Cenzura u Hrvatskoj i borba neovisnih i slobodnih

Upozorenja ”da borbu Hrvatskog novinarskog društva za slobodu javnog izražavanja i protiv pritisaka na novinare i medije podržava i Međunarodna federacija novinara u ime 600 tisuća novinara iz cijeloga svijeta” vlasti u Hrvatskoj ignoriraju.

To se moglo i očekivati s obzirom na to da većina medijskih zaposlenika članova Hrvatskog novinarskog društva nije spremna ugroziti vlastitu egzistenciju radi borbe za slobodu javnog izražavanja i protiv političkih, obavještajnih i poreznih pritisaka na neovisne novinare.

I ne osvrćući se na upozorenja Hrvatskog novinarskog društva o ugrožavanju ”slobode javnog izražavanja” glatko je izglasana smjena ravnatelja Hrvatske radiotelevizije, predložen opoziv svih članova Vijeća za elektroničke medije, a sve to nakon što je prethodno ukinuto famozno Povjerenstvo za sufinanciranje neprofitnih medija.

I novi v.d. ravnatelj Hrvatske radiotelevizije Siniša Kovačić već izjavljuje da za proizvođače programskih TV sadržaja imenuje osobe koje će ”štiti hrvatski nacionalni interes”.

Nesposobnost i neosposobljenost Hrvatskog novinarskog društva da od pritisaka vlasti zaštiti svoje članstvo najčešći je razlog ”brisanja iz članstva na vlastiti zahtjev”. Od osnutka 1910. do danas ”na vlastiti zahtjev” iz članstva Hrvatskog novinarskog društva brisano je 429 članova, a 430. član ovih dana (o)brisan iz članstva na vlastiti zahtjev je Željko Peratović

Bilo bi dobro v.d. ravnatelja hitno uputiti na neki tečaj novinarstva, jer još nije shvatio da je imenovan za ravnatelja javnog servisa, a ne za šefa marketinga Vlade ili Sabora, a nije još ni naučio da ”zaštita nacionalnih interesa” nije nepristrano novinarsko informiranje javnosti, nego možda tek propagiranje i agitiranje.

Nesposobnost i neosposobljenost Hrvatskog novinarskog društva da se djelotvorno (iz)bori za slobodu javnog izražavanja i od pritisaka vlasti zaštiti svoje članstvo bilo je najčešćim razlogom ”brisanja iz članstva na vlastiti zahtjev”.

Od osnutka 1910. do danas ”na vlastiti zahtjev” iz članstva Hrvatskog novinarskog društva brisano je 429 članova, a 430. član koji će ovih dana biti (o)brisan iz članstva ”na vlastiti zahtjev” bit će Željko Peratović.

Od i danas poznatijih novinara su ”na vlastiti zahtjev” brisani iz članstva Hrvatskog novinarskog društva Inoslav Bešker, Stjepan Malović, Denis Latin, Morana Kasapović, Jasmina Popović, Katja Kušec, Drago Buvač, Goran Rotim, Silvije Tomašević, ali i Jasna Babić i Branko Mijić, koji su prvo na vlastite zahtjeve brisani, da bi se potom isto na vlastiti zahtjev ipak vratili u članstvo, itd.

Suprotno načelima neovisnog novinarstva, na osnovu Zakona o radu i temeljem ugovora o radu zaposleni u medijima ovisni o poslodavcu proizvode medijske sadržaje prema nalogu poslodavca, u prostoru poslodavca, na sredstvima u vlasništvu poslodavca, u radnom vremenu koje određuje poslodavac, ne snose rizike svojeg rada, itd.

Prema radnopravnim propisima, dakle, zaposleni u medijima umjesto novinarskog informiranja javnosti moraju po nalogu poslodavca (primjerice, v.d. ravnatelja Hrvatske radiotelevizije) propagirati i agitirati za ”zaštitu nacionalnih interesa”.

Unatoč slobodi ugovaranja, propisanoj Zakonom o autorskom pravu, u Hrvatskoj su svim medijskim zaposlenicima (uz samo nekoliko izuzetaka) nametnuti ponižavajući ugovori o radu kojima su se zaposlenici lišili isključivih prava komercijalnog iskorištavanja svojih novinarskih autorskih priloga i prenijeli ih na poslodavce.

Na vlastiti zahtjev brisani su ranije iz članstva Hrvatskog novinarskog društva Inoslav Bešker, Stjepan Malović, Denis Latin, Morana Kasapović, Jasmina Popović, Katja Kušec, Drago Buvač, Goran Rotim, Silvije Tomašević, pa Jasna Babić i Branko Mijić, koji su prvo na vlastite zahtjeve brisani, da bi se potom isto na vlastiti zahtjev ipak vratili u članstvo, itd

Pritom je i Zakonom o radu propisano da poslodavac mora zaposlenika pitati pristaje li se lišiti prava komercijalnog iskorištavanja svojih novinarskih autorskih priloga stvorenih u radnom odnosu da bi ih prenio na poslodavca.

