastiri s oltara ne propuštaju priliku da se osvrnu na, hm, manje svakodnevne teme.

Ove godine, kao i mnogih prije, biskupi su iskoristili priliku da nam pojasne što stvarno znači biti Hrvat, katolik i, naravno, uzoran član društva. No, čini se da su neki od njih, u svojoj žarnoj revnosti, malo izgubili iz vida ono što stvarno tišti običnog čovjeka.

Uzmimo, na primjer, homiliju nadbiskupa Dražena Kutleše u Mariji Bistrici. Očekivali biste možda riječi utjehe za one koji jedva spajaju kraj s krajem ili nešto o krizi u zdravstvu…, ali ne, nadbiskup se više osvrnuo na važnost duhovnog i nacionalnog identiteta.

I dok su ove teme zasigurno važne, pitanje je koliko su relevantne za ljude koji se suočavaju s egzistencijalnim problemima. Je li nacionalni identitet doista na vrhu popisa briga onih koji su ovog ljeta ostali bez posla ili čekaju na bolnički pregled mjesecima ili se spremaju na odlazak iz Hrvatske, trbuhom za kruhom?

S druge strane, nadbiskup Milan Zgrablić, u Zadru, odlučio je napasti liberalne vrijednosti koje, prema njemu, ugrožavaju tradicionalnu obitelj. Njegove su riječi bile prožete strahom od ”zmaja slobode” koji proždire kršćanske vrijednosti. Ironično, čini se da je upravo ta sloboda ono što mnogi Hrvati priželjkuju – sloboda od korupcije, nepravde i političke manipulacije. No, za nadbiskupa, čini se, veća prijetnja dolazi iz prava na slobodan izbor i jednakost.

Na Krku, propovijed je također bila u znaku ”opasnosti” koje prijete društvu, no biskup Ivica Petanjak pridodao je poseban naglasak na čistoću vjere i očuvanje tradicionalnih vrijednosti. U svijetu gdje su crkve sve praznije, a vjernici sve stariji, možda bi bilo mudrije usmjeriti se na pitanja koja bi mogla privući mlade, umjesto na one koje ih odbijaju.

Kao da ove opasnosti nisu bile dovoljne, biskup Vlado Košić u Gori nije mogao odoljeti napasti da se osvrne na opasnost od ”nekršćanskih” ideologija. Ovdje je cilj bio jasan – oštar napad na sve što ne ulazi u tradicionalnu katoličku sliku svijeta. Dok su mnogi očekivali riječi utjehe i nade, ono što su dobili bila je još jedna lekcija iz moralnog superioriteta.

Naravno, ne bi bilo pošteno ne spomenuti i one biskupe koji su pokušali adresirati konkretne izazove s kojima se suočavaju njihovi vjernici. Nadbiskup Mate Uzinić u Rijeci pokušao je, makar djelomično, dotaknuti stvarne probleme, poput potrebe za solidarnošću i socijalnom pravdom. No, čak i kod njega, naglasak na duhovnom životu i tradicionalnim vrijednostima nije izostao.

U ovom kontekstu, vrijedi se osvrnuti i na homiliju nadbiskupa Zdenka Križića, koji je na svetkovinu Velike Gospe u Sinju pozvao vjernike da uče od Marije, koja je ”najveća i neusporediva” i da se okrenu ”putu svetosti”. Križić je naglasio važnost duhovne dimenzije u životu, govoreći o potrebi da se svaki vjernik zapita o svom odnosu s Bogom i svojom vjerom. Iako su njegove riječi imale snažnu duhovnu poruku, možda se postavlja pitanje kako te poruke rezoniraju s onima koji se suočavaju s ekonomskim pritiscima i nesigurnostima.

I sada, dolazimo do jednog važnog kontrasta – usporedbe s propovijedi pape Franje. Papa, poznat po svojoj skromnosti i bliskosti s narodom, u svom Angelusu povodom Velike Gospe, odlučio je govoriti o potrebi za suosjećanjem, uključivanjem svih, posebno onih na margini društva.

Umjesto da propovijeda o ideološkim prijetnjama, Papa se fokusirao na ljubav, razumijevanje i konkretne geste dobrote koje mogu promijeniti živote.

Papa Franjo, koji ne propušta priliku da prozove društvene nepravde i pozove na globalnu solidarnost, ponudio je danas upravo ono što bi mnogi od naših biskupa mogli naučiti – usmjerenost na stvarne ljudske potrebe, umjesto na apstraktne ideološke bitke. Njegova poruka bila je jasna: Crkva mora biti uz one koji pate, koji su zaboravljeni i marginalizirani, a ne gubiti se u moraliziranju.

Dok se naši biskupi znoje na oltarima pod teretom ”obrane vjere”, čini se da je Papa shvatio bit: vjera nije u napadu na neistomišljenike, već u pružanju ruke onima kojima je najpotrebnija.

Ako je suditi po današnjim propovijedima, hrvatski biskupi još uvijek preferiraju uzvisiti ideologiju iznad svakodnevnih problema običnih ljudi.

I dok su hrvatski biskupi zauzeti svojim ideološkim križarskim pohodima, možda bi trebali zastati i osvrnuti se na ono što njihova pastva stvarno želi čuti – riječi nade, podrške i konkretne akcije koje će pomoći u rješavanju problema s kojima se suočavaju. Jer, na kraju krajeva, vjera bi trebala biti izvor utjehe, a ne izvor straha i podjela.

Ako bi se naše biskupe pitalo, izgleda da je najveći problem suvremenog društva liberalizam, dok je papa Franjo, s druge strane, skloniji vjerovati da je problem u nedostatku ljubavi i razumijevanja. Možda je vrijeme da naši duhovni vođe razmisle o prioritetima i nauče lekciju od Pape – lekciju o tome što znači biti pravi pastir, onaj koji vodi svoje stado kroz oluje, umjesto da ga straši s njima.

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Crkvene smjernice: fasada odgovornosti ili zataškavanje?
    •  Zašto Hrvatska nije sekularna država?
    •  Split se guši u vlastitoj mržnji
    •  Gospa d.o.o.: kad vjera i biznis nađu zajednički jezik
    •  Strašna glad u Africi, a Crkva šuti
    •  Obnova starih tradicija: pamuk, relikvije i zbunjeni vjernici
    •  Mladi, katolička vjera i ustaška simbolika
    •  Nedostatak empatije prema žrtvama pedofilije u Crkvi
    •  Fenomen i psihoprofil svećenika pedofila
    •  Umjetnost izbjegavanja stvarnosti

> Svi tekstovi ovog autora