Fašistička Francuska

Leonarda Dibrani (15), učenica Instituta André Malraux u Pontalieru, francuskom lokalitetu blizu granice sa Švicarskom, pamtit će utorak, 8. listopada 2013., do kraja života. Toga ju je dana policija skinula s autobusa kojim je s vršnjacima krenula na izlet. Vrlo brzo nakon toga, Leonarda, njena mama i  petero braće i sestara (između jedne i 17 godina starosti) ukrcani su u zrakoplov i potjerani natrag na Kosovo. A zašto? Samo zato jer su Romi! Naime, tako to biva u Francuskoj socijalističkog kretena, pardon, predsjednika Françoise Hollandea.

 

Nedostajalo je toj obitelji još samo dva mjeseca života u toj zemlji, kolijevki suvremene kulture ljudskih prava da steknu pravo na državljanstvo, ali su potjerani kao da su teški kriminalci i zadnje smeće.

 

Priča je to koja je digla na noge organizacije za zaštitu ljudskih prava, Leonardine kolege i učitelje, koji su isticali kako svi oni već perfektno govore  francuski i u potpunosti su se integrirali u društvo.

 

Koji se to vrag, pitat ćete se, događa u Francuskoj? Pisao sam o tomu za prošlotjedni broj tjednika 24Express, ali se ovdje moram donekle ponavljati. Nova ste nam publika, zašto bi naši čitatelji od Triglava do Vardara ostali u zabludi, misleći da je današnja Francuska zemlja koja zaslužuje naše simpatije, kao što je nekad bila?

 

U Francuskoj zvoni na uzbunu: na lokalnim izborima održanima prošle nedjelje u pokrajini Var (jugozapad zemlje), u mjestu Brignoles, kandidat ekstremno desne stranke Nacionalna fronta Marine Le Pen dobio je čak 40,4 posto glasova, duplo više nego kandidat desnog centra, dok su ljevičari (komunisti sa 14 posto i zeleni sa 9 posto) gubili pravo sudjelovanja u drugome krugu. Još je jedan disidentski kandidat ekstremne desnice dobio 9 posto, što znači da ta politička opcija ima 50 posto glasova!

 

Socijalistima je to bio razlog da im se redovi uskomešaju jer su svjesni da će im se, uz nesudjelovanje 67 posto glasača, dogodine na lokalnim i europskim izborima dogoditi šamar kakav Francuska još nije vidjela. Socijalistički zastupnik Jacques Attali, ekonomist i pisac te bivši savjetnik predsjednika Françoisa Mitteranda, najavljuje, zapravo, otkriva ono što se želi skriti, a to je da je Nacionalna fronta ”danas najjača politička stranka u Francuskoj”.

 

Rast popularnost nacionalne fronte je konstantan u svim anketama proteklih mjeseci, a predsjednik Republike, François Hollande, se ne snalazi. Bolje rečeno, sakrio se u mišju rupu izazivajući oštre kritike u redovima socijalista i udruga za zaštitu ljudskih prava. Naime, njegov najpopularniji ministar, Manuel Valls, koji vodi unutarnje poslove, proslavio se serijom izjava kojima se pozicionirao taman na liniji ultranacionalista i Le Penovih ksenofoba, jer ne želi provesti politiku integriranja Roma i zalaže se da se protjera oko 20.000 rumunjskih pripadnika te nacije.

 

I nikome ne pomaže što su građani, oni koji poštuju duh Europe, ogorčeni time što Hollandeova Francuska pretvara Rome u glasačku robu ili valutu. Valls je izjavio ni manje ni više nego da se ”romski (ciganski je rekao) problem može riješiti samo njihovim izbacivanjem iz Francuske”. Bila je to kap koja je prelila čašu, a čaša se puni neprestano. Podsjetimo se strašne epizode od 23. srpnja 2013., kada je zastupnik centra Gilles Bourdouleix pred grupom Roma koji su prosvjedovali zbog slabog pamćenja njihova stradanja u holokaustu kazao da ”Hitler možda nije pobio dovoljno Roma”!

 

Ništa što se u Francuskoj događa, a što prijeti oštrim sukobom Bruxellesa i Pariza, nije novo jer je Nicolas Sarkozy uspio u namjeri da protjera na tisuće Roma. Ali ovo čemu svjedočimo nije izuzetak jedne rastuće ksenofobne situacije, već, kako se pribojavaju sociolozi, novi pokušaj definicije Europe. Naime, nova neoliberalna politika koju provodi Unija stvara strah i potiče rasizam jer se glasači opredjeljuju za radikalne stavove kako bi kompenzirali ekonomsku nesigurnost.

 

Kriterij koji se sada koristi protiv Roma je isti onaj koji su nacisti rabili tridesetih godina protiv Židova, iako se još ne govori da su ”drugi” biološki različiti već ”kulturološki”, ali i da su te razlike ”nepremostive” i tragične po Europi. I to bi moglo biti katastrofalno jer bi takva logika značila kraj Europe koja je nastala protiv ksenofobnog ludila.

 

Hollande je samo u prvoj polovici 2013. ostavio bez krova nad glavom 10.000 Roma, jačajući tempo progona jer je lani time pogođeno 11.982 pripadnika te nacije. Prognanici se nađu na ulici. Pod mostovima žive majke s djecom.

 

Govorio je stari mudrac, genijalni argentinski književnik Jorge Luis Borges, da jedan problem mora imati prezime kako bi bio odista veliki te da je, kada je to prezime ”etničke naravi”, katastrofa garantirana. Iz te semantičke zavrzlame su se stvorile prestrašne metafore: ”židovski problem”, ”palestinski problem”, ”čečenski problem”…, te, naravno, već stoljećima preveliki ”ciganski problem”. Problem koji ima dva prezimena i dva, samo prividno ideološki suprostavljena krsna kuma: Hollandea i Le Pena, koji pred našim očima priređuju agoniju kontinenta koji umire u Parizu. Ja uopće ne mislim da pretjerujem: u Francuskoj su na vlasti fašističke svinje.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora