Za prvi dan godine: budite odgovorni prema vlastitom vremenu

Novogodišnje odluke više imaju religiozno značenje, one su u funkcije utjehe i nade, a ne istinske namjere da se stvarnost promijeni nabolje.

Novu godinu dočekujemo kao da je riječ o nečemu uistinu novom i drugačijem u odnosu na ono dosadašnje, gotovo kao uskrsnuće koje je uslijedilo nakon smrti i pokopa stare godine. Uvjeravamo sebe da je iza nas sve loše što nam se dogodilo, da je sve to pokopano jer se radi o smrti prošlih događaja od kojih se, eto, jednom godišnje, točno u ponoć, trajno odvajamo otpuštajući još jednu godinu u bezdan prošlosti.

Zadnje sekunde tzv. stare i prve sekunde tzv. nove godine doživljavamo kao priliku da se nametnemo vremenu kao njegovi gospodari, uglavnom dobrano alkoholizirani. Alkoholičari i jesu gospodari vremena u umišljaju, zapeli u neprolaznoj silvestrovskoj noći.

U toj potrebi da, jednom godišnje, dionizijskim modelom sebe izvlastimo iz vremena, pretvarajući se u suca onom dogođenom odnosno u božanstvo iz čije će misli proizaći budući događaji, vidim zov potisnutog, pravog određenja čovjeka – čovjek je, baš kao što su to mnogi filozofi uvidjeli, a posebno egzistencijalisti, vremenito biće. Mi smo u vremenu, ali smo i sami vrijeme.

Nalazimo se, uostalom kao i sva ostala bića, u, nazovimo to za potrebe kolumne, kozmičkom odnosno zajedničkom, neosobnom vremenu. To vrijeme nas bitno ne određuje, ono nam je izvanjsko. Vrijeme koje nas određuje je naše osobno vrijeme, mi s tim vremenom gospodarimo.

Imamo izvanrednu mogućnost da biramo gdje ćemo se, kako to kažu egzistencijalisti, vremeniti. Sloboda je zapravo gospodarenje osobnim vremenom. Njega nemamo napretek, zbog toga je važno kome ćemo se i čemu ćemo se posvetiti ili vremeniti. Nisu svi događaji, procesi, osobe, situacije, teme i stvari vrijedni našeg vremena.

Kada bi čovjek uistinu bio svjestan vlastite vremenitosti, život bi mu bio sadržajniji, kvalitetniji i smisleniji, ne bi se gubio u jalovim raspravama i živciranjima oko onoga što, primjerice, pogledom zahvaća iako u tome ne sudjeluje.

Informacije o političkim događajima su većinom informacije koje nam izazivaju neku emocionalnu reakciju, ali, najčešće, ništa više od toga. U političkom životu naše države sudjeluju malobrojni, ali se zato mnogi zbog toga uzrujavaju. Njih ne uzrujava ono što se stvarno događa, to ih uostalom ne može uzrujati jer u tom događaju ne sudjeluju, njih uzrujava pogled na događaj odnosno informacija o tom događaju. Njihova ljutnja se kreće unutar nepremostive distance između pogleda i događaja odnosno informacije o realitetu i samog realiteta.

Ako nismo u odnosu s nekim realitetom nego nam je on posredovan putem informacije, mi ne sudjelujemo u stvarnosti, samo je gledamo, i to kroz naočale koje nam je dao onaj tko je informaciju vezao uz neki događaj.

Objašnjeni događaj je uvijek tendenciozno reduciran, u informaciji se krije namjera onoga tko tumači događaj. Zbog toga promatrači ne mogu promijeniti politiku, oni se nalaze izvan političke stvarnosti, ali se istovremeno nalaze unutar granica informacije o stvarnosti pa, samim time, postaju zarobljenici namjera subjekta koji je naručio ili kreirao informaciju.

Najzanimljivije je kada se vlasnici ili zaposlenici PR agencija pojavljuju kao politički analitičari, a to je kod nas pravilo. To nisu analize, na djelu je javno, nametljivo nuđenje usluga besramnika lišenih svakog moralnog obzira.

Politika je sudjelovanje, akcija, zauzetost i interakcija, a ako toga nema, nema ni politike. No, neovisno o tome kako doživljavamo politiku i kako se prema političkom realitetu odnosimo, naš život nije naš po vremenu u kojem se odvija javni život, nego po individualnom vremenu, odnosno po vremenu događaja naše egzistencije.

