Lasta pape Franje

Papa Franjo je počeo kadrovirati u Katoličkoj crkvi u Republici Hrvatskoj i krenula su toliko očekivana imenovanja novih biskupa s obzirom da ih je četvero aktivnih već napunilo 75 godina i zrelo je za mirovinu, što po sili zakona, što zbog toga što su dodijali i ”Bogu i vragu”.

 

U subotu je u Osijeku, gdje je novi biskup do sada djelovao, objavljena vijest o imenovanju prvoga od četvorice biskupa u hrvatskim dijecezama gdje su ordinariji po Kanonskom zakoniku sazreli za mirovinu. Imenovao je krčkim biskupom dr fra Ivicu Petanjka (51), kapucina rodom iz Đakova.

 

Papa je, kako se to već kaže, prihvatio odreknuće od službe mons. Valtera Župana, dosadašnjeg krčkog biskupa. Župan je napunio dob za mirovinu 7. kolovoza 2013., pa se njegov nasljednik iščekivao i najavljivao, kao što i bude, svakojakim nebuloznim špekulacijama o možebitnim kandidatima. Moj savjet onima koji se time bave, tim špekulacijama: ostavite se ćorava posla.

Papa Franjo je počeo kadrovirati u Katoličkoj crkvi u Republici Hrvatskoj i krenula su toliko očekivana imenovanja novih biskupa s obzirom da ih je četvero aktivnih već napunilo 75 godina i zrelo je za mirovinu, što po sili zakona, što zbog toga što su dodijali i ”Bogu i vragu”

 

Je li novi biskup-fratar iznenađenje? I da i ne. Kao prvo, Papa i crkvena hijerarhija kao takva, vole znakovitost, pa je bilo logično da barem jedan od onih koji bude imenovan bude redovnikom (polako, možda ne bude jedini) pošto se nalazimo u godini koju je Franjo posvetio redovnicima i redovnicama. Zatim, biskupa-redovnika imamo (”u nas”) i to dvojicu: u Zagrebu je pomoćni biskup isusovac dr Valentin Pozaić, onaj čudnovati tip izuzetno radikalnih stavova koji bi, da skratimo priču, ”komunističku bandu istjerao iz Banskih dvora”,, a po mogućnosti pospremio u Lepoglavu, kao u dobra stara partijska vremena, dok je u Banja Luci pomoćni biskup bosanski franjevac dr Marko Semren kojeg je imenovao papa Benedikt kako bi bio na pomoć previše opterećenom i dobrom biskupu Franji Komarici.

 

Zatim, nije iznenađenje biskup fratar jer smo biskupa fratra imali u Šibeniku, trećoredca Srećka Badurinu. Imali smo i bijeloga fratra, dominikanca Bezmalinovića na Hvaru, itd. Popis je dugačak. Nije iznenađenje ni to što se dovodi čovjeka s ”drugog terena”. Toga ima napretek, a najradikalnije kadrovsko riešenje je svakako bilo dovođenje Dražena Kutleše, rodom iz Tomislavgrada, da zamijeni porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana kojeg je papa Benedikt 2010. sankcionirao prijevremenim slanjem u penziju zbog neposlušnosti oko slučaja Dajla.

 

Riječ-dvije o novom biskupu krčkom. Fra Ivica Petanjak rođen je 1963. u Đakovu, u Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji, župa sv. Mihaela u Drenju, u katoličkoj vjerničkoj obitelji. Poslije srednje škole koju je pohađao u Osijeku (1978. – 1982.) stupio je u kapucinski novicijat u Karlobagu. U međuvremenu odlazi na odsluženje vojnog roka i po povratku dovršava novicijat i polaže privremene zavjete 4. studenoga 1984. te započinje studij teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Doživotne je zavjete položio na blagdan sv. Franje 4. listopada 1988., a za svećenika je zaređen 24. lipnja 1990. u Zagrebu. Fra Ivica Petanjak bio je zamjenik odgojitelja i prefekt sjemeništaraca u Varaždinu (1990. – 1991.) te župni vikar i bolnički kapelan u Splitu (1991. – 1995.).