U protivnom, ako tog pristanka nema ovjerenog u (pot)pisanom ugovoru o radu, prema Zakonu o autorskom pravu u slučaju spora sud mora smatrati da su ta prava autorova, a ne poslodavčeva bez obzira na to što su stvorena u radnom odnosu.

A upravo su prava komercijalnog iskorištavanja novinarskih autorskih priloga prenesena ugovorima o radu na poslodavca hrvatskim sudskim vlastima poslužila za vraćanje i formalnog cenzuriranja novinara u Hrvatsku unatoč izričitoj ustavnoj zabrani cenzure.

Presudom Visokog trgovačkog suda (Pž-7598/11) i revizijskom presudom Vrhovnog suda (Revt-342/13) omogućeno je cenzuriranje novinara i trajno sudsko zabranjivanje objavljivanja i prikazivanja TV emisije ”Latinica” o kriminalu u tzv. pretvorbi.

Cenzura je u tim presudama prikazana tobože kao zaštitu prava korištenja autorskim TV prilozima koje su medijski zaposlenici prenijeli na svojeg poslodavca – Hrvatsku radioteleviziju.

Ponovo objavljujem (šest) dokaza da se u spomenute dvije presude radi o pravnoj manipulaciji i zloupotrebi isključivih prava komercijalnog korištenja autorskih novinarskih priloga radi cenzure.

Prvo, Hrvatska radiotelevizija kao nositelj prava iskorištavanja nije imala niti je u proteklih pet godina pokazala namjeru prikazati (objaviti) bunkerirane TV priloge, pa je neosnovan zahtjev za zaštitu prava prvog prikazivanja priloga koji se uopće ne želi objaviti.

Drugo, autori su na Hrvatsku radioteleviziju prenijeli pravo iskorištavanja snimljenih novinarskih autorskih TV priloga sa svrhom da ta autorska djela budu ostvarena (objavljena) – a ne bunkerirana, što znači da je Hrvatska radiotelevizija prekršila ugovore s autorima zabranjenih priloga.

Unatoč slobodi ugovaranja propisanoj zakonom o autorskom pravu u Hrvatskoj su svim medijskim zaposlenicima (uz samo nekoliko izuzetaka) nametnuti ponižavajući ugovori o radu kojima su se medijski zaposlenici morali lišiti isključivih prava komercijalnog iskorištavanja svojih autorskih djela i prenijeti ih na poslodavce

Treće, emitiranje TV emisije ”Latinica” u programima Hrvatske radiotelevizije je zabranjeno zbog navodnih prijetnji sudskim tužbama, a trajnu sudsku zabranu da se sporni prilozi prikažu suci su obrazložili tobožnjom zaštitom prava iskorištavanja!?

Četvrto, Hrvatska radiotelevizija je nakon što je odustala od emitiranja ustrajala u tome da se sudski trajno zabrani Hrvatskom novinarskom društvu da na Okruglom stolu u Novinarskom domu prikaže cenzurirane autorske TV priloge, premda za eventualnu štetu ni u kojem slučaju ne bi mogla odgovarati Hrvatska radiotelevizija, nego isključivo Hrvatsko novinarsko društvo koje bi, da nije bilo zabrane, te priloge prikazalo u Novinarskom domu.

Peto, sutkinje i suci Visokog trgovačkog suda i Vrhovnog suda imali su uvid u dokaze utvrđene u prvostupanjskom sudskom postupku (presuda 26.P569/2011) o neosnovanosti zahtjeva za tobožnju zaštitu prava iskorištavanja.

I šesto, revizijska presuda Vrhovnog suda o cenzuri TV emisije ”Latinica” dostavljena je Hrvatskom novinarskom društvu 2. rujna 2014. godine i otad je i ta presuda bunkerirana u tajništvu novinarske udruge sve dok nisu ”iscurili” svi propisani rokovi za nastavak sudskog osporavanja cenzure.

Rok za pokretanje ocjene ustavnosti spornih presuda o cenzuri ”Latinice” bio je 30 dana, a za pokretanje postupka na Europskom sudu za zaštitu ljudskih prava šest mjeseci nakon dostave presuda.

Zbog čega u Hrvatskom novinarskom društvu prešućuju sporne presude o cenzuri?

Vjerojatno zbog toga što bi nalogodavci v.d. ravnatelja Hrvatske radiotelevizije mogli pomisliti da je protivno ”nacionalnim interesima” ustrajati na razobličavanju u Hrvatskoj ponovo uvedene sudske cenzure medija i novinarstva, pa bi razljućeni mogli zatražiti novi snop izvanrednih otkaza medijskim zaposlenicima?

U popisu stanovništva, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 4923 osobe izjasnile su se kao novinari.

Upravo su prava komercijalnog iskorištavanja novinarskih autorskih priloga prenesena ugovorima o radu na poslodavca hrvatskim sudskim vlastima poslužila za vraćanje i sudske cenzure u Hrvatsku unatoč izričitoj ustavnoj zabrani cenzure

Da bi se došlo do realnijeg broja neovisnih i slobodnih novinara u Hrvatskoj, treba 4923 umanjiti za broj ”samozvanaca” i obavještajnih agenata provokatora, potom odbiti i broj ”diplomiranih novinara” koji se uopće ne bave niti su se ikada bavili novinarstvom, pa nakon toga odbiti još i broj medijskih zaposlenika koji su agitatori, a ne neovisni novinari, kao i broj umirovljenih koji su prestali raditi u medijima.

U Hrvatskom novinarskom društvu bilo je 15. prosinca 2015. ukupno 2468 članova (pripravnih članova 8, pridruženih članova 47, članova s članstvom u mirovanju 81, redovnih članova 1071, redovnih članova umirovljenika 613, redovnih članova slobodnih novinara 521 i s neutvrđenim statusom 127 članova).

Hrvatsko novinarsko društvo u razdoblju od 18. prosinca 2013. do 15. prosinca 2015. ima 254 članova manje (od toga 84 slobodna novinara).

Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, međutim, na dan obrade 15. ožujka 2016. bilo je ukupno 2.755 aktivnih osiguranika novinara (u prijavi M-1P imaju uneseno zanimanje novinar) kako slijedi:

• 2415 u radnom odnosu
  •    17  na stručnom osposobljavanju po ZOR-u
  •    136 na stručnom osposobljavanju po ZOPZ-u
  •    141 samostalni novinari – samostalna profesionalna djelatnost
  •    46 osobe koje obavljaju novinarske djelatnosti za koje nije propisano izdavanje odobrenja ili registracije i po osnovi obavljanja tih djelatnosti su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, ako nisu obvezno osigurane po drugoj osnovi (članak 10. točka 5. ZOMO-a).

Želi li se analizirati “novinare u brojkama“ ovi podaci mogu se usporediti s podacima objavljenim u tekstu “Preostalih stotinjak novinara“ objavljenom na Portalu “Autograf“ 2. rujna 2014. godine.

Stvarno neovisni novinari danas uglavnom djeluju izvan radnog odnosa, a nekolicina onih koji su do danas ipak nekako uspjeli ostati u radnom odnosu izložena je stalnim prijetnjama tzv. izvanrednim otkazima (Branko Mijić, Boris Pavelić, Davor Krile i ostali).

Revizijska presuda Vrhovnog suda o cenzuri TV emisije ”Latinica” dostavljena je Hrvatskom novinarskom društvu 2. rujna 2014. godine i otad je i ta presuda bunkerirana u tajništvu novinarske udruge sve dok nisu ”iscurili” svi propisani rokovi za nastavak sudskog osporavanja cenzure

Najbolji novinari djeluju izvan radnog odnosa ili u manjim neprofitnim medijima i portalima, a dobar primjer je Boris Dežulović, koji je nedavno otkazao ”svoj radni odnos” poslodavcu Marijanu Hanžekoviću da bi mogao bez cenzure sam objavljivati svoje autorske novinarske priloge.

Neovisne priloge koje nije moguće precizno razvrstati u novinarske ili književne objavljuje još i skupina od tridesetak autora kao što su Ante Tomić, Renato Baretić, Miljenko Jergović, Zdravko Zima, Jurica Pavičić, Tatjana Gromača, Ivica Đikić, itd.

Borbu za slobodu javnog izražavanja i protiv pritisaka na novinare i medije mogu dobiti neovisni i slobodni novinari, a ne preplašeni medijski zaposlenici i agitatori s ponižavajućim ugovorima o radu. Borba neovisnih i slobodnih novinara za slobodu javnog izražavanja i protiv pritisaka vlasti nije moguća bez ugrožavanja vlastite egzistencije.

***

Pozivamo čitatelje da se jave Ivici Grčaru i iznesu svoje probleme prouzročene time što im razni moćnici krše prava.

Pišite na [email protected], odnosno na [email protected] ili nazovite broj 098 484 355

***

Opaska uredništva: za podatke i ocjene iznesene u ovoj rubrici odgovara isključivo autor.

    •  Etički nazori oprečni većini kandidata za suce Ustavnog suda
    •  Posljednji slobodni novinar upisan u Sudski registar
    •  Signal novinarima da se okane iluzija o slobodi medija
    •  Banke nekontrolirano “dilaju” podacima o klijentima
    •  Treća novinareva tužba Sudu za ljudska prava
    •  Sudionici izbora su nasamareni – apstinenti imaju pravo
    •  Hoće li policija na birališta privoditi izborne apstinente?
    •  Prijavljujem Plenkovića zbog prijetnje DORH-u i USKOK-u
    •  Sudstvo i soc-skrbitelji žive od medijske šutnje
    •  Urušavanje koruptivnog sustava vlasti u pravosuđu

> Svi tekstovi ovog autora