Za razliku od Macrona, kakva je naša slika Europe?

Francuski predsjednik Emanuel Macron uzeo je papir i pero u ruke – zapravo je sjeo za računalo – i obratio se, direktno i bez posrednika,  europskim građanima, njih 500 milijuna na broju.

Da se to dogodilo prije nekoliko godina, predsjednica Republike Hrvatske bi, vjerojatno, indignirano reagirala upitom – a što je sa seljacima, težacima, ribarima? Kao što je to učinila na početku svojeg mandata, kada je pokazala da joj je nepoznat pojam građanina, nastao u modernoj europskoj političkoj povijesti kao negacija pojma podanik (suverena), pučanin, pripadnik naroda, mase, kolektiviteta.

Macron se, međutim, obraća baš građanima i građaninu, pojedincu koji je svjestan svojeg građanskog subjektiviteta naspram podaništva državi i naciji i koji želi živjeti u takvoj zajednici koja mu jamči ljudska prava, slobodu, i neotuđivi suverenitet koji mu pripada, baš njemu, za razliku od kolektivističkih interpretacija suvereniteta koji ga svode na podaništvo vlastima.

Francuski predsjednik Emanuel Macron uzeo je papir i pero u ruke – zapravo je sjeo za računalo – i obratio se, direktno i bez posrednika,  europskim građanima, njih 500 milijuna na broju, uputivši jedan dramatični apel sudeći da se i on, kao državnik, a ne samo političar, mora obratiti europskoj javnosti da upozori na opasnosti koje vrebaju današnju Europu i njene građane

Macron je uputio jedan dramatični apel, sudeći da se i on, kao državnik, a ne samo političar, mora obratiti europskoj javnosti da upozori na opasnosti koje vrebaju današnju Europu i njene građane.

U pismu, podijeljenom u tri glavna odlomka – ”Obraniti našu slobodu”, ”Zaštititi naš kontinent” i ”Ponovo pronaći duh progresa” – Macron počinje s navođenjem primjera Brexita, koji je postao simbol krize Europe koja nije znala odgovoriti na potrebu ”zaštite naroda” pred šokovima suvremenog svijeta.

Brexit je postao i simbol uspjeha lažnih vijesti i manipulativnih konstrukcija, otvorenih laži i neodgovornosti koje mogu ”uništiti” kontinent.

”Tko je rekao Britancima istinu o njihovoj budućnosti nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije? Tko je evocirao rizik za mir u Irskoj vraćajući se granici iz prošlosti?”, pita se retorički Macron. Britanci su upali u zamku, namjerno stvorenu zamku koju su podmetnuli nacionalizmi koji ne donose nikakvu viziju budućnosti, već zagovaraju samo odbacivanje svega što je u Europi dosada postignuto.

Nikada nije, od Drugog svjetskog rata, Europa bila toliko potrebna svojim građanima, a unatoč tome nikada nije bila više u opasnosti nego sada.

Macronovo pismo može se vrlo lako nazvati retoričkom, pa čak i demagoškom pobudnicom za spas Europe pred nadirućim nacionalizmom i populizmom. Koji ne nadiru samo iz unutrašnjosti Europske unije, već ju zapljuskuju i izvana, iz velikih svjetskih centara moći.

Otuda i niz prijedloga koje Macron iznosi da bi se zaustavio destruktivni hod glavnih europskih neprijatelja – nacionalizma i populizma. Da bi se obranila sloboda, potrebno je nacionalistima i populistima oduzeti ”alarmističku” retoriku da je ugrožena sigurnost Europe i njenih naroda.

Macronovo pismo može se vrlo lako nazvati retoričkom, pa čak i demagoškom pobudnicom za spas Europe pred nadirućim nacionalizmom i populizmom, koji ne nadiru samo iz unutrašnjosti Europske unije, već ju zapljuskuju i izvana, iz velikih svjetskih centara moći.

I potrebno je raspravi o ”ugroženosti Europe” vratiti pravo značenje. I zato se Macron zalaže za potpunu reviziju Schengenskog sporazuma, da bi se tako pomirili zahtjevi za slobodom i sigurnošću, umjesto da ih se razdvaja i tako pod izgovorom sigurnosti smanjuje dostignuta sloboda utemeljena na europskim vrijednostima.

Macron se zalaže i za stvaranje jednog europskog Vijeća sigurnosti za zajedničku obranu u kojem bi i Velika Britanija, koja sada sasvim izgledno napušta Europsku uniju, imala status pridruženog člana.

Preveden na 24 europska jezika, između ostaloga i na hrvatski, ovaj apel predlaže i stvaranje jedne europske banke za klimu koja bi pratila reforme s ciljem sprečavanja klimatske katastrofe koja se neumitno približava.

A da bi se zadovoljila potreba za sigurnošću kojom vješto manipulira populistička retorika, Macron predlaže i sklapanje pakta za razvoj Afrike, bez čega nema rješenja migrantske krize koja može jenjavati s vremena na vrijeme, ali se i vraćati u vremenskim ciklusima obilježenim globalnom krizom.

”Svugdje građani traže da sudjeluju u promjenama”, piše Macron. Zato zagovara i sazivanje, zajedno s predstavnicima institucija Europske unije i zemalja članica, jedne ”Konferencije za Europu” s ciljem predlaganja svih potrebnih promjena i prilagodbi političkog projekta ujedinjene Europe.

Što bi značilo otvoriti sveopću raspravu bez ikakvih tabua, uključujući i reviziju osnivačkih ugovora, koji su se pokazali nedostatnim za očuvanje europskih sloboda, potrebe za sigurnošću i poticanje duha progresa, bez čega nema budućnosti.

Tu konferenciju trebalo bi sazvati do kraja ove godine, predlaže Macron, upućujući poziv svim europskim građanima da zajedno ”trasiraju put prema jednoj europskoj renesansi”.

Macronov potez će, zasigurno, naići na različite reakcije. Kao što se to pokazuje i u hrvatskom primjeru, gdje su te reakcije podijeljene. Na one pozitivne koje smatraju da je ovo pismo odraz postojećeg stanja u Europi, prije svega velikog rasta populizma i krajnje desnice, kako to misli Joško Klisović, dekan Škole za međunarodne odnose Dag Hamarskjöld i bivši zamjenik ministra vanjskih poslova do onih Ivana Jakovčića, europarlamentarca koji drži da je Macron pokazao koliko je hrabar i odgovoran političar odlučno pozivajući na radikalne poteze.

Vidi se, dakle, da će jedan dio ”europskih građana” prihvatiti Macronov poticaj na raspravu, dok će oni drugi, koji u unutarnjoj politici provode na djelu populističku i nacionalističku politiku i ideje, uvijek reagirati sa ”da, ali….”. Zato je potrebno i u Hrvatskoj otvoriti javnu raspravu o budućnosti Europe

”Oni koji ne razumiju da toj novoj europskoj renesansi nema prave alternative rade u korist tuđih interesa i sigurno protiv interesa novih generacija Europljana”, kaže Jakovčić. Na drugoj strani, Jakovčića kolegica u Europarlamentu Dubravka  Šuica smatra da je Macronovo pismo dobrodošlo i zanimljivo, ali donekle i preambiciozno. ”Ima tu zanimljivih ideja, al i onih koje je teško realizirati”, kaže Šuica.

Čemu se – ocjeni o ambicioznosti je riječ – pridružuje i Miro Kovač, bivši ministar vanjskih poslova i aktualni predsjednik Saborskog odbora za vanjsku politiku. On, međutim, dodaje da to pismo dolazi u funkciji izborne kampanje u Francuskoj, a stav ”Europa, to sam ja”, koji se ”donekle može iščitati iz tog pisma, može ipak za neke biti odbojan”.

Vidi se, dakle, da će jedan dio ”europskih građana” prihvatiti Macronov poticaj na raspravu, dok će oni drugi, koji u unutarnjoj politici provode na djelu populističku i nacionalističku politiku i ideje uvijek reagirati sa ”da, ali….”.

Zato je potrebno i u Hrvatskoj otvoriti javnu raspravu o budućnosti Europe i odrediti se želimo li uopće razmišljati o renesansi Europe ili se i dalje šlepati za drugima i glasnijima i čekati, u prikrajku, na ishod događaja koji ne obećavaju previše.

 

UKOLIKO VAM SE TEKST DOPADA I VOLITE NEZAVISNO I KVALITETNO NOVINARSTVO, VI MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN, POZIVOM NA BROJ 060 800 333 ILI SLANJEM SMS PORUKE NA 647647 UZ KLJUČNU RIJEČ DEMOS. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Karnevalski kič ocvale monarhije
    •  Je li doista Zapad obećao da se NATO neće širiti na Istok?
    •  Nemoć Europske unije pred stradanjem Ukrajine
    •  Korak pred nuklearnu katastrofu
    •  Ukrajina, godinu dana kasnije
    •  Hrvatska, kao i EU, boluje od endemskog virusa korupcije
    •  Pogrešni način uvođenja eura. Vlada mora smanjiti PDV!
    •  Kako da se odužimo Sloveniji?
    •  Politika (ni)je korupcija: slučaj Europskog parlamenta
    •  U Schengenu: Hrvatska sada mora iskazati svoj europeizam

> Svi tekstovi ovog autora