Razgovarao sam s nekolicinom redovnika koji ga dobro poznaju i kažu mi da se radi o mirnoj i staloženoj osobi koja će se dobro uklopiti u novoj sredini. Nije riječ o biskupu borbenog profila kakvi su ovi desničari koji idu na rezalište: spomenuti Župan, pa vojni biskup Juraj Jezerinac koji je napunio 75 godina 23. travnja 2014., pa bi po logici stvari trebao biti idući koji će dobiti nasljednika (mada u tim crkvenim stvarima ne postoji uvijek ta neka svjetovna logika), zatim bi ”trebalo maknuti” gospićkog biskupa dr Milu Bogovića koji je navršio 75 godina 7. kolovoza 2014. te napokon i onaj žestoki HDZ-ovac i nacionalist Ante Ivas, biskup Šibenika, poznat kao i potrčko Marka Perkovića Thompsona

 

Potom odlazi na studij u Rim na papinsko sveučilište Gregorijana, gdje je studirao crkvenu povijest (1995. – 2002.). Doktorirao je 2002. obranivši doktorsku radnju pod naslovom ”Michelangelo Bosdari da Ragusa OFM Cap., predicatore, diplomatico, uomo di governo e guida spirituale (1653. –- 1729.)“.

 

Po povratku iz Rima bio je magistar bogoslova u Zagrebu (2002. – 2005.). Službu provincijalnog ministra Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića obnašao je od 2005. do 2011. Nakon toga bio je župnik župe Gospe Lurdske u Rijeci i odgojitelj postulanata (2011. – 2014.). Od kolovoza 2014. fra Ivica Petanjak bio je gvardijan u Osijeku i provincijalni definitor.

 

Razgovarao sam s nekolicinom redovnika koji ga dobro poznaju i kažu mi da se radi o mirnoj i staloženoj osobi koja će se dobro uklopiti u novoj sredini. Nije riječ o biskupu borbenog profila kakvi su ovi desničari koji idu na rezalište: spomenuti Župan, pa vojni biskup Juraj Jezerinac koji je napunio 75 godina 23. travnja 2014., pa bi po logici stvari trebao biti idući koji će dobiti nasljednika (mada u tim crkvenim stvarima ne postoji uvijek ta neka svjetovna logika), zatim bi ”trebalo maknuti” gospićkog biskupa dr. Milu Bogovića koji je navršio 75 godina 7. kolovoza 2014. te, napokon, onaj žestoki HDZ-ovac i nacionalist Ante Ivas, biskup Šibenika, poznat kao i potrčko Marka Perkovića Thompsona.

 

Dr. Petanjak, iako je njegova obitelj nastradala od partizana koji su mu ubili djeda a potjerali roditelje, kažu mi oni koji ga dobro poznaju, ne bi trebao sada odjednom poblentaviti i kao biskup udariti u Košićeva ”antipartizanska” i ”antikomunistička” zvona, mada se ovaj odmah potrudio da urbi et orbi dadne do znanja da Petanjak ne bi smio zaboraviti odakle on zapravo dolazi. Pa da, neka ne bude tajna, citiramo ”čestitarsko pismo” Dartha Vadera iz Siska:

 

”Osim što naše dvije biskupije povezuje isti zaštitnik, sveti Kvirin biskup sisački, Vi i potječete s područja naše Sisačke biskupije. Doduše rodili ste se u ravnoj Slavoniji, točnije u Đakovu, a odrasli ste u rodnoj župi svetog Mihaela u Drenju, no Vaši korijeni dolaze iz naše slavne i patničke župe Zrin. Tu je rođen Vaš otac Stjepan i Vaša majka Kata. Osobno sam Vam zahvalan što svake godine u rujnu sudjelujete na obilježavanju tragedije koja je 9. rujna 1943. zadesila Zrin, kada je Vaš otac Stjepan (rođ. 1933.) ostao siroče jer mu je ubijen otac Mato, kao i djedovi, stričevi i ujaci, te je s još četvero braće zajedno s majkom Lucijom bio prognan, kao i ostali preživjeli župljani koji su se potom nastanili u Slavoniji, ponajviše u župi Drenje.

Dr Petanjak, iako je njegova obitelj nastradala od partizana koji su mu ubili djeda a potjerali roditelje (…), ne bi trebao sada odjednom poblentaviti i kao biskup udariti u Košićeva ”antipartizanska” i ”antikomunistička” zvona, mada se ovaj odmah potrudio da urbi et orbi dadne do znanja da Petanjak ne bi smio zaboraviti odakle on zapravo dolazi, tko su ”njihovi”, a tko su ”naši”

 

Do dana današnjega Zrinjanima nije vraćena njihova oteta imovina i tek se poslije Domovinskog rata ponovno svake godine u rujnu okupljaju na zgarištima obiteljskih kuća, župe i zavičaja. Znam da nosite tu ljubav prema rodnom kraju iz kojega su protjerani Vaši pređi te se nadam da ćete sada kao biskup biti još glasniji zagovornik prava svog uništenog rodnog Zrina.”

 

Uz ovo podsjećanje sisačkog biskupa da su budućega kolege partizani iz rodne kuće protjerali oca, podsjećanje koje ima za funkciju podgrijati atmosferu, uvjetovati pa i prisiliti novoga biskupa da se izjasni za koga je: ”za njihove” ili ”za naše”, dakle, ima za funkciju perpetuirati govor mržnje koji čujemo godinama iz usta Vlade Košića, kažimo da je fra Ivica ne samo potomak prognanih Zrinjana već i predsjednik Upravnog vijeća Zaklade Sisačke biskupije za gradnju crkve Našašća svetog Križa u Zrinu pa ćemo vidjeti hoće li budući biskup Krka to pretvoriti u dio diskursa ”vojujuće Crkve” ili će se pozabaviti, kao i do sada, pastoralom i dobrom mu povjerenih duša i šireg društva.

 

U tom smislu, uputno je navesti iznenađujuće mudre riječi predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, zadarskoga nadbiskupa dr Želimira Puljića iz njegove čestitke:

 

”Biskup, naime, nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere (…) U Crkvi nema stranaca ni tuđinaca. Za kršćanina je svaka tuđina domovina, a svaka domovina tuđina. U toj perspektivi treba promatrati imenovanje i fra Ivice Petanjka krčkim biskupom.

 

Pravog vjernika zapravo interesira da Bog pošalje onoga koga On ima u planu. Onda, u takvom molitvenom ozračju, izbor potvrdi djelovanje Duha Svetoga koje često iznenadi. Crkvu ne vodi ljudski element, makar je on u njoj dobrano nazočan, nego je vodi Duh Božji koji zna ugodno iznenaditi.”

”Biskup, naime, nije privatni vjernik, već javni svjedok vjere (…) U Crkvi nema stranaca ni tuđinaca. Za kršćanina je svaka tuđina domovina, a svaka domovina tuđina. U toj perspektivi treba promatrati imenovanje i fra Ivice Petanjka krčkim biskupom…

 

Franjevačka kapucinska zajednica u našim krajevima je dala nekoliko vrsnih teologa (braća Tomislava Janka Šagi Bunića i Bonu Zvonimira Šagija, Zdenka Tenšeka, itd.), za koje se mora reći da su (bili) veliki promotori koncilske misli u Hrvatskoj.

 

Je li odabir fra Ivice Petanjka jasan signal nove kadrovske politike pape Franje i nuncija D’Errica, koji je po funkciji glavna osoba u procesu obnavljanja katoličkog episkopata? Kao što zaključuje kolega Inoslav Bešker u Jutarnjem listu, tek iz profilâ sve četvorice moći ćemo jasnije zaključiti kakav bi akcent tandem Bergoglio-D’Errico htio dati hrvatskome episkopatu. Ali ni to neće biti konačno: ”Nije ih malo bilo koji su kao biskupi bili drukčiji nego dotad, pa i kao nadbiskupi drukčiji nego biskupi”, kaže Bešker.

 

Ja bih ipak želio biti pun nade i pozitivnog iščekivanja. Kažu narodna poslovica, a i jedna pjesma, da jedna lasta ne čini proljeća. Ja ću reći da se veselim ovoj lasti kao što radosno očekujem svako, a osobito crkveno proljeće.

 

Dosta je, brate, ove nacionalističke ofucane gospode koja je hrvatski episkopat pretvorila u jedno od najvećih kočnica modernizacije hrvatskoga društva i koje je toliko zla učinilo našim napaćenim ljudima u smislu bestidnog i bahatog ponašanja, eskiviranja ekumenskih i mirotvornih izazova i zadataka (konsenzualno prihvaćenih s Ivanom Pavlom II. u rujnu 1994. na zagrebačkom hipodromu) te podupiranjem jedne crkvene i nacionalne paradigme koja niti je koncilska niti je evanđeoska.

    •  Shvatite: Milorad Pupovac nije kriv za tragediju Vukovara
    •  Treba nam spomenik kakav je zagovarao Ivan Zvonimir Čičak
    •  Kutlešu ne brinu ni mrtvi ni grabežljivi kapitalizam
    •  Slovo o još jednom (ne)uspjehu, u Nacionalu
    •  20 godina ogromnog doprinosa Documente i Vesne Teršelič
    •  Dođite na promociju možda najvažnije moje knjige
    •  Može li nada doći iz Beograda? Da. Axios, mons. Ladislave!
    •  Novinar Malić i ministar Anušić misle da je Porfirije četnik?
    •  Vatikanska placebo Gospa
    •  Je li SDP ljevica, služi li ona još ičemu danas?

> Svi tekstovi ovog autora