Distribuciju toga vremena, a ono je neponovljivo i konačno, vršimo sami. Javni ili politički život je u kategoriji nužnog zla, s njime se trebamo baviti samo ako smo osigurali prostor i vrijeme za istinski, a to znači, osobni život. Naš život je smislen kada trajemo odnosno kada starimo i nestajemo u situacijama koje pripadaju upravo našem životu. Tada živimo autentičnim i smislenim životom.

Stvar je jednostavna: kada netko živi autentičnim životom, on autentično i stari, neautentičnim životima odgovara i neautentično starenje. Starenju ne možemo pobjeći, to ne ovisi o nama, ono što o nama ovisi je kako ćemo trajati i hoćemo li živjeti autentičnim ili neautentičnim životom.

Autentičnom životu odgovara autentično starenje dok neautentičnom životu odgovara neautentično starenju. Neću navoditi imena i prezimena osoba iz javnog života, ali tu imamo pregršt primjera onih koji, što je razvidno, ružno stare. Starost je, prije svega, pitanje estetike. Ona može biti lijepa, ružna ili kičasta. Ljudi koji su živjeli životom slobodne osobe, lijepo i stare. O ružnom i kičastom starenju ću nekom drugom prigodom.

Čovjek je, neovisno o tome je li toga svjestan ili ne, izložen životu i smrti. Naša temeljna struktura sazdana je od dva elementa – života i smrti. Ta dva elementa se međusobno isključuju. Smrt je konačna i nepovratna negacija života ili, ako to nije, smrti naprosto nema, tada, u epikurejskom smislu, ima samo života.

Religije su na sebe preuzele obvezu razrješenja enigme smrti, no budući da se smrt nalazi s onu stranu mogućnosti našeg iskustva, ne preostaje nam ništa drugo nego da religijskoj ekonomiji povjerujemo ili ne povjerujemo.

Religije su upravo to što sam maloprije naveo – jedna vrsta ekonomije smrti. Religija se ni po čemu ne razlikuje od poduzetništva – i u jednom i u drugom slučaju se nešto radi kako bi se ostvarila materijalna dobit. U tome ne vidim ništa sporno. Neka ljudi zarađuju na proizvodu koji mnogima očito treba.

Mnogi vjernici pripadaju religiji kako bi putem te religije trgovali smrću. Oni vjeruju kao kupci koji boga vide kao trgovca koji prodaje smrt i život. Vjernici ekonomije smrti od toga boga-trgovca kupuju život za sebe, a smrt za druge. Tako je bilo u prošloj godini, tako će biti i u sljedećoj godini. Tako je od samih početaka religije.

U prvom danu ove godine ipak imam želju: budite odgovorni prema vlastitom vremenu, vremenite se u situacijama i odnosima koji će vaše starenje pretvoriti u estetski fenomen zadivljujuće ljepote. Bitni ste vi, nije bitno ono što pogledom zahvaćate. Život se ne nalazi u pogledu.

 

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. MOŽETE NAZVATI BROJ 060 866 660 / Tel.: 0,49€ (3,75 kn); Mob: 0,67€ (5,05 kn) po pozivu (PDV uključen) ILI POŠALJITE SMS PORUKU sadržaja PODRSKA na broj 667 667 / Cijena 0,82 € (6,20 kn). Operator usluge: Skynet Telekomunikacije d.o.o., info telefon: 01 55 77 555. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva
    •  O kakvoj ideji Boga govore papa Franjo i nadbiskup Uzinić?
    •  HDZ se, kao i Tuđman nekoč, politički iživljava nad državom
    •  Nama je demokracija teret jer mi, kao građani, imamo grešku
    •  Naše hrvatstvo je uhićeno hrvatstvo
    •  Afera Beroš: Plenkoviću suradnici trebaju kao terapija
    •  Pogrešno shvaćena vjera ubija – djecu, društvo i boga
    •  Samostalnost smo stekli zahvaljujući antifašističkom pokretu
    •  Pio XII. je moralni kukavica, a Hrvatska zatvoreno društvo
    •  Načelnik Glavnog stožera OSRH kao stranački potrčko

> Svi tekstovi ovog autora