Završena je lažna priča o Plenkovićevoj moći izvan RH

Simbolička razina značajnija je od onoga što je trenutačno realno. Realnost je naprosto takva kakva je, zgotovljena, kruta i beskrajno dosadna. Da me netko sada pita, tko je dosadniji, hrvatska realnost ili Plenković, ne bih se mogao odlučiti – riječ je o podjednakoj dosadi i odsustvu bilo kakvog dinamizma.

To je i razumljivo, Plenković je, samim time što se nalazi na čelu vlade u državi koja, zahvaljujući njegovoj stranci, nije izgradila institucije, sebi podložio gotovo sve ono što, u političkom smislu, predstavlja hrvatsku državu. Nepokoren je, ako izuzmemo ono što pripada religijskim zajednicama, ostao samo Pantovčak.

Zbog toga inauguracija Zorana Milanovića ima jako simboličko značenja – inauguracijom Milanovića za predsjednika države, ujedno je inauguriran i otpor jedine nepokorene političke institucije. Nevolja je što predsjednik države, na simboličkoj razni, ali i na razini političkog legitimiteta, predstavlja državu u punom smislu riječi.

Predsjednički izbori, pogotovo kada predsjednik nema neke posebne ovlasti, nisu ništa drugo nego potraga za čovjekom koji u sebi ima sve one elemente koje bi imala i država kada bi se, kojim slučajem, mogla pretvoriti u čovjeka.

Predsjednik vlade ima realnu političku moć, dok predsjednik države ima simboličku moć odnosno on ima moć dovođenja u pitanje onoga što trenutačno jest, kako bi se realnost sagledala iz neke druge perspektive, a to je perspektiva onoga što dolazi.

Drugačije rečeno, Andrej Plenković je birokratizirana, institucionalno beživotna sadašnjost naše državice, dok Zoran Milanović predstavlja njezinu ljudsku budućnost.

Plenković se za svoj premijerski mandat izborio nakon izbora, i to metodom negiranja volje birača, dok je Milanović izabran voljom birača – on je izabran da, u simboličkom smislu, bude država. Što mislim o tome kako i koga hrvatski birači biraju, ne bih sada, to nadilazi granice smislenosti ove kolumne koja nije normativna nego deskriptivna. Ne pišem o onome što treba biti, već opisujem ono što je.

Plenković, dakle, ima oteti ili ukradeni legitimitet. On je formirao saborsku većinu, a potom i vladu, s onima koji su se biračima kleli kako ni pod koju cijenu neće podržati Plenkovića. Birači su glasali za Domovinski pokret zbog toga što je on bio protiv Plenkovića, a onda je Domovinski pokret izigrao volju birača i formirao saborsku većinu i vladu upravo s Plenkovićem.

Ako netko nema u volji birača utemeljeni legitimitet da bude premijer, to je Andrej Plenković. On je ukrao volju birača, a članovi Domovinskog pokreta tu volju nisu stavili čak ni na tržište nego su je besramno predali u ruke političkog lopova.

Pretpostavljam da to nije nikoga iznenadilo, politička desnica u Hrvatskoj i služi da HDZ, na ovaj ili onaj način, provodi politike otimanja, krađe, varanja i uništavanja. Milanovićeva uloga je da se, sa simboličke razine nekog budućeg građanina koji nastaje iz političke volje sadašnjih birača, pobuni protiv takve rabote.  

Istina je da se današnji politički svijet, uostalom baš kao i svaki do sada, mijenja. No, zanimljivo je da se on mijenja onako kako je to prije nekoliko godina nagovijestio Zoran Milanović.

Plenković je tada uživao u oportunizmu trenutka – iskazivao je svoju lojalnost onima koji su imali političku moć, Milanović im je oponirao. Današnji politički trenutak, što ne znači da će tako i ostati, onakav je kakvim ga je vidio Milanović, a ne Plenković. Zbog toga je sadašnjost Andreja Plenkovića traumatična, jer nije njegova, on zapravo živi u sadašnjosti koju je prije nekoliko godina, i to kao nadolazeću budućnost, najavio Zoran Milanović.

Plenković kaska za Milanovićem, njemu sadašnjost, budući da nije njegova, oduzima i prošlost. Mi sada vidimo koliko je on nekada bio kratkovidan. Nije on samo ukrao volju birača, njemu je i prošlost ukradena, a o njegovoj budućnosti je suvišno trošiti riječi – prorok njegove budućnosti je Milanović. Plenković živi u Milanovićevom svijetu, zbog toga je nemiran i silno nesretan.

Inauguraciju sam već opisao kao čin koji Zorana Milanovića identificira s državom dok Plenkovića razotkriva kao kućnog majstora ili domara u toj državi. Nemam namjeru trošiti energiju na one koji ovo odbijaju ili pak ne mogu shvatiti, nemam ništa protiv toga da politički domar bude najmoćnija figura njihove realnosti.

Zadatak premijera je da u državi sve funkcionira, dok je zadatak predsjednika da bude država. Milanović je na predsjedničkim izborima dobio legitimitet da bude država, dok se Plenković, sitnim prevarama, samozaposlio na mjesto domara.

No, to nije toliko bitno, uostalom o tome sam već govorio, nema smisla da isti sadržaj ponavljam, daleko je značajnije to što je potpuno skinuta pozlata s lažne priče o Plenkovićevoj političkoj moći i utjecaju na međunarodnoj razini. On je potpuno beznačajan, ne poziva ga se na sastanke, njegova riječ ništa ne znači, nitko ga ništa ne pita.

To je i razumljivo, međunarodna politika nije socijalna kategorija, riječ je, prije svega, o interesnom području, a od Hrvatske zasigurno nitko neće profitirati, ponajmanje njezini građani.

Plenković je jak onoliko koliko je jaka država kojom upravlja. Hrvatska je malena država, nikada nije bila i nikada neće biti neki faktor u međunarodnoj politici, ali to nije nedostatak. U beznačajnosti imamo prilike urediti državu, a mi, umjesto toga, desetljećima sustavno uništavamo državu i, posve besmisleno, sebi utvaramo kako smo bitni. Da smo bitni, zasigurno nam Srbija ne bi bila glavni neprijatelj.

Veličina neke države mjeri se i po neprijateljima koje ima. Jake države imaju jake neprijatelje, a najveće (najmudrije) države nemaju neprijatelje, one svoju energiju usmjeravaju prema građanima i podizanju kvalitete njihovog života.

Paradoks je da, u prostornom smislu, malene države imaju tu privilegiju da bude najveće države.

Hrvatska, dakle, ima sve predispozicije da bude najveća država, ali to, zbog prokletstva političkih lopova i nesposobnjakovića, nije i sva je prilika da nikada neće biti.

 

MOŽETE PODRŽATI AUTOGRAF PA I NAJMANJOM MOGUĆOM UPLATOM NA NAŠ RAČUN HR8923600001102715720 (SWIFT/BIC: ZABAHR2X za uplate iz inozemstva) ILI PREKO PAYPAL-A. HVALA! ZA VIŠE INFORMACIJA KLIKNITE OVDJE.

    •  Ako itko ne propituje volju nadređenih, to je Dražen Kutleša
    •  Raspoložuje me Tuđmanova knjiga tragikomičnog mraka
    •  Hrvatska je, u metaforičkom smislu, minsko polje
    •  Lažna religija producira brutalnost, istinita širi optimizam
    •  Nadbiskup Dražen Kutleša u Milanoviću vidi Tuđmana
    •  Mi smo država bez političkog sadržaja, zato biramo egoiste
    •  Za prvi dan godine: budite odgovorni prema vlastitom vremenu
    •  Koliko ima istinskih kršćana, toliko ima i kršćanstva
    •  O kakvoj ideji Boga govore papa Franjo i nadbiskup Uzinić?
    •  HDZ se, kao i Tuđman nekoč, politički iživljava nad državom

> Svi tekstovi ovog